opasno se približava početak svjetskog prvenstva u trčanju po travi ganjajući loptu.euforija je počela hvatati i one koji nisu baš inficirani ludilom najvažnije sporedne stvari na svijetu,tako da je nogometna groznica pokucala i na vrata moje ulice....
pokušavam otključati vrata.brava je sjebana već mjesecima,ali starci ni prstom da mrdnu po tom pitanju.roštiljaš ključem,mrdaš lijevo-desno,psuješ.....ali nakon pola sata još uvijek stojiš pred vratima.ne dao bog da me uhvati brutalna proljevčina,pa da zaglavim metar od školjke čačkajući po bravi.ima da im se demonstrativno poserem na otirač za cipele ispred vrata.
konačno ulazim u stan!dočekuje me dugodlaki whiskasožder ispuštajući nekakav neartikulirani MIJFRRRRNJAAAAUUUU!!!!
uvijek je uhvati potreba za parenjem kada ja spremam nekakav ispit i treba mi mir.slučajnost ili me podjebava:))))
umiljato kao da se obraćam djetetu,pitam je:pupa,a ti bi se trpala,ha?
MIJAFRRRRRRMMIJAO
i ja bi pupa,i ja bi....:(
pupa:MIFRRRRIIIJAO
ja:MMMMIJFRGRIIIJAO
taman sam se uhvatio u klinč grčko rimskim stilom sa pilećim batkom kada mi je zazvonio mobitel.ekipa iz ulice zove na nogomet.uhvatili su me nespremnog da izmislim nekakvo učenje,spojak ili ozlijedu zadnje lože,pa pristajem.uskačem u ormar prebirući po policama sa sportskom opremom.davno je korišten taj dio ormara pa se već i paučina počela hvatati.pokušavam pronaći neki dres u kojem se neću osjećati konforno poput vakumirane riže.izvlačim dresove:orijenta,dinama,rijeke...,reprezentacija japana,škotske.....i konačno bingo!!!!!uspijevam upakirati 112 kg u dres reprezentacije poljske.olisadebe sa brojem 11 na leđima.
na brzinu prelistavam časopis"sam svoj postolar"i komadom kartona popunjavam rupu na džonu tenisice:)
spuštam se prema igralištu razmišljajući kako ne samo da više nisam niti sjena od nogometaša,nego da sjena od moje trbušine stvara sasvim solidnu hladovinu.na igralištu me između ostalih dočekuju 2 igrača sa pivom u ruci,jedan u trapericama i jedan za kojeg sam mislio da je u zatvoru.sveukupno devetorica.nadam se da će deseti donijeti loptu i da ovi ostali ne misle da se nogomet igra bacanjem kockica.u isčekivanju godota do naših nosnica dolazi miris trave.(pritom ne mislim na onu sviježe pokošenu,sa livade)"maradona"i "caniggia"vješaju kopačke o klin,prekidaju karijeru i odlaze tragom dima do obližnjeg parkića.stiže deseti koji se po novom tečaju transformira u osmog.ekipa urla dozivajući, poput crnogoraca sa brda na brdo,ona 2 sina razmetna.ne jebu nas 5 %,pa makar igrali mi i finale lige prvaka na stadionu prepunom golih ukrainki koje će im GA na kraju utakmice poduvati.psujemo im cijelo porodično stablo,zazivajući krista,muhameda,shivu,budu i ostalu ekipu da im pošalje muriju.
igramo 4 protiv 4 sa loptom kojoj ispadaju komadi kao da je gubava.igra ekipa sa policijskim dosijeom MNK(malonogometni klub)LEPOGLAVA,protiv rastafarijanaca okupljenih u NK SESTRA BERNARDICA.krećemo jedni na druge žestinom kojom su tatari krenuli na hune.u drugom napadu istežem kvadriceps i tražim slezenu po terenu kao da mi je ispala leća.nastavljam utakmicu sa izrazom lica poput onog atletičara branka zorka.prilikom jednog voleja mi izleće karton u službi džona tako da rasturam čarapu na asfaltu.sunce je upeklo tako da i svi ostali ubrzo imaju radijus kretanja poput bacača kladiva.svi bi prodali šupak za bocu vode.i to crncu sa omotanom bodljikavom žicom oko 30 cm kurca.suzdržavam se da ne povratim onaj batak sa početka priče po protivniku.igrač protivničke ekipe gromovitom desnicom promašuje prazan gol i lansira loptu u pravcu "viktor lenca".blijedi poput mojeg djeda na samrtnoj postelji prekidamo nogomet i spuštamo se do parkića u hladovinu.
komentiramo da poznati sportaši često tetoviraju slike koje su simboli gradova iz kojih dolaze.(splićani recimo imaju svetog duju,puljani arenu,zagrepčani katedralu)pitamo se koji bi bio simbol svakog stanovnika gornje vežice.pa to je barem lako,istetovirali bi si klupicu u parku i rizlu