summer rain

Večer, restora, strana zemlja, dobro društvo koje je još k tome i potkoženo. Kakva razlika. Mislili smo da su tulumi kad odes u neciju nekretninu u Opatiji, veceras u konobi i gledas film na kucnom kinu. Želimo bocu Pellegrina. Konobar donosi Pellegrino. Četvero nas za stolom. Konobar donosi čaše za Pellegrino. Čaše su baš iznimno visoke. Visoke čaše nisu nužno najbolje čaše za Pellegrino, ali prije nego što ja mogu reći išta o ovoj dubokoj temi, konobar toči Pellegrino u visoke čaše. Kada je konobar sve ulio malena količina Pellegrina je ostala u boci. Moj dečko popije gutljaj Pellegrina, a konobar dođe natrag, u trenu, s posljednjim kapima našeg Pellegrina. Doda dečku još tekućine u čašu.
Prvi boca Pellegrino je sadapopijena. Za stolom smo bili točno tri minute i nekako smo uspjeli isprazniti cijelu bocu Pellegrina.
"Želite li još jednu bocu Pellegrina?" kaže konobar. Nisam ništa popila ni od ove! No ja zapravo ne kažem te riječi na glas. No, šampanjac je usputan. Želim pisati o cijelom iskustvu jedenja po restoranima u stranim zemljama, to jest Americi. Volim sol. Ja apsolutno obožavam sol. Povremeno jedem u restoranu gdje je (po mom stručnom mišljenju) hrana ne treba više soli, ali to je baš rijetko.
Prije mnogo godina,sol i papar su stajali na stolu u restoranima u Americi, kao što i dalje uglavnom stoje kod nas. Ali Ameri,…e, pa to je već drugo. Nekoć je psotojala soljenka i paprenka. Paprenka je sadržavala crni papar, smljeven, što je od 1960 van zakona te su paprenke zamijenjene stalnim plutajućim mlincima za papar koji dolaze uz refren za stalno plutajući mlinac za papar: Želite li svježe samljebvenog papra po salati? Ali, skužila sam da zapravo nitko ne želi papar u salatu, barem tamo gdje sam jela u Americi. Zašto su uopće pitali mi je totalna misterija.
Ali ja ne govorim o papru zapravo, govorila sam o soli. I kao što sam rekla, uvijek je bilo soli na stolu. Sada,uglavnom je nema. Razlog što nema soli je da kuhar nasilno pokušava prenijeti info da je hrana već je ispravno začinjena i stoga ne treba više soli. Uvrijeđen sam time duboko. Uvrijeđena sam što me traženje soli čini da izgledam agresivna prema kuhar, kada je zapravo obrnuto. Također, ukada je sol na stolu, ponekad, to nije ono što ja smatram solju. To je neki To je ono što je poznato kao morske soli. Morska sol se zvala, rekli su mi, košer sol, ali to više nije nije dovoljno fensi ime.) Morska sol dolazi u malim posudicama. Uvijek prospeš pola pokušavajući ju premjestiti od posudicedo hrane na tanjuru, ali to je najmanji problem: ona zapravo ne funkcionira kao sol. To se čudo ne otapa i ne čini hranu slanijom, umjesto toga, ona sjedi poput malih tvrdih oblutaka na hrani. Također, to grebe jezik. Glavno jelo se poslužio, a konobar je upravo pitao da li je sve u redu. Ja sam probala točno jedan zalogaj mog glavnog jelo, što je dovoljno da se sjetim da glavno jelo uvijek razočara. Počinjem se pitati je li to metafora, a ako je tako, je li vrijedna razmišljanja. Sada se konobar pojavio, mlinac s papromu jednoj ruci, Pellegrino u drugoj, i prekinuo jendu moju izuzetno dobru priča baš prije poenta da pita je li sve u redu. Koja zalost
Ne, nije u redu, uništio si mi foru!

Oznake: kucno kino, nekretnine opatija, humor, vecera, sampanjac