summer rain

07.10.2012., nedjelja

Skupe kreme za lice kao pvc prozori na staroj kuci

U mojoj kupaonici postoje mnoge boce. Tu su i brojne staklenke. Većina tih boca i staklenki sadrži proizvode za kožu, iako nitko od njih ne sadrži nešto što se zove, samo "krema". Umjesto toga, oni sadrže kremu za lice ili kremu za ili losion za tijelo, ili kremu za stopala. Sjecate se kad smo bili djeca? Postojala je samo Nivea. Život je bio tako jednostavan. Znam zapravo da su sve te naljepnice na tim bocama i staklenkama hirovitevoljne i dizajnirane kako bi od ranjivih, jadnih žena poput mene izvukli astronomske svote novca za beskorisne proizvoda, a s druge strane, vjerojatno me nikada nećete vidjeti kako kremu za stopala mazem na lice, za svaki slucaj.
Evo, na primjer, tik do lavaboa, je boca neceg skupog za sto se točno pet minuta prije nekoliko godina u Americi mislio da je izvor mladosti. Donijela mi ju je moja prijateljica iz New Yorka, na moje trazenje.No ispostavilo se nakraju,to je jednostavno losion za kožu, bočica koja je uzasno skupa. No, u međuvremenu, za jedan kratak sjajni trenutak, vjerovala sam da je to bio odgovor na sve. Žena koja ga je prodala mojoj prijateljici, na kozmetickompultu, ponašala se kao da joj daje bocu viskija tijekom prohibicije. Upravo je stiglo, šapnula je. Drzimo ga dolje u podrumu. Nismo ga smo mogli stavitiu izlog, ili vani na policu, ili bi nestao u tren oka. Samo sretnici cu ga imali. Sada sjedi u mojoj kupaonici i zauzima prostor, uz slične stvari kojima smo se mama i ja odusevile, pa razocarale tijekom godina. U kupaoni su zapravo mnoge uspomene na nasu lakovjernost- ostaci trenda A vitmanina, ostaci ere glikolne kiseline, aha kiseline, kolagena i drugih slicnih razdoblja. Jedan od mojih dobrih prijatelja jednom mi je dao malenu staklenku kreme koja je kostala oko sto eura za žličicu. Još uvijek ju imam, jer je previše vrijedna za korištenje.
Znaci, u ovome je stvar- imam kremu za lice. Imam losione za ruke i noge. Imam ulje za kadu. Imam vazelin za stopala. Ne mogu vam uopce reći koliko vremena provodim trljajuci te stvari po sebi. Ali još uvijek dobivam prištiće na licu i grubu kozu na nekim mjestima na rukama i nogama. Štoviše, koža na leđima je tako suha da kad skinem crnu majicu izgleda kao da sam bila u mećavi, a koža na mojim petama ima konzistenciju spuzve.
U svem ovom nabrajanju, ja sam bez sumnje izostavila nešto vazno sto se tice odrzavanja dobrog izgleda. Svijet održavanja izgleda se mijenja svake sekunde, a ja, nazalost, ne mogu znati sve o svim vrstama stvari koje žene moje dobi rade. (Neki dan, na primjer, otišala sam na ručak s prijateljicom, imucnom, koja rado putuje i koja me je uvjeravala da nisam živjela dok nisam probala nekakav tretman lica koji zvuci,a vjerojatno i izgleda, kao blagi oblik dobivanja elektrošokova.)

Sve to mi zvucikao obnavljam neki stari apartman u Novom Vinodolskom, stavljam novi namestaj, pvc prozoresam da provodim ogromnu količina vremena kako bih dobila, pa odrzala dobar izgled, no svjesna sam, takodjer, da cu, kako godine prolaze, provesti sve vise i vise vremena s prstom u rupi na nasipu...

Oznake: humor, price, izgled, Zdravlje, apartmani novi vinodolski, pvc prozori


- 21:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.10.2012., ponedjeljak

Sampanjac uz veceru. Bolji provod od filma na kucnom kinu?

Večer, restora, strana zemlja, dobro društvo koje je još k tome i potkoženo. Kakva razlika. Mislili smo da su tulumi kad odes u neciju nekretninu u Opatiji, veceras u konobi i gledas film na kucnom kinu. Želimo bocu Pellegrina. Konobar donosi Pellegrino. Četvero nas za stolom. Konobar donosi čaše za Pellegrino. Čaše su baš iznimno visoke. Visoke čaše nisu nužno najbolje čaše za Pellegrino, ali prije nego što ja mogu reći išta o ovoj dubokoj temi, konobar toči Pellegrino u visoke čaše. Kada je konobar sve ulio malena količina Pellegrina je ostala u boci. Moj dečko popije gutljaj Pellegrina, a konobar dođe natrag, u trenu, s posljednjim kapima našeg Pellegrina. Doda dečku još tekućine u čašu.
Prvi boca Pellegrino je sadapopijena. Za stolom smo bili točno tri minute i nekako smo uspjeli isprazniti cijelu bocu Pellegrina.
"Želite li još jednu bocu Pellegrina?" kaže konobar. Nisam ništa popila ni od ove! No ja zapravo ne kažem te riječi na glas. No, šampanjac je usputan. Želim pisati o cijelom iskustvu jedenja po restoranima u stranim zemljama, to jest Americi. Volim sol. Ja apsolutno obožavam sol. Povremeno jedem u restoranu gdje je (po mom stručnom mišljenju) hrana ne treba više soli, ali to je baš rijetko.
Prije mnogo godina,sol i papar su stajali na stolu u restoranima u Americi, kao što i dalje uglavnom stoje kod nas. Ali Ameri,…e, pa to je već drugo. Nekoć je psotojala soljenka i paprenka. Paprenka je sadržavala crni papar, smljeven, što je od 1960 van zakona te su paprenke zamijenjene stalnim plutajućim mlincima za papar koji dolaze uz refren za stalno plutajući mlinac za papar: Želite li svježe samljebvenog papra po salati? Ali, skužila sam da zapravo nitko ne želi papar u salatu, barem tamo gdje sam jela u Americi. Zašto su uopće pitali mi je totalna misterija.
Ali ja ne govorim o papru zapravo, govorila sam o soli. I kao što sam rekla, uvijek je bilo soli na stolu. Sada,uglavnom je nema. Razlog što nema soli je da kuhar nasilno pokušava prenijeti info da je hrana već je ispravno začinjena i stoga ne treba više soli. Uvrijeđen sam time duboko. Uvrijeđena sam što me traženje soli čini da izgledam agresivna prema kuhar, kada je zapravo obrnuto. Također, ukada je sol na stolu, ponekad, to nije ono što ja smatram solju. To je neki To je ono što je poznato kao morske soli. Morska sol se zvala, rekli su mi, košer sol, ali to više nije nije dovoljno fensi ime.) Morska sol dolazi u malim posudicama. Uvijek prospeš pola pokušavajući ju premjestiti od posudicedo hrane na tanjuru, ali to je najmanji problem: ona zapravo ne funkcionira kao sol. To se čudo ne otapa i ne čini hranu slanijom, umjesto toga, ona sjedi poput malih tvrdih oblutaka na hrani. Također, to grebe jezik. Glavno jelo se poslužio, a konobar je upravo pitao da li je sve u redu. Ja sam probala točno jedan zalogaj mog glavnog jelo, što je dovoljno da se sjetim da glavno jelo uvijek razočara. Počinjem se pitati je li to metafora, a ako je tako, je li vrijedna razmišljanja. Sada se konobar pojavio, mlinac s papromu jednoj ruci, Pellegrino u drugoj, i prekinuo jendu moju izuzetno dobru priča baš prije poenta da pita je li sve u redu. Koja zalost
Ne, nije u redu, uništio si mi foru!

Oznake: kucno kino, nekretnine opatija, humor, vecera, sampanjac


- 22:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2012  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi