summer rain

U mojoj kupaonici postoje mnoge boce. Tu su i brojne staklenke. Većina tih boca i staklenki sadrži proizvode za kožu, iako nitko od njih ne sadrži nešto što se zove, samo "krema". Umjesto toga, oni sadrže kremu za lice ili kremu za ili losion za tijelo, ili kremu za stopala. Sjecate se kad smo bili djeca? Postojala je samo Nivea. Život je bio tako jednostavan. Znam zapravo da su sve te naljepnice na tim bocama i staklenkama hirovitevoljne i dizajnirane kako bi od ranjivih, jadnih žena poput mene izvukli astronomske svote novca za beskorisne proizvoda, a s druge strane, vjerojatno me nikada nećete vidjeti kako kremu za stopala mazem na lice, za svaki slucaj.
Evo, na primjer, tik do lavaboa, je boca neceg skupog za sto se točno pet minuta prije nekoliko godina u Americi mislio da je izvor mladosti. Donijela mi ju je moja prijateljica iz New Yorka, na moje trazenje.No ispostavilo se nakraju,to je jednostavno losion za kožu, bočica koja je uzasno skupa. No, u međuvremenu, za jedan kratak sjajni trenutak, vjerovala sam da je to bio odgovor na sve. Žena koja ga je prodala mojoj prijateljici, na kozmetickompultu, ponašala se kao da joj daje bocu viskija tijekom prohibicije. Upravo je stiglo, šapnula je. Drzimo ga dolje u podrumu. Nismo ga smo mogli stavitiu izlog, ili vani na policu, ili bi nestao u tren oka. Samo sretnici cu ga imali. Sada sjedi u mojoj kupaonici i zauzima prostor, uz slične stvari kojima smo se mama i ja odusevile, pa razocarale tijekom godina. U kupaoni su zapravo mnoge uspomene na nasu lakovjernost- ostaci trenda A vitmanina, ostaci ere glikolne kiseline, aha kiseline, kolagena i drugih slicnih razdoblja. Jedan od mojih dobrih prijatelja jednom mi je dao malenu staklenku kreme koja je kostala oko sto eura za žličicu. Još uvijek ju imam, jer je previše vrijedna za korištenje.
Znaci, u ovome je stvar- imam kremu za lice. Imam losione za ruke i noge. Imam ulje za kadu. Imam vazelin za stopala. Ne mogu vam uopce reći koliko vremena provodim trljajuci te stvari po sebi. Ali još uvijek dobivam prištiće na licu i grubu kozu na nekim mjestima na rukama i nogama. Štoviše, koža na leđima je tako suha da kad skinem crnu majicu izgleda kao da sam bila u mećavi, a koža na mojim petama ima konzistenciju spuzve.
U svem ovom nabrajanju, ja sam bez sumnje izostavila nešto vazno sto se tice odrzavanja dobrog izgleda. Svijet održavanja izgleda se mijenja svake sekunde, a ja, nazalost, ne mogu znati sve o svim vrstama stvari koje žene moje dobi rade. (Neki dan, na primjer, otišala sam na ručak s prijateljicom, imucnom, koja rado putuje i koja me je uvjeravala da nisam živjela dok nisam probala nekakav tretman lica koji zvuci,a vjerojatno i izgleda, kao blagi oblik dobivanja elektrošokova.)

Sve to mi zvucikao obnavljam neki stari apartman u Novom Vinodolskom, stavljam novi namestaj, pvc prozoresam da provodim ogromnu količina vremena kako bih dobila, pa odrzala dobar izgled, no svjesna sam, takodjer, da cu, kako godine prolaze, provesti sve vise i vise vremena s prstom u rupi na nasipu...

Oznake: humor, price, izgled, Zdravlje, apartmani novi vinodolski, pvc prozori

Večer, restora, strana zemlja, dobro društvo koje je još k tome i potkoženo. Kakva razlika. Mislili smo da su tulumi kad odes u neciju nekretninu u Opatiji, veceras u konobi i gledas film na kucnom kinu. Želimo bocu Pellegrina. Konobar donosi Pellegrino. Četvero nas za stolom. Konobar donosi čaše za Pellegrino. Čaše su baš iznimno visoke. Visoke čaše nisu nužno najbolje čaše za Pellegrino, ali prije nego što ja mogu reći išta o ovoj dubokoj temi, konobar toči Pellegrino u visoke čaše. Kada je konobar sve ulio malena količina Pellegrina je ostala u boci. Moj dečko popije gutljaj Pellegrina, a konobar dođe natrag, u trenu, s posljednjim kapima našeg Pellegrina. Doda dečku još tekućine u čašu.
Prvi boca Pellegrino je sadapopijena. Za stolom smo bili točno tri minute i nekako smo uspjeli isprazniti cijelu bocu Pellegrina.
"Želite li još jednu bocu Pellegrina?" kaže konobar. Nisam ništa popila ni od ove! No ja zapravo ne kažem te riječi na glas. No, šampanjac je usputan. Želim pisati o cijelom iskustvu jedenja po restoranima u stranim zemljama, to jest Americi. Volim sol. Ja apsolutno obožavam sol. Povremeno jedem u restoranu gdje je (po mom stručnom mišljenju) hrana ne treba više soli, ali to je baš rijetko.
Prije mnogo godina,sol i papar su stajali na stolu u restoranima u Americi, kao što i dalje uglavnom stoje kod nas. Ali Ameri,…e, pa to je već drugo. Nekoć je psotojala soljenka i paprenka. Paprenka je sadržavala crni papar, smljeven, što je od 1960 van zakona te su paprenke zamijenjene stalnim plutajućim mlincima za papar koji dolaze uz refren za stalno plutajući mlinac za papar: Želite li svježe samljebvenog papra po salati? Ali, skužila sam da zapravo nitko ne želi papar u salatu, barem tamo gdje sam jela u Americi. Zašto su uopće pitali mi je totalna misterija.
Ali ja ne govorim o papru zapravo, govorila sam o soli. I kao što sam rekla, uvijek je bilo soli na stolu. Sada,uglavnom je nema. Razlog što nema soli je da kuhar nasilno pokušava prenijeti info da je hrana već je ispravno začinjena i stoga ne treba više soli. Uvrijeđen sam time duboko. Uvrijeđena sam što me traženje soli čini da izgledam agresivna prema kuhar, kada je zapravo obrnuto. Također, ukada je sol na stolu, ponekad, to nije ono što ja smatram solju. To je neki To je ono što je poznato kao morske soli. Morska sol se zvala, rekli su mi, košer sol, ali to više nije nije dovoljno fensi ime.) Morska sol dolazi u malim posudicama. Uvijek prospeš pola pokušavajući ju premjestiti od posudicedo hrane na tanjuru, ali to je najmanji problem: ona zapravo ne funkcionira kao sol. To se čudo ne otapa i ne čini hranu slanijom, umjesto toga, ona sjedi poput malih tvrdih oblutaka na hrani. Također, to grebe jezik. Glavno jelo se poslužio, a konobar je upravo pitao da li je sve u redu. Ja sam probala točno jedan zalogaj mog glavnog jelo, što je dovoljno da se sjetim da glavno jelo uvijek razočara. Počinjem se pitati je li to metafora, a ako je tako, je li vrijedna razmišljanja. Sada se konobar pojavio, mlinac s papromu jednoj ruci, Pellegrino u drugoj, i prekinuo jendu moju izuzetno dobru priča baš prije poenta da pita je li sve u redu. Koja zalost
Ne, nije u redu, uništio si mi foru!

Oznake: kucno kino, nekretnine opatija, humor, vecera, sampanjac

Kada je glumica Tina Fey pisala scenarij za film Mean Girls, u kojem glumi uvijek problematicna Lindsay Lohan, i koji ce se vjerojatno svako malo reprizirati na Nova tv, isla je na radionicu koju je drzala Rosalind Wiseman kako bi se pripremila za film. Rosalind Wiesman je napisala publicisticke knjige Queen bees and wannabees koja je postala predlozak za Mean Girls . Wiesman provodi radionica sa ženama i djevojkama diljem Amerike, a teme su samopouzdanje i maltretiranje. Fey u jednom intervjuu opisuje kako su radili ovu posebnu vježbu u hotelskoj dvorani u Washingtonu. Wiesman je zamolila sudionice radionice, oko dvjesto žena, da napišu kada suprvi "znale da su žene." Znači, "Kada si se prvi osjećala kao odrasla žena, a ne kao djevojka?" Pomislila sam da je to glupa vjezba, ali doka sam citala dalje skuzila sam njenu vaznost. Zene su zapisle svoje odgovore i onda ih podijelile s ostalim,prvo uparu, a zatim u većim skupinama. Grupa žena na radionici je bila rasno i ekonomski raznolika, ali odgovor je bio vrlo sličan.
Gotovo sve su prvi put shvatile da su postale odrasli žena kada im je neki tip učinio nešto gadno. "Išlao sam kući s baleta i tip u autu je povikao 'liži me!' "
" Ja sam čuvala moje bratiće kada je neki čovjek prošao autom kraj nas i povikao, "Dobra guzica".
Bilo je nula primjera odgovora poput " Prvi put sam znala da sam žena kada su me moja majka i otac odveli na večeru kako bi proslavili moj uspjeh u debatnoj grupi/školi stranih jezika/nagradu mom seminaru o internet marketingu ."
Primjeri su uglavnom uključivali muškarce koji viču sranja iz auta.
Jesu li oni patrola poslana da jave djevojkama a su ušle u pubertetu? Ako je tako, uspiojevaju u naumu. Malo sam se zamislila o tome što sam pročitala. Doživjela sam auto-gluparanje sa trinaest godina. Hodala sam kući iz škole u mom malom mjestuiz škole i sama sam je nosio haljinu. Tip iz auta koji je vozi sa strane je povikao, "Dobre sise." Zbunjena i bijesna, zavrištala sam nakon njega, nešto prosto, vjerojatno, u stilu "Popuši mi." Naravno, to nema nikakvog smisla, ali barem nisam zadržala svoju ljutnju. Srećom, velikom srećom,vikanje prostota tipu zapravo nije bio trenutak koji danas povezujem s ulaskom u ženstvenost. Za mene, to je bilo kad sam kupila zakon odijelo od bijelog trapera u jednom butiku u centru. Kupila sam ga s mojim vlastitim novcem na nagovor moje tada danjbolje prijateljice Sandre. Nosila sam ga na neku priredbu viših razreda na kojoj su se dijelile nagrade za rezultate postignute na natjecanjima. Super odijelo. Imalo je gore zavrnuti ovratnik. Sako je imao ciferšlus koji , kad se zavtorio, bi dao super oblikovani izgled.
Bijeli traper koji je nekako postigao da moja blijeda put djeluje kao da ima neke boje. Da mi je danas naći nesto sto ce tako dobro izgledati na meni, bila bih apsolutno presretna. A ne odijela, haljine, kosulje, poslovne kombinacije u kojima se osjecam malo blesavo, kao da se pretvaram da sam netko drugi.

Oznake: humor, priče, odrastanje, žene, škola stranih jezika, internet marketing, film

Moja prijateljica je preklani izdala knjigu. Cudno ali istinito, vratila se faksu, potrosila ustedjevinu, bila jadna siromasna studentica, pa odlucila da ce napisat knjigu i da ce se ona izdati. Nasla je izdavaca, knjiga je izdana i cak se prodala sasvim u redu. Nastavak slijedi. Nisam mogla vjerovati da to sve ide tako hjednostavno. Nagovarala me da se javim njenom izdavacu jer zna da ja pisem. Ohrabrena, odlucih napisati knjigu. Jedan od najizazovnijih dijelova pisanja knjige dolazi s naslovom. Naravno, ne možete imati knjigu bez naslova. Jednostavno ne možete. Pitala sam. I to je vrlo važno, jer naslov je prva stvar ljudi čuju o knjizi, tako da ćete trebati neki dobar naslov.
Kako je to moja prva knjiga, to je još više izazovna stvar. Da bih došla do naslova za ovu knjigu sam pomislila da bi bilo korisno pogledati neke liste bestsellera i vidjeti koji naslovi su bili uspješni u prošlosti. Na temelju toga, u početku sam mislila da nazovem moju knjigu ili Jedi, moli, voli 2 ili Harry Potter 8 ili Gospodar sumraka ili Sve o protuprovalnim vratima ili Radost seksa, dio 2: Dodatna radost. Nažalost, moj odvjetnik rekao mi je da nije dopušteno koristiti bilo koji od tih naslova onih zbog neke lude stvari pod nazivom "kršenje autorskih prava." To je, ispostavilo se, bilo zapravo jako dobro, jer čim sam počela pisati prvih nekoliko poglavlja knjige Radost seksa 2, osjećala sam se vrlo, baš izrazito, neugodno.
Napokon sam se, vidjevši da Degeneres ima knjigu „Ozbiljno ... šalim se“ odlučila sam se za naslov „Ma šalim se“ jer, eto, imam toliko suh smisao za humor i mogu takve gluposti reći tako mirnom facom da ljudi često ne znaju kad se šalim i to me dovodi u glupe situacije.
Dobro, smiješna jesam, ali, srećom, nisam komičar kao Orsagica ili Šarić. Iako, njima je vjerojatno lakše. Kad si komičar ljudi obično znaju da se šališ. U stvari, više nego često ljudi pretpostavljaju da se šališ, čak i kada pokušavaš biti ozbiljan. To može biti frustrirajuće kada si kod liječnika ili stomatologa. Šarić može reći nešto kao "Vaš lakat me bode u vrat" ili "Mislim da je potrebna još jedna injekcije protiv bolova " i tehničar će se smijati i smijati kao da je to najsmješnije ona je ikada čuo.
Meni je osobno uvijek smiješno kada ljudi moraju pojasniti da se šale. To se obično događa nakon što uvrijede nekoga o kome su se trebali šaliti, npr. rekli su "Pa dobro, ako pada kiša možemo tražiti utočište pod tvojim šiškama! Izgledaju ko tenda moje nekretnine na Krku. Ja se samo šalim. Super su te šiške. . Ozbiljno ... šalim se ". Evo jednog profesionalnog savjeta za te situacije, iako nisam komičar: Ako morate reći da se šalite, to ne može biti baš dobra šala. Srami se.
Također mi je super taj naslov od DeGeneres jer je u osnovi pun proturječnosti, baš kao što su i sami ljudi. Kažu „ideš“ kad nikud ne ideš, „mrak“ kad nešto nema veze s tamom, „zakon“ kad nešto nema veze sa zakonom.
Postoje "poznate tajne ", postoje ljudi koji su " tako sretni da mogu umrijeti." Ponekad su ljudi toliko tužni da će se smijati, a ponekad su stvari toliko loše, da su u pravu. Uglavnom ono što želim reći jest da ja obično ne znam o čemu ljudi pričaju.
Ne znam kako možemo biti ozbiljni i šaliti se u isto vrijeme, ali ja se ozbiljno nadam da uživate u ovom postu. Ozbiljno ... ma šalim se.

Oznake: humor, priče, knjige, protuprovalna vrata, nekretnine krk, pisanje, naslovi

Grudnjak. Jednokratne pelene. Korektor. Medicinska šprica. Automobilski brisači. Čokoladni keksi. Steznici i donje rubljekoje liči na steznike.
Što sve te stvari imaju zajedničko? Oni su sve u mojoj košarici za kupovinu sada. Kvragu. Mora da sam uzela tuđu košaricu slučajno. Mrzim kad se to dogodi.
Pa, svejedno. Znate li što drugo sve ove stvari imaju zajedničko? Sve su ih izmislile žene. Nije ih uzmislila ista žena. Izmislile su ih različite žene tijekom posljednjih sto godina ili tako nešto. (To bi bilo nevjerojatno, da je ista žena izmislila sve te stvari. Kakva eklektična i potencijalno nestabilna osoba bi to bila!)
A to su samo neke od stvari koje su žene izumile. Popis ide puno dalje i uključuje stvari koje su postale bitne u našim svakodnevnim životima, kao što je grijanje vozila, stroj za pranje posuđa, stroj za pranje rublja, a možda i jedan od najvećih izuma našeg vremena, kanta za smeće s papučicom. Tako mnogo od tih stvari uzimamo zdravo za gotovo, a ipak bez žena koji su ih izmislile, mi bi bili hladni, prljavi ljudi s zaprljanim posuđem, odvratno limenkama i neposlušnim grudima.
Jako sam ponosan što sam žena. Žena sam cijeli svoj život. I znam da bez nevjerojatnih i inspirativna žena koje su došli prije mene, meni ne bi bilo ni upola toliko dobro kao što mi je danas. Marie Curie, Margaret Thatcher, Hélčne de Pourtalčs, Oprah Winfrey koja je utrla pu tmnogim novinarkama i voditeljicama. Oprah je utrla taj put sa stvarnim zlatom kojeg je imala u garaži jer joj je preostalo od kada je popločavala svoj prilaz. Ima ona svašta iza tih garažnih vrata, vjerojatno i ultra skupe stvari ostale od organizacije vjenčanja koje se nikad nije održalo jer nije imala vremena, pa i poklone od raznih velikih faca, te vlastitu teretanu na tri kata. ta žena ima toliko novca da može podmititi država, valjda.
Mnoge od njihovih naslejdnica u mnogim sferama života pojavile su se na televiziji i bile pozitivan utjecaj na mlade djevojke i žene koji su ih gledale. To je razlog zašto treba održati svjetlo i optimizam i to je razlog zašto moćne i utjecajne žene moraju biti prisutne u medijima kako bi služile kao primjer za ljude kod kuće, žene poput Michelle Obama i Hillary Clinton. Također mi je super kad se na talk showovima, koji se smataju podcijenjenom formom ali mogu biti vrlo edukativni i inspirativni, pojavljuju obične, svakodnevne žene s inspirativnim pričama o svojim osobnim putovanjima. A jednom sam na nekom showu vidjela ženu koja se mogla naginjati unatrag i staviti kapu na glavi koristeći samo noge. Ako to nije inspirativno, ne znam što je.
Većina talk showova je namijenjena ženama. No znam da ih i muškarci gledaju. Volim misliti da muškarce, žene, djeca, i kućni ljubimci svi uživaju zaraznom sviejtu talk showova. No, ukupno gledano publika za show, ona koja sjedi u studiju, kao i ona ispred ekrana, uglavnom je sastavljena od žena. Ne znam točno što je demografski presejk kad se radi o tvu. To je vrlo zbunjujući i komplicirani sustav koji samo ljudi s visokim razinama vladinog dopuštenja u potpunosti mogu razumjeti. No, vjerujem da je ključan demografski pregled ženske publike od 25 do 54 godina starosti. Iza toga showovi ciljaju Indijce u dobi između 35 i 80, te žene po imenu Ana u dobi između 18 i 104. Ne znam je li to točno. Također pojma nemam kako se mjeri gledanost. Kolko sam skužila neki gospodin u podrumu negdje prati tko pali svoj televizor između 08:00 i 18:00, to zapiše na papirić i zatim, na temelju njegova godišnjeg nalaza i mišljenja, emisije se pprikazuju dalje, ili ne.

Oznake: humor, priče, garažna vrata, organizacija vjenčanja, talk show, žene, izumi