Maloprije u parku majka čuva malo dijete koje baca lopticu. Pored nje dođe žena sa psom, uzme lopticu koja je ispala djetetu iz ruke i baci je svom psu, da on trči za njom. Mater objasni ženi sa psom da djetetovu lopticu nije primjereno bacati psu da je grize i slini, jer je normalna i ima bar minimum zdravog mozga. Higijenu neću ni spominjat jer je ovo više stvar zdravog mozga. Nakon toga žena sa psom uzme lopticu od nekog drugog djeteta i počne je bact svom psu, nakon čega je dobila istu lekciju od druge majke. Uvijeđena vlasnica psa odlazi iz parka obraćajući se svom psu: "Dođi ljubi, kupit će tebi mama lopticu!" U ovom svijetu koji očigledno dolazi svom kraju, ove dvi majke su nenormalne i sebične, a ova vlasnica psa je ovdje oštećena stranka. Ona i njen "ljubi". Iako se sva scena odigrala u dječjem parku ograđenim ogradom kako psi ne bi ulazili u taj park. Nedavno sam za sličnu priču javno prozvan mrziteljem vlasnika pasa od strane jedne sustanarke u ulazu, u WhattsApp grupi svog ulaza. A imao sam već 4 psa. 3 crna labradora zaredom i na kraju vučjaka koji je tijekom rata završio u vojsci. Svi su se zvali Lupi. Sve sam ih imao isključivo na selu i nikad ne planiram imati psa u gradu. Držanje pasa u gradu nije dobro prije svega prema psu a ni prema stanovnicima grada i samom gradu. Zato što razmišljam normalno i zato što očigledno pse volim više od gradskih vlasnika pasa (jer pse ne bi mučio gradskim životom) ja sam "nenormalan" i ja sam"mrzitelj vlasnika pasa". Dodajem Kulićevu filozofiju o psima u gradu: Oznake: Psi, pas, vlasnici pasa, dječji park, Zagreb |
Iako nije u redu ni da noću seru po hektarima velikom parku na Savici, psi se čak i u sred bijelog dana, pred djecom dovode na sranje u 100 metara kvadratnih dječjeg parka. Žena dovede psa koji se posere i samo ode, na to je čovjek s djetetom upozori da pokupi govno (tada počinjem snimati) što ova, nakon godina šetanja psa po parku ne zna obaviti niti ima vrećicu. Zašto? Jer inače, svaki dan, ne kupi svoja govna. Na kraju govno zahvaća sa slamom i kontaminira običnu kantu jer ne zna da je kanta za pseća govna 100 m dalje. Sad na +40°C se kraj te kante u krugu od 10 metara ne može sjedit sve dok je smećari ne isprazne. Potpuno svakodnevna pojava. Kultura vlasnika pasa i svih onih koji im to svojom pasivnošću dozvoljavaju. Reprezentativni uzorak naše države i društva čije se identično ponašanje vidi u svim segmentima života. Koliko puta se djeca iz parka vraćaju doma govnava i nije to kravlja balega ko na selu, nego pseće govno, jedino majčje smrdi gore. Navečer kad odu roditelji i djeca kući narkomani se vrte po parku, nalazimo šprice, a psi seru i pišaju u pješčanik, oko tobogana i po vrtuljcima. Nekad doslovno vidim, a nekad osjetim po smradu mikrolokaciju velike nužde svetih kućnih ljubimaca (koji nisu ništa krivi, životinje su). Ko u džungli, kad jedan dio životinjskog svijeta ode spavati, izađu hijene, tvorovi i slična banda. Među njima ima i bakica na višen nivou svijesti od navedene. Te pokupe svoja govna, pod ostane zagovnan, istina, ali pokupe govna. I serviraju ih uredno u kante za obično smeće da nam sutradan smrde. Te misle da su za Nobelovu nagradu. Pričam o onome što doslovno vidim svojim očima. Re do vi to Oznake: pas, govno, pseće govno |
< | rujan, 2023 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |