Stjepan Šuman
26.12.2015., subota
Nož u brodu (i za pasom)
Post nije o pobuni posade.  Prvi naputak starog morskog vuka, mog pokojnjeg dida Stipana, nek mu Bog da pokoj vječni danas nam je imendan.... prvi njegov naputak i stalni upit prije odlaska na vodu: Jesi uzeja nož? (još ćemo u dijalektu) Nož i gajba su bili glavni. Prvo da se vratimo živi, drugo jer smo uvik dobro lovili. I veslo. Koje se doma drži da se "izvitri" u barki. Pokojnji did je sa svojim kompanjonima sredinom prošlog stoljeća (kako je to davno bilo, bar zvući tako, ko srednji vijek) mrižali su na riki (Neretva), p noći. U trupama.  ...noću. Nema jednog od njih. Izaša nakon 5 minuta, govorio je tako did. Bili su izgubili mrižu na dnu i onda su vukli malo sidro na konopu, za traženje mriže. I ovaj bio sveza to sidro za nogu. A Neretva teče, ne stoji. Dalje ne triba objašnjavat. A noć je. Uglavnom da skretim, pričalo se i još se priča da kad je ovoga isteglo vanka i automatski na dno (vektorska sila) da mu je Gospa rekla da ima nož u džepu, tumperin (džepni preklopni nož). U istinitost ukazanja ne ulazim, ali ovaj se spasio nožem. Stalna referenca u didovom savjetu "Jesi uzeja nož?". Nije to samo informativno pitanje nego više savjet. Ma ne ni savjet jer se savjet daje onome tko ga traži. ne nameće se. Ali kad je glava u pitanju ne čeka se da ovaj pita, već upozoriš. Ovo je upozorenje. Životno. Jesi uzeja nož? Da pitaš "šta će mi nož?" e onda bi uslijedila ova priča iz ovog posta a kad se ova priča jednom ispriča nema je potrebe ponavljati. Oznake: noć, kaić, brod, ribolov, opasnost |
Molitve: