Stjepan Šuman
21.02.2014., petak
Hrvatska- birokratski raj na Zemlji
|
Postoje raznorazni "rajevi" na Zemlji: porezni, narkomanski, prostitucijski... (namjerno su odabrani negativni pojmovi). Hrvatska je vjerovali ili ne birokrastki raj. Birokrata ovdje preko tate, ili mame nađe posao koji drži do penzije. A odgovornost na poslu mu je na razini odgovornosti pekinške patke za nemire u Ukrajini. Nula. Ali zato, ako ste poduzetnik onda ćete morati zarađivati za nekoliko ovakvih parazita koji svi zajedno čine bolest hrvatske države. Isto kao da imaš gliste u crijevima. Još gore. Metilji. Olovna kugla oko noge. Koče na svakom koraku. Ukoliko vam supruga zatrudni, ona, ili suprum umjesto nje, će morati svaki mjesec do doktora opće prakse da vam da uputnicu za ginekologa koji će 1 mjsečno, svaki put iznova utvrđivati da ste trudni, da to dokažete poslodavcu ali posebno i komisiji. I svaki put tamo vamo, opet preko doktora opće prakse. I to svaki mjesec, kao da ako jednom ne zatrudni da neće biti trudna sve dok se u sustavu ne pokaže da je trudnoća završila, rođenjem, nakon 9 mjeseci najčešće. E, tak kad se dijete rodi, slijedi papirologija. MUP, općina, imena prezimena, tko je otac, tko majka, OIB, JMBG (čemu ako imamo OIB?, op.a.), pa pusti listovi i potvrde da ste bili i ovdje i ondje te da ste izadili sve to i tamo i vamo. A među svim tim listovima su mi najupečatljiviji Rodni list i Izvod iz matice rođenih, sve sa potpuno istim podacima tko je rođen, gdje, i tko su roditelji... Ali ta dva lista su posebno odvojena i samostalna entiteta, u hrvatskoj birokraciji nemaju ništa jedno sa drugim i potpuo su neophodni za nastavak plovidbe u hrvatskim birokratskim vodama bez kojih na ovim prostorima nema života. Za koga (za birokrate, op.a.)?  Mislite da je gotovo? Tek je počelo. Nije birokracija ograničena samo na MUP, općine i ostale samodostatne ustanove. Ona je zarazila sve pore našeg društva. Dakle, dijete se rodilo i sad je vrijeme za posjet doktoru. Pa ide redom: Rodilište- tamo dijete po rođenu dakle ostaje neko vrijeme i prođe razne rodilišne doktore koji započnu svoje liječničke dnevnike o vašem čedu. Svak svoje piše. Dakle, imate tu ginekologe, pedijatre, neurologe, hematologe, itd... Po napuštanju rodilišta se prebacujete u mjesnog pedijatra. On piše svoj dnevnik i šalje vas kod specijalista na redovite novorođeničke preglede. Pa po potrebi još se ide kod hematologa, okulista, ortopeda, fizijatara. Pogodite šta oni rade? Pa pišu dnevnik, stručno anamnezu. Pa šta je tu čudno, to im je posao, zar ne... Pa ništa nije čudno, osim što kod svakog od njih ponovno , iako je recimo to već 15 doktor, specijalista, po redu, i prošlo je recimo pa bar pola godine od rođenja, vi mu diktirate kad ste zatrudnili, kako je trudnoća prošla, što ste jeli , što ste kakili, kad ste rodili, koliko je dijete bilo teško, koliko je željezo bilo po rođenju, a koliko na 16. pregledu, i između, čime dijete hranite... Jednostavno, kako dijete raste vi nesmijete pozaboraviti sve te podatke jer to očito nema nigdje u toliko reformiranom zdravstevenom sustavu naše države. Interneta ovdje nema niti su uvezani kako. Pa djetetu treba otvoriti web stranicu i samo dati link sa anamnezom u koji će oni nadopisivati svak svoje. Je li tu kraj? Pa nije još ni počelo pravo, prva godina nije ni završila, vi tražite dječji doplatak pa potrošite još 2 radna dana na skupljanje papira, jedno pola razervoara goriva, i par parkirnih karata, te hrpu živaca, ... tražite djelatnike na besposlenom prešetavanju po kancelarijama za neki od papira... ...i još kad dođete u Mirovinski gdje 7-8 šaltera jednog cijelog odjela koji radi samo dječje doplatke, pa ih pitate: "OK, vozim 30km da dođem do vas i vi nemate obrazac, ja ga moram skinuti sa intereta ili kupiti u Narodnim novinama???? ...Ne znate gdje je najbliži dućan narodnih novina??.." Dakle, gorivo, vrijeme, živci, pristojbe, pa opet gorivo jer ne drže obrasce, pa mobitel da pitam gdje u Nardodne novine, pa gorivo opet nazad.... Da ste kojim slučajem državnom aparatu dužni 2 kune sve bi automatskim sustavima u najkraćim rokovima došlo na naplatu, hm...mislim...ovrhu. A zašto se moja prava, koja nekad moram tražiti povećalom , ne mogu isto tako automatski ostvarivati? Isti tako automatikom uvezanih mreža i software-ima pojedinih institucija, i da mi umjesto ovrhe samo sjedne npr dječji doplatak. Sa obrazloženjem: Gospodine, dana tog i tog, po zapisniku tom i tom, na osnovu dokumentacije te i te, odlukom općinskog suda, utvrđeno je da ste ostvaril pravo na dječji doplatak te vam je povodom te odluke, a na osnovu zakona tog i tog račun na vašem tekućem računu u toj i toj banci UVEĆAN za tu i tu svotu. Ooooh, hvala, lijepo!  (pas im mater, opet su mi nešto uplatili, ne možeš ih se riješiti mo'š misliti kad bi to tako bilo?  ) Eto, to je ta hrvatska birokracije iz raja na Ze mlji. Pardon, raj, birokracija?  |
08.02.2014., subota
Billa, the kid
|
Billa Prije 5-6 dana sjedam u auto koji je parkiran točno prema prema Billa trgovini na Savici u Zagrebu. Vežem pojas i gledam nekog klinca od kojih cca 3 godine, neko izrazito milo dijete sa nježnim i sjetnim izrazom lica. Ubundan, neka kapa preko ušiju, samo mu viri lice i ruke sa kojima nešto brlja po licu, igra se i vidljivo je da čeka nekoga.... Izlazi tata, lik od cca 35g, 190cm, 100kg, onako, jak i zdravog izgleda, bistrog pogleda, što bi se reklo. The kid Da ću okrenuti ključem, kad tata se sagiba djetetu, reklo bi se popravit jaknu ali desnica hvata zamah i po djetetu. Više puta, po stražnjici. Mali odskače sa mjesta (zakon o sili, fizika). Malom faca mirna, odsutan, kao vjerojatno i većina zlostavljane djece. Tati naravno grube crte okupirale lice, ipak treba se prilagoditi situaciji, neštu mu i viče, malome, ali naravno, očito mu govori razloge svog ponašanja.... Okršaj Automatski skidam pojas i otvaram vrata te se derem: „Ne tuci dijete! Što tučeš dijete???“ ....nastaje tajac od cirka 3 sekunde, kao da je netko pritisnuo tipku PAUSE, i kao da traje 3 sata....očito je situacija napeta, ne znas e kuda će krenuti...)... On: „Molim????“ (agresivno se čudi, pravo je zatečen) Ja: „Kako možeš tući slabijeg od sebe?! On: "Molim????" Ja: "Oćeš da ja izađem pa da te malo našamaram??" On:„Pa dijete je moje!“ (još uvijek sagnut u položaju dohvaćanja dječje stražnjice) Ja: „Misliš tvoje vlasništvo?“ ...tu se PAUZA već teškom mukom raspliće, kao da se natječemo „na ruku“... On: „Mislim...šta sad?...“ (žao mu, vidi se...) ??? ...tu se već lagano uspravlja (odustaje od mlaćenja klinje) i usput mu nestaje grubi izraz lica. Na njegov „šta sad“ šutim, a on nastavlja opravdavajući mi se: On: „...A šta kad je on meni pobjegao iz trgovine da ne znam gdje je, ha ??“ Ja:„Pa to si ti kriv jer ga ne čuvaš dobro.“ On: „A je li?“ sad bi se ja kao trebao svađati s njim tko je kriv...pa ga prekidam Ja: „Znaš ti dobro šta ja oću reći !“ (uz autoritativno mahanje prstom) U pouzdanju u svoj postupak i upućenu poruku, zatvaram vrata i svak odlazi svojim putem. Interpretacija On se vidno posramljuje pri odlasku jer je suočen sa zlom koji radi. Tako to uvijek bude sa likovima koji rade pi*zdarije, kad ih se suoči sa onim što rade, u konačnici podviju rep i to s pravom jer su njihovi postupci izlazili iz osobnih slabosti i strahova. Sva zla pred dobrom u konačnici popuštaju. Ovaj danas je tipično „liječio“ (zapravo se ne radi liječenju) osobne frustracije sa posla ili iz društva, ili tko zna od kuda, zaustavljen je u istresanju otpada nakupljenog osobnom mentalno-duhovnom nehigijenom. Otpad se istresa na onoga kojem je trenutno čitav svijet i kojeg je dužan zaštiti od svega zla ovoga svijeta. Još gore je što je takvo ponašanje u našem okruženju ne samo naširoko društveno prihvaćeno već se dosta i prenosi s koljena na koljeno kao poželjna i nužna "odgojna metoda" (zapravo o odgoju ovdje ne možemo ni pričati). Primjer odgovornog ponašanja prema zlostavljaču Lik Kevina Costnera vrlo kratko i jasno zlostavljaču djece objašnjava da nije u redu tući djecu. Zaplet ključne scene počinje na 95:00 minuti. Vrhunac je na 98:30 i traje nekih 10 minuta: Online film "Savršeni svijet" (bez titlova) Obavezno pogledati scenu ovog odličnog filma! Zaključak Poanta ovog posta je da svaki put kad vi okrenete leđa ovakvoj situaciji, ili zatvorite oči ili si kažete: „nije moje dijete“, ili „neću se miješati“, vi se ničim od toga ne možete opravdati jer ste čitavo vrijeme pasivni sudionik zlostavljanja a kao takav ste suodgovorni u zlostavljanju. Matematički pojednostavljeno i sami ste zlostavljač. Možda i nemate djecu ali biljeg zlostavljača djece nosite na svojoj duši, pa povedite malo računa o tome. Suprotstavite se zlostavljanju sve djece i vidjet ćete koliko je to zapravo bilo lako napraviti! šiba je izašla iz PAKLA |
Molitve: