Billa
Prije 5-6 dana sjedam u auto koji je parkiran točno prema prema Billa trgovini na Savici u Zagrebu. Vežem pojas i gledam nekog klinca od kojih cca 3 godine, neko izrazito milo dijete sa nježnim i sjetnim izrazom lica. Ubundan, neka kapa preko ušiju, samo mu viri lice i ruke sa kojima nešto brlja po licu, igra se i vidljivo je da čeka nekoga....
Izlazi tata, lik od cca 35g, 190cm, 100kg, onako, jak i zdravog izgleda, bistrog pogleda, što bi se reklo.
The kid
Da ću okrenuti ključem, kad tata se sagiba djetetu, reklo bi se popravit jaknu ali desnica hvata zamah i po djetetu. Više puta, po stražnjici. Mali odskače sa mjesta (zakon o sili, fizika). Malom faca mirna, odsutan, kao vjerojatno i većina zlostavljane djece. Tati naravno grube crte okupirale lice, ipak treba se prilagoditi situaciji, neštu mu i viče, malome, ali naravno, očito mu govori razloge svog ponašanja....
Okršaj
Automatski skidam pojas i otvaram vrata te se derem: „Ne tuci dijete! Što tučeš dijete???“
....nastaje tajac od cirka 3 sekunde, kao da je netko pritisnuo tipku PAUSE, i kao da traje 3 sata....očito je situacija napeta, ne znas e kuda će krenuti...)...
On: „Molim????“ (agresivno se čudi, pravo je zatečen)
Ja: „Kako možeš tući slabijeg od sebe?!
On: "Molim????"
Ja: "Oćeš da ja izađem pa da te malo našamaram??"
On:„Pa dijete je moje!“ (još uvijek sagnut u položaju dohvaćanja dječje stražnjice)
Ja: „Misliš tvoje vlasništvo?“
...tu se PAUZA već teškom mukom raspliće, kao da se natječemo „na ruku“...
On: „Mislim...šta sad?...“ (žao mu, vidi se...)
???
...tu se već lagano uspravlja (odustaje od mlaćenja klinje) i usput mu nestaje grubi izraz lica. Na njegov „šta sad“ šutim, a on nastavlja opravdavajući mi se:
On: „...A šta kad je on meni pobjegao iz trgovine da ne znam gdje je, ha ??“
Ja:„Pa to si ti kriv jer ga ne čuvaš dobro.“
On: „A je li?“
sad bi se ja kao trebao svađati s njim tko je kriv...pa ga prekidam
Ja: „Znaš ti dobro šta ja oću reći !“ (uz autoritativno mahanje prstom)
U pouzdanju u svoj postupak i upućenu poruku, zatvaram vrata i svak odlazi svojim putem.
Interpretacija
On se vidno posramljuje pri odlasku jer je suočen sa zlom koji radi. Tako to uvijek bude sa likovima koji rade pi*zdarije, kad ih se suoči sa onim što rade, u konačnici podviju rep i to s pravom jer su njihovi postupci izlazili iz osobnih slabosti i strahova. Sva zla pred dobrom u konačnici popuštaju.
Ovaj danas je tipično „liječio“ (zapravo se ne radi liječenju) osobne frustracije sa posla ili iz društva, ili tko zna od kuda, zaustavljen je u istresanju otpada nakupljenog osobnom mentalno-duhovnom nehigijenom. Otpad se istresa na onoga kojem je trenutno čitav svijet i kojeg je dužan zaštiti od svega zla ovoga svijeta. Još gore je što je takvo ponašanje u našem okruženju ne samo naširoko društveno prihvaćeno već se dosta i prenosi s koljena na koljeno kao poželjna i nužna "odgojna metoda" (zapravo o odgoju ovdje ne možemo ni pričati).
Primjer odgovornog ponašanja prema zlostavljaču
Lik Kevina Costnera vrlo kratko i jasno zlostavljaču djece objašnjava da nije u redu tući djecu.
Zaplet ključne scene počinje na 95:00 minuti. Vrhunac je na 98:30 i traje nekih 10 minuta:
Online film "Savršeni svijet" (bez titlova)
Obavezno pogledati scenu ovog odličnog filma!
Zaključak
Poanta ovog posta je da svaki put kad vi okrenete leđa ovakvoj situaciji, ili zatvorite oči ili si kažete: „nije moje dijete“, ili „neću se miješati“, vi se ničim od toga ne možete opravdati jer ste čitavo vrijeme pasivni sudionik zlostavljanja a kao takav ste suodgovorni u zlostavljanju. Matematički pojednostavljeno i sami ste zlostavljač.
Možda i nemate djecu ali biljeg zlostavljača djece nosite na svojoj duši, pa povedite malo računa o tome. Suprotstavite se zlostavljanju sve djece i vidjet ćete koliko je to zapravo bilo lako napraviti!
šiba je izašla iz PAKLA
Post je objavljen 08.02.2014. u 14:50 sati.