Stjepan Šuman
25.06.2013., utorak
Razgovori sa građanima: "vidjelica" 35g
|
Razgovor se dogodio jučer, ja sam djecu šetao pored crkve iz koje je ona izašla poslije večernje Svete mise. Ona: "Daj mi reci šta je s poslom! Još ništa?" Ja: "Ništa i sve gore ako misliš na moju struku i na Zagreb" Ona: "Pa zar je baš tako?" Ja: "Pa gledaj, mogao bih raditi u Zagrebu u struci u Ministarstvu (poljoprivrede i brojnim satelitskim agencijama) ali znaš kako ti to kod nas ide...(sve preko rodijaka)..." Ona: "Pa šta je? U čemu je problem? Nemaš neku štelu ili šta?" Ja: "Vidiš, to ti je od Sotone (aludirajući na njena navodna viđenja kojima si potkrepljuje sve ove stavove). "Kakvu štelu?" , iskolačio sam oči jer je upravo izašla iz crkve u kojoj liže oltare svaki dan. Odmah se skuliravam za 3-4 stupnja celzijusa i nastavljam, katolički iskreno "čuj, štela imam, ponuda, dosta ali se ne želim koristiti time". nastavljam dalje, i tu se počinjemo prepucavati.... Ja, računajući na njeno, u najmanju ruku poznavanje Biblije (o poštivanju Biblije drugom prilikom): "Zar nije Isus rekao-u ovčinjak na vrata ulazi pastir a na prozor lopov-da pokrade, tako nekako..." pa nastavljam dalje dok se ona ubacuje... Ona: "Ti si ponosan, vidiš kako si ti ponosan" (kao da mi moj ponos ne dozvoljava zaposlenje, wtf...) Ona dalje: "Jesi ti sa svećenikom nekim porazgovarao o tome?" Ja: " Što da tražim ako mi je već savjest sve rekla? Pravi katolik...,", Ona:"...nemoj ti meni samo molim te o katolicima" (aludirajući na naš prošli razgovor u kojem ona blati Crkvu-zajednicu vjernika kao opće zlo u kojem je ona neprihvaćena kao navodna vidjelica). Ona dodaje: "Ti odbijaš božju pomoć, meni je bog dosta puta pomogao, znaš sjetim se ja i tebe, znaš one molitvene skupine..." --- Ona: "Stani, ako si ti kompetentan, i znaš da si sposoban..." Ja: "Ako sam kompetentan i sposoban, postoji natječaj na kojem se natječem sa tuđim kompetencijama, gdje se boduju naše školovanje, radvno iskustvo i slično. O kojoj ti još pomoći govoriš?..." Ona: "Pa ako ti netko želi pomoći..." Ja: "Kako? Da ti da unaprijed odgovore na pitanja testa?" Ona: "Pa recimo, nekakva preporuka..." Ja: "U uvjetima se nije tražila preporuka. Nisi kod privatnika da te se preporučuje ispod stola, radi se o javnom poslu, alo?" Ona: "Kako si ti tvrd" Ja: "Ja sam tvrd? Da ti nisi možda meka? ...I mlaka? Ti si mlakonja!" --- Ja: "Stani malo, jesi se ti zaposlila preko veze?" Ona: "Pa...jesam, meni je određena osoba pomogla, ja ne odbijam kad mi bog preko nekoga..." Ja: "Ti si lažni kršćanin, licemjerni, i ne znam koji to tebi bog pomaže, pravi Bog ne. A svoj posao, svoje radno mjesto si ukrala" Ona: "Od koga sam ukrala, daj KAŽI MOLIM TE!" Ja: "Od svih građana Republike Hrvatske, jer je to javni posao a ne privatni, ukrala si ga od svih kandidata sa kojima si bila na natječaju" Ona: "Ti mene vrijeđaš, ti si mene uvrijedio, ja sam jako xxxxx (ne sijećam se stručnog izraza ali označava vrhunski pozitivnu karakteristiku osobnosti) osoba, moji me pacijenti..." Ja: "...Tvoji pacijenti?! Imaš predobro mišljenje o sebi, i to bez osnove. Upravo ovo što ti radiš je upropastilo našu državu, ovakav mentalno-duhovni sklop. Ukrala si svoje radno mjesto jer sve što si radila mimo natječaja bila je krađa. Sjeti se Biblije, ušla is na prozor a ne na vrata" Ona, zgrožena mojom izjavom i na stražnjim nogama: "Znaš šta, nije ni čudo što nemaš posla...Sad znam kakav si. Ti si mene povrijedio." Ja: "Naravno da nije čudo, pored takvih kao ti ne mogu imati posao, jer ste sve pokrali i upropastili. I nisam te povrijedio ja nego ono što sam rekao, istina." Ona: "Moja savijest je čista!" Ja: "Tvoja savjest ne može biti čista niti ti možeš imati mir. Ti se samo zavaravaš !" Ona: "Ti si mene povrijedio. E, sad mi baš drago da sam te upoznala, sad znam kakav si. ...Znaš, mi na ovu temu više ne možemo razgovarati..." udaljava se i prelazi cestu još dodaje: "shvatit ćeš ti jednog dana, vrijeme će pokazati" Ja: "Ne treba meni vrijeme pokazivati ako znam već sad" |
23.06.2013., nedjelja
Usporedba oglasa za posao: Hrvatska vs Australija
|
Oglasi su iz moje struke,obadva.. Dakle, ja sam diplomirani inženjer agronomije (stočarstvo/animalne znanosti/uzgoj životinja) te magistar znanosti (ribarstvo). Više od 8 g radnog staža u struci, engleski, kompjuter, itd....CV (povećati) Ovakve usporedbe nisu iznimka već pravilo, a razlike koje ćemo analizirati govore o načinu života u državi odnosno o mentalitetu.. Krenimo (uzeo sam prva dva najbliža oglasa sa najpoznatijih tražilica sa kriterijom moje struke u ove dvije države)! Hrvatski oglas (klikni). Australski oglas (klikni) Prvo definirajno koliko su kriteriji traženja ispunjeni oglasom: Hrvatski oglas, iako imamo predivno more (ZERP izdajnički prepisan na korištenje tuđinina), iako nam je izbirljivo europsko tržište (što je dobro) na par sati vožnje hladnjačom....za ribarskog stručnjaka nema posla (osim preko "rodijaka" u Ministarstvu ili na faksu, i težim slučajem na moru u proizvodnji-a za što nikad nema oglasa). Dakle, najbliži trenutni posao je poljoprivredni redar. Plaća cca 5000 brutto, to je nekih cca 4000 ako se ne varam. Jadno! A uvjet je "Razina obrazovanja: Fakultet, akademija, magisterij, doktorat". Dakle, oni bi doktora znanosti zaposlili za 4000kn da štanca kazne. I to do povratka djelatnika koji je odsutan. Dakle, ne samo da posao nije trajan, nego se ne zna uopće koliko je kratak, i što ovisi o trećoj osobi. Sad pogledajmo koliko ima pravnih akata. Ima ih toliko da ti se uopće ne da čitati. I što je najgore, ta šuma pravnih gluposti često služi da se u njoj sakrije neka finta. I sad, najvažnija stvar koja treba pisati u iole suvislom oglasu za posao: Opis radnog mjesta! Gdje je on? Na njega se upućuje na stranice grada, tamo je dokument u kojem je i opisan (znači ipak je moglo i gore). Pogledajmo Australce... Na pretragu po kriterijima struke ima svakodnevno hrpa poslova, i to KONKRETNIH POSLOVA da se to jednostavno ne stigne sve prijaviti, već izađu novi slični poslovi, sve bolji od boljeg, konkretni (kod nas takih jednostavno NEMA). Prvo što stoji uz sve naslovnice poslova je skraćenje opisa dužnosti na poslu. Dakle stavili su odmah da se i prije otvaranje poveznice vidi što se OČEKUJE OD RADNIKA! (Izgleda da u Hrvatskoj dužnost radnika uopće nije važna.) Ovaj australski (kao i drugi australski, novozelandski, kanadski, američki itd.) oglas, kad se otvori sadrži samo ono što je zaista važno radniku: -Tko je kompanija, čime se bavi (3-5 rečenica). -Gdje je kompanija, lokacija (3-5 rečenica). -Sve dužnosti koje se očekuju od radnika u poslu. -Uvjeti koje radnik mora imati. -Kontakt za aplikaciju i dodatna pitanja Kao što vidimo, zapadnjaci ovdje nisu naveli plaću, jer se ona vjerojatno "pogađa" (dogovara), ali u pravilu se zna koliko se može očekivati, te da se plati svako odrađeno vrijeme. Kod nas se masovno događa da iako se zna plaća, ne zna se da li će stići, ako ste kod privatnika, a za ostale poslove iako su naveli 500 pravnih akata, zna se da se do takvog (sigurno plaćenog) državnog posla dolazi samo i isključivo preko "rodijaka". Svi koji tvrde da su upali "čisto i pošteno" ili lažu onoga kome to tvrde ili lažu prvo sebe pa onda tako i druge. Ili su im roditelji sredili posao a da oni jadni toga uopće nisu ni svjesni (a vjerojatno se i boje svijesti o takvom čemu). Što još reći? Po plodovima se stablo poznaje. U našoj državi,kako radimo tako nam i je. Kako zapošljavamo, uzimamo poslove, radimo poslove (ne svi, ali ekonomski dominantna većina da, dok dobar dio ostaka tolerira ili nema alata za suprotstavljanje...), ...kako radimo tako nam i je. Resursno gledano (ne samo prirodni resursi, već i bistra mladež), resursno smo raj na zemlji, ali resurs je samo uvjet i potencijal, dok je stvarnost sasvim nešto drugo. Stvarno, naša država je, popularno "stranjski" rečeno: SHITHOLE. Da napomenem, da se ne serem ovim tekstom na našu državu već definiram njeno stanje uzrokovano nemoralom njenih stanovnika (sistematskih lopova i tolerantne većine). Zašto baš "shithole"? Zato jer, gledano iz perspektive mladog, zdravog, obrazovanog čovjeka koji bi nastojao pošteno (tako bi se trebalo gledati), reakcija onoga u čemu se nalazi (sustav i država) je potezanje vodokotlića i guranje u dublja sranja (do posla nikako i sve teže). Ne znam je li tako baš svugdje, ali rekao bi da nije, ako ćemo gledati stablo prema plodovima (ekonomskim pokazateljima). Poanta je da australski oglas odiše sigurnošću, da ako si dobio taj posao, onda možeš biti 100% siguran da su te procijenili kao osobu koja je među svim kandidatima ostavila dojam da će biti najkorisnija za zajednicu (tvrtku). Dakle, ako si dobio taj posao, možeš biti siguran da nije do stranke, babe, dede, kuma, rodijaka, i sličnih stvarnih čimbenika kojima su paravan silne pravila zapošljavana u oglasu, koja kao da govore: Ovaj posao nije namješten!  |
19.06.2013., srijeda
Tko je tu radi koga (IV): HZZ
|
U slikama je moj dnevnik traženja posla (natječaji na koje sam se prijavio) koji svakih pola godine moram donijeti u Hrvatski zavod na zapošljavanje (HZZ). Zadnja slika sadrži moju poruku njima, ostale slike samo nabrajaju NEKA od radnih mjesta za koje sam se prijavio u zadnjih cca pola godine. (Desni klik na sliku i Open Link in New Tab) (Veličina slike: Ctrl na tipkovnici +scroll na mišu)        Za sva radna mjesta sam imao VIŠE ostvarenih uvjeta nego što su se tražili. U daljnje "razmatranje" sam bio pozvan samo ovdje i ovdje (kliknuti na link, ima se što i vidjeti). Da ne bi bilo zabune, protiv svoje osobne savjetnice u HZZ nemam ništa osobno i neosobno. Ona je divna i topla osoba, ali na njenom mjestu ne bi volio biti. Radi u ustanovi koja nema svoj smisao. Samo jedan primjer: Oni u svom računalnom katalogu uopće nemaju ponuđenu opciju "magistar znanosti" -smjer "riabrstvo". Najbliže tome je diplomirani inžinjer poljoprivrede. Pa da me netko i traži u njihovim bazama, široko je polje agronomije a i zašto sam ja magistrirao uopće? Poanta moje žalbe, koju, svjestan sam nitko nikada u HZZ-u neće ni pročitati, je da umjesto da ja njima podnosim izvješća, neka oni meni podnesu izvješće ZAŠTO JA NISAM USPIO NA NAVEDENIM NATJEČAJIMA? Imaju li oni išta sa tim ili ovdje nikog nije briga za ništa? Neka se konačno ustanova koja je po prirodi dužna za to (uz ostale), pokrene u rješavanju konkretnog pitanja nezaposlenosti. Nek počnu sa samo jednim slučajem sa liste... |
Tko je tu radi koga (III): Žalba na kaznu za parkiranje
|
Već sam u siječnju dobio kaznu od 50 kn (dnevna parkirna karta). Tada je bio veliki snijeg i zbog neočišćenosti grada Bandić je svima obećao da: "Dok i zadnji parking nije očišćen, neće se naplaćivati parking". Ja budala povjerovao, kupio lopatu za snijeg i svakodnevno na povratku doma čistio sebi mjesto. Jednog dana se tako parkiram i na parking koji se plaća jer je Bandić obećao da je besplatan.Ujutro sam našao kaznu. Na kaznu sam se žalio rekavši da, iako nezaposlen da sam kupio lopatu (vidljivu u autu), i da sam njome očistio njihovo područje. Nažalost, žalba nije upalila. Zašto? Haaa... Uglavnom, nisam se dalje žalio jer sam imao previše privatnog posla, pa sam išao linijom manjeg otpora, platio sam tih 50kn, mada sam se trebao dalje žaliti (ali stvarno nisam imao kada pisati žalbu). Međutim, stiže neki dan nova kazna, snimljena sa Big Brother kamere. Da sad ne opisujem problematiku, prilažem svoju žalbu (kojoj je prilog kazna), pa slijedi.... Tekst lijeve slike obavezno pročitati jer je ona središte ovog posta! ( Desni klik na sliku i Open Link in New Tab) (Veličina slike: Ctrl na tipkovnici +scroll na mišu)   Napravio sam grešku u žalbi, stavio sam nadnevak 2011 umjesto 2013...nevažno... Još jedan slučaj da spomenem, kad sam već pisao o lopati za snijeg, vidljivoj u autu (znači: ja sam ovo mjesto i očistio). Jednom mi je isto tako na suvozačkom mjestu bila vidljiva longeta za nogu, dulja od 1m (znači: ne mogu hodati). Nakon operacije koljena stvarno nisam mogao neko vrijeme dobro hodati, pa sam za tu svrhu držao longetu u autu, a auto je bilo blizu ulaza zgrade samo jednu noć-dok ga pauk nije pokupio. Žaljenja nisu upalila iako sam imao medicinsku dokumentaciju i prigovor da sam se sa razlogom parkirao na nogostup iako nikome to nije smetalo (ne bi trebalo). Sad, za ovo parkiranje (opisamo u tekstu na slici) sam poslao mail na sve u njihovoj hijerarhiji, od šefa odjela za prometno redarstvo na niže. Ne bi čovjek vjerovao koja vojska činovnika tamo radi! Na koji način su oni tamo zaposleni? Što oni tamo uopće rade? KAko se financiraju? Znam samo da je moja prijava za natječaj za posao u ustanovi Grad Zagreb odbijena s razlogom : "Nije poslano preporučenom poštom". Možda su oni znali tajnu...hehe... Uglavnom ova moja žalba iz gornje slike njih pita da li smo mi tu radi njih ili su oni tu radi nas (prometni redari). Oni će formalno odgovoriti rješenjem na žalbu, ako bude trebalo ovaj put idem sve do suda, jer 500 kn nije malo, pogotovo kad nemaš posao. Pogotovo jer ti ga isti ne daju s izlikom "molba nije poslana preporučenom poštom". |
Tko je tu radi koga (II): Rad na faksu 2005-2010
|
Više opetovanih kavgi je bilo između mene i većine nastavničkog osoblja na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, Zavod za ekonomiku poljoprivrede. Dobivao sam više prigovora na: -rad sa studentima van objavljenog rasporeda konzultacija -objavljivanje obaviejsti studentima preko interneta, a van nefunkcionalnih fakultetskih internetskih stanica -na nedržanje strogo propisanog gradiva odnosno na učenje studenata da sami istražuju i da sami misle svojom glavom (o tome detaljnije drugom prilikom), itd. Uglavnom kavge su kulminirale ultimativnim pitanjem pred kraj mog 6-godišnjeg ugovora sa fakultetom: "(Ako misliš nastaviti ugovor...)...odluči se- da li ćeš biti prijatelj nama (profesorima) ili njima (studenitma)?" Rješenje ovakvih (nažalost čestih) odnosa je u pitanju: "Da li su oni (studenti) tu radi nas (profesora/nastavnika) ili smo mi tu radi njih?" |
Tko je tu radi koga (I): Granični prelaz Metković 2001
|
Ovo je opet početak nekog mini serijala. Pošto sam ovih dana napisao već nekoliko žalbi na temu ovog serijala, red je da krenem sa svojim prvim "tko je tu radi koga". U mojim prijašnjim postovima serijala Rad u znanosti, opisano je da sam radio na istraživanju ribe, u dolini Neretve. Odnosno laboratorij je bio u Stonu (cca 50km daleko od mjesta lova ribe). Bio je iznimno vruć dan, mislim da je bio početak ljeta -"Ni pasa nije bilo na cesti". Na plaži isto. Plažu sam napustio tek oko 11:00 ujutro jer mi izlov mojih cipala za uzorak nije išao od ruke. Vjerojatno je bila velika jutarnja oseka, pa sa svojom 60-metarskom (1m visokom) mrežom za zaplitanje cipla, nisam mogao nikako pohvatati 100-injak komada cipla za uzorkovanje (znanstveni rad). Inače bi posao bio obavljen do 9 sati ujutro. Dakle, pohvatam ja svoje ciple, stavim ih u kantu, te na pod suvozačkog sjedala. Stražnji dio auta bio je pun istraživačke opreme i mreža. Mreže su bile očišćene od ribe (ribe su u kanti naprijed) te su zauzimale veći dio gepeka, skoro do krova, jer su bile pune morske trave, rakova i mora. Krenem ja tako oko 11h put Stona, i to što prije da mi se riba ne raspadne. Po ovim vrućinama (iz toplog mora i u transportu bez leda-nisam računao tako kasno završiti) crijeva ribe, i njihov sadržaj se nevjerojatno brzo raspadaju a trebali su mi za istraživanje. Računam ja tako, za jedno sat vremena riba mora biti u hladnom laboratoriju, na stolu, pod skalpelom. Uz put od 45 minuta, ostalo mi je taman vremena da kupim neki šaraf u Metkoviću (Jurashop). Ne sjećam se sad što mi je taj šaraf trebao ali zaletim se ja tako do Metkovića, nigdi nikog na cesti, milina, pičio sam maksimalno sigurnom brzinom. Kupim taj šaraf, što li već, sitnicu neku, na granici me nitko ništa nije ni pitao (Jurashop je 50m iza graničnog prelaza sa BiH). Novčanik, šaraf, džep lijevi. Džep desni, ključevi, sjedam, otvaram prozore, rikverc, pogled lijevo, uključenje, granica, nema nikoga. Prolazim granicu, vidim u retrovizoru, 100m iza sebe, službeno lice maše. Kočnica, rikverc, gas, parkiranje pored službenog lica-točno kao da upravo prelazim granicu. Prozor otvoren i gledamo se mi-oboje kroz cvike, sunčane. Službeno lice: "Kod nas se kaže: Dobar dan" Ja: "Gospođo, jesam li ja ovdje zbog vas ili ste vi ovdje zbog mene (uz osmijeh)?" U stvari mislim se ja: "Ne samo da ste vi ovdje zbog mene nego niste na svom radnom mjestu, praktički vas ja plaćam (PDV) da bi mi sad prosipali ponižavanje. Šta sam vas trebao tražiti po klimatiziranim kontejerima???" Službeno lice: "Ajmo, izlazi iz auta!" Izlazim potpuno nevin, znajući da nikad nisam švercao ni ljude, ni životinje, ni stvari.... Službeno lice: "Otvaraj gepek!" (U nas se kaže: ,"Molim vas da izađete, molim vas da otvorite gepek", op.a.) Otvaram gepek (stakla zatamnjena da sunce ne sprži opremu).... Službeno lice: "Šta je ovo?" Ja: "Mreže" Šuškaju rakovi po mreži, miriše more iako sam službeno još u BiH. Službeno lice: "Ajmo naprijed" (valjda su mreže pune mora dozvoljene za uvoz iz BiH). Otvaram suvozačka vrata... Službeno lice: "A-HA !!!!!! ......Šta je ovo ???!!!" Ja: "Pa, riba!" (Još uvijek nevin, potpuno) Službeno lice: "Pa vidim da je riba. Da vidim dozvolu za uvoz ribe!" Ja: "Pa gospođo, zar ne vidite da je to morska riba, i da mi je gepek pun rakova i morske trave? Zar me niste vidjeli kroz prozor (klimatiziranog) kontejnera kad sam ušao prije, ni 5 minuta.." Službena osoba: "Jesi li prijavio ribu na ulasku u BiH?" Ja: "Nikoga nije bilo na granici ni kad sam ulazio ni kad sam izlazio (nije moja greška što nisam upitan za prijavu robe)? Ribu sam ulovio prije pola sata u moru i žurim u Ston u laboratorij jer se ova riba istražuje, jedva sam je ulovio i sad mi trune ovdje na vrućini dok me vi maltretirate. Šta sad želite da ja napravim?" Službeno lice: "U Hrvatsku sa tim ne možeš." Ja: (fitilj izgorio) " 'Oćete li da vam sad svu tu ribu prospem na sred graničnog prelaza pa neka vama smrdi???!!!" (lud ko kupus) U to već izlazi drugi carinik (do sad sam imao razgovor sa carinicom). Carinik je meni poznata osoba. Kažem mu : "Daj mi zovi svog šefa, ne mogu više sa ovom razgovarati." Kaže on: "Pa ona mi je šef." Sad, stjeran u kut, iscrpljen od cjelojutarnjeg ribolova po suncu (trčanje po plićaku sa 60m mreže u rukama), sa već stjeranim planovima u usko grlo (neizvjesnost u pisanju znanstvenog rada za koji sam bio ucjenjivan i koji mi je poslije opljačkan), moj karakter, u ovim trenucima biva ograničen te biram lakši put (nažalost). Tek kad sam zamolio gospođu službeno lice (carinicu) da me pusti jer mi se riba već poluraspala dok je ona vježbala svoju moć na meni.. usput sam, razmišljajući o stanju ribe ubacio i "oprostite sve, zaboravite sve" samo me pustite....Još je tu moj poznanik nešto ponizno dodao svojoj kolegici carinici i onda me pustila. Ukratko, ništa ne bih izgubio da sam izgurao do kraja i da se nisam ispričao, nego da sam samo okrenuo auto prema BiH te bosancima "vratio" njihovu živu morsku ribu, zajedno sa rakovimai morskom travom te litrama ocijeđenom mora iz gepeka. Znantveni rad koji sam pisao ionako nije nikad priveden kraju, tisuće uzoraka probavnog trakta mojih cipala su ostali pojedinačno zapakirani u formalinu, u bočicama. Zajedno sa svim podacima o masi, duljini itd... Znamo svi kako se u nas zapošljava, i to koje veze trebaju za doći u državnu službu, a da ne govorim za carinu. I onda, kad oni koji su preko veze (iako neškolovani i nekulturni) došli do takvog radnog mjesta (ukrali ga), onda nas još i maltretiraju dok pokušavaš pošteno raditi svoj posao...Kao da nismo pripadnici istog naroda. Kao da živimo još uvijek u Austrougarskoj a naše službeno lice (carinica) je neka žandarka, frustrirana jer je dobila prekomandu sa svog mađarskog sela. Ma ni tada to ne bi bilo ljudski, ali bi bar imalo olakotnih okolnosti. Bio je to moj prvi "Jesam li ja tu zbog vas il ste vi tu zbog mene". |
13.06.2013., četvrtak
Kad "rodijak" ukrade kreativno radno mjesto (posao)
|
"Rodijak", moj osobni naziv kojim na ovom blogu imenujem sve nečasno zaposlene, bez obzira na regionalnu pripadnost i slične karakteristike. Nek se samo zove "rodijak" da skratimo priču. "Ukrade posao"- prvo sam napisao "uzeo" pa ispravio u "ukrao", jer sam opisivajući "uzeo" shvatio da su nečasno dodijeljena radna mjesta ne samo "uzeta" već ukradena. Za takvu krađu bi se ekonomskom analizom moglo točno u lipu izračunati koliko jedna takva KRAĐA oštećuje društvo (plaćom, foteljom, kompjuterom, grijanjem, mobitelom, autom i sličnim, te najvažnije: nekvalitetnim učinkom). Sad, ja uopće ovdje nisam istraživao ni tko je postavljao, ni tko je projektirao, ali nove klupe na nasipu uz Savu, u zagrebačkom kvartu Savica, točnije , uz Novsku ulicu, predmet su ovog posta. Odnosno, predmet ovog posta je tipični korupcijski duh koji nažalost vlada našom zemljom, a rezultati su vidljivi na svakom koraku. Tako da ovaj put nisam krenuo od natječaja za posao i strukture odgovornih institucija, već čisto od krajnjeg rezultata njihovog rada. Tipično za naš duhovno bolestan narod je da upire prstom u sve (najčešće u vladajuće) osim u samog sebe, pa sad, je li ovo radio Zrinjevac, Holding, rođo ovaj ili rođo onaj, potpuno nevažno. Ovu analizu primijenite na sve što vidite oko sebe prvo počevši na svoje radno mjesto i uočite plodove. A po plodu se stablo poznaje (Biblija). Priča o novim klupama na nasipu kod ulice Novska Prije klupa, uvertira...Na priloženom videu vidi se neka vrsta duda, stablo koje je zasađeno na sami rub "trek" staze, tako da svatko viši od 1.80m se mora saginjati (valjda je dobro kao vježba za leđa). Drugo, plodovi ovog, pažljivo odabranog i planirano zasađenog (za leđa korisnog drveta), padaju na trek stazu i "pohaju se" (slično kao i svakih 50m pseća govanca, žalosno!). Valjda je i to dio vježbe trkača, jer dok gledaju u grane duda da ne zapnu glavom, u isto vrijeme moraju gledati da se ne zaseru u pekmez na tlu. Vježba za vrat gore-dole! A sad klupe. Kako u ovom 50-metarskom krugu već imamo prastare klupe postavljene tamo di ih ni Picasso ne bi postavio (ravno do haube parkiranih auta), očito je stari mentor, projektant ovog umjetničkog perfomansa dobro odgojio svog učenika. Učenik je tako nadmašio učitelja te je nove klupe postavio isto po rubu travnjaka, i to tako da ovi što sjednu na klupe, noge mogu pružiti pod noge trkača ili točkove biciklista. Daljnje riječi su besmislene. Tko plaća ovakve projektante i koji "stručnjaci"postavljaju ove klupe? Priča o klupi i dudu Klupa ispod duda je promašila dudov hlad (pažljivo promatrano tijekom čitavog dana). Priča gotova. Ostala uređivanja vrtova u kvartu: Kao što se na videu vidi, pada snijeg. Čak štoviše, nije samo bio snijeg, bilo je ispod 0°C to jutro, i puhao je izrazito snažan sjeverac. A što su radili radnici Zrinjevca po tom vremenu? Sugurno nisu imali posla u plastenicima, ili na strojevima, nego su vjerojatno po nekakvoj "kazni" ili čisto zbog uobičajene neorganiziranosti ili nemara pretpostavljenih...rezali grane na stablima. I koliko znam to nisu grane koje evo ovaj čas imaju pasti na prolaznike ili aute. Za razliku od tih potpuno bezazlenih grana, potpuno opasne grane (pogotovno za oči i to na bicilku), u samom krugu škole, stoje neodrezane godinama (isti kvart, odnosno nadležna osoba). I to u zemlji sa umjerenom klimom (dovoljno dana sa temperaturama zraka na kojima još uvijek rade motorne pile).   Ova šljiva pored koje treba čuvati oči, također proizvodi pekmez kojega na obući možete nositi sve do doma. Ako idete biciklom, zadnji točak (kotač) će vam fino istrackati leđa. Da li se vrtovi ovako planirano i stručno uređuju samo u Zagrebu? Dubrovačka priča Radio sam prije par godina neki posao sa ribom u Dubrovniku, i morao sam znati dobro prognozu vremena (posao je ovisio u vremenu), a fala Bogu, danas se to može vrlo precizno na besplatnim internet stranicama i to tjedan dana unaprijed. Sjedim u hladu u kafiću, znam već od prije tjedan dana da će danas popodne nevera prema kojoj sam isplanirao poslove za radnike jedne firme-tjedan dana unaprijed! I što imam vidjeti iz kafića? Cisterna od onih gradskih uređivača parkova -dvojica tegle cijevi i zalijevaju travnjake. Što bi se u nas reklo, nije ih pustilo (nevrijeme) da zaliju. Pa dobro, kad je to tako u čitavoj Hrvatskoj sa svim javnim firmama koje uređuju vrtove, što je sa ostalim? Samo pogledajmo ekonomski tijek zemlje (plodove) pa ćemo vidjeti da su još nesposobniji i bezobrazniji ugrabili samo odgovornija radna mjesta (stablo), a ostali to aktivno ili pasivno podržavaju. Naopaka selekcija uzrokovana duhovnom bolesti samog naroda a sa rezultatom u statistikama. |
08.06.2013., subota
Opet "manje na ruke!"
|
Jutros bili na fizijatrijskim vježbama za bebe, u jednoj poznatoj ustanovi za te stvari. Već jučer sam spremao taktiku za luđake u medicinskim ustanovama koji vam jednostavno djecu doslovno siluju (ne seksualno već na druge načine). Već sam se dovoljno uvjerio, hodajući po vađenjima krvi (siledžijsko stiskanje prsta unatoč kričanju bebe), hospitalizaciji, uzimanju urina (stiskanje tbuha ne bi li urin konačno izašao), i ostalim pohođenjima naših zadravstvenih ustanova... uvjerio sam se da 20% osoblja koje radi tamo, i to sa bebama, da ne bi trebali raditi niti sa životinjama a kamoli sa ljudima i to sa djecama, i to sa bebama. Sljedećih 30% nije kompetentno za svoj rad i doslovno POJMA NEMAJU o tome što rade, ali ako je rodijak zaposliio i rodijak štiti, onda tko te pita... Ostali dio osoblja je što odličan i kompetentan (25%), što neidentificirano. I tako, dakle, sa već ovim brojevima u glavi, mene jučer već lovi tjeskoba kako reagirati kad oni budu "radili svoj posao" dok naše dijete bude prvo pokazivalo da ne želi, da joj se ne sviđa, pa nakon toga da je strah što nitko ne sluša njen plač, itd....dalje se nisam ususdio ni razmišljati, samo sam pitao suprugu: "šta ćemo KAD..." (mala je vjerojantnost za "AKO"). I tako, gospođa "timaritelj" djece (nije bičevala djecu, ali kao roditelj se morate prepustiti subjektivnosti da vas napali kako bi reagirali)...gospođa timariteljka, tako ću je zvati, ona piči po svojim vježbama da nam pokaže svoje vježbe za našu djecu, iako je beba prvo negodovala, i po nastavku radnji se rasplakala... Što sam ja radio? Nisam ponosan, mene je sramota jer u našem glupom društvu smo svi naučeni biti licimjerno biti FINI i tolerirati kojekakva sranja. Sramota me što sam nedovoljno reagirao. Prvo sam puhao na nastavak vježbi na koje je djete negodovalo pa počelo plakati, ali kad je ova nastavila agresivno grčiti djetetovu šaku (LOMITI DJETETOVU VOLJU), onda sam lupio dlanom o strunjaču i rekao da je DOSTA i da se prekine. Moje lupanje je bilo slično onim hrvačima, koji daju znak protivniku i sucu da se predaju, samo što dijete ne zna još za to, ja sam taj koji lupa za njega. Upravo razmišljam da se osim strunjače počne lupati po licu protivnika (ako im plač već ne smeta)! Hm... Sviđa mi se ta ideja. I tako, teta je shvatila kad joj se podvukla crta. Supruga je imala drugačiji pristup. Ja se služim digitalnim pristupom, pokažem granicu i nema rasprave, ona je reagirala analogno, pomalo je "protivnici" davala umjerene prigovore tipa "shvatili smo" (=ne trebate ponavaljati), na što se ova nije obazirala te je nastavila nešto što smo već vidjeli, dok se dijete raspižđivalo. Sve u svemu poanta je da se u srazu sa ljudima koji "samo rade svoj posao " (ali preko kurca), uopće ne treba suzdržavati čak i preventivno nacrtati im crtu (objaniti što DA a što NE), ili ako se to propušta, onda obavezno reagirati BEZ ZADRŠKE i obzira jer svi obziri prema trećim osobama, u slučaju kad se radi o vašem djetetu, su ništa drugo nego LAŽNI OBZIRI. A cijenu vašeg licemjerja plaće nitko drugi nego VAŠE DIJETE. Trebam li prepričavati kako je 60% koje smo dobili valjani i nužni, 30% su kontradiktorni sa savjetima koje smo pokupili od medicinskog osoblja u dosadašnjem hodanju po bolnicama, a 10% savjeta, odnosno viđenih postupaka su promašaj nad promašajima....tipa viđeno je kako sa našim djetetom cupka. WTF..no dobro.... Svo vaše hodanje sa djetetom po bolnicama mora se u biti svoditi da stze uvijek vi ti koji morate reći i prvu i zadnju riječ jer ste vi prvi i zadnji odgovorni za svoje dijete. Ako vi propustite dijete zaštititi od negativnog utjecaja okoline, odnosno izkontrolirati utjecaj okoline na njega općenito, onda mu svatko može raditi što god želi, a to nikako ne može završiti dobro. Sad malo o mom mišljenju vježbi na silu. Dijete uz svoj fizički i mentalni razvoj razvija i stav o sebi, svom tijelu, te razvija svoju volju. Dijete sad udara temelje (a vaša je obaveza da mu to osigurate), temelje pojma o svojim granicama, što sam ja, što je okolina i koja je moja domena odgovornosti za sebe i za okolinu. Jednostavnije rečeno, dijete mora naučiti saamo raditi pokrete te suradnju sa okolinom, a ne da mu se pokreti rade SILOM. Jer na silu dijete uči samo popuštati (i mrziti), a takva osoba kad odraste u najboljem slučaju, je labilna i lako se njom manipulira jer niti zna gdje su joj granice niti gdje se i kako oduprijeti okolini. Zašto? Jer su njegova volja i pojam o osobnim granicama slomljeni u samom začetku. Sad, nek mi netko samo prosere da se to radi po "Pruskoj" ili ne znam kakvoj školi...za te boleštine umotane u "x škole" uopće ne želim imati ni milimentra strpljenja. Ako u svemu što sam napisao nemam pravo, a samo slušam svoj instikt i čistu logiku, onda u onu stvar, sve. Svijet nije savšen i nemamo se pravo pouzdavati slijepo, i "zdravo za gotovo" (for granted) u odgojne, zdravstvene i ne znam kakve usluge društva u kojem živimo. Šta ne vidimo svijet oko sebe? Opet pogled iz katoličke perspektive: tri neprijatelja ljudske duše po katoličkom katekizmu: -đavao -SVIJET ! (misli se na okolinu, društvo) -neuredne sklonosti duše i tijela Post je napisan friško po motivirajućem događaju, pa "bumo videli" kad se pročita kako zvuči-mislim da mogu zaključiti da se željezo kuje dok je vruće. Pozdrav. p.s.Evo šta moja supruga našla nakon povratka sa vježbi: LINK Na kraju sam zaboravio odgovoriti na naslov bloga. Sa vježbi smo ispraćeni sa ovom gore parolom. A pošto je i teta nas manje-više pročitala, dodala je obrazloženje "...manje na ruke jer ih to sputava, djeca su tako zatovrena" wtf.. nisam vidio smisla objašnjavati da "ne nosimo siledžijski" kao što oni očito sve rade, već samo na zahtijev, a kod nas se pokaalo i dokazalo da nijedan do sad zahtijev nije bio iz ovisnosti o "nosanju" koje NEMA već je uvijek bila il ipotreba da se malo razgleda okolina ili da se podrigne ili da prođu grčevi.... Nakon svega mogu samo reći : Jeben je ovo svijet. A sad,pozdrav. |
05.06.2013., srijeda
Referendum-Ustav-Brak
|
Katolik sam, idem u crkvu redovito i u zadnje vrijeme me na izlazu sa Svete mise dočekuju stolovi i štandovi sa potezačima rukava. Potpisao? NE Zašto? Zašto bi? Mislim da ništa u što čovjek nije siguran ne bi trebao potpisivati, a u nas se to potpisuje glavom bez obzira, (i NEpotpisuje, isto tako, glavom bez obzira). Pozdravljam inicijativu u svakom slučaju. Hrvati su izgleda, na prvi pogled, ipak otkrili da "nema kruva" od upiranja prstom u vladajuće, već da treba uzimati stvar u svoje ruke i mijenjati svijet oko sebe. Na drugi pogled, kad se malo izanalizira, vidimo da su "pederi" i "lezbe" svakodnevno u fokusu javnih medija kao da su njihovi zahtjevi, odnosno naše (od strane naroda, demokracije) udovoljavanje njihovim zahtjevima, kao da su nacionalni prioritet. Pa da vidimo što je sve to u drugom pogledu u ovoj "kršćanskoj" inicijativi: Kao prvo homoseksulani lobiji traže da im se legalizira mračna, pardon, bračna zajednica. Ako smo već 80% na popisu stanovništva katoličke vjeroispovijesti (a i dio ostatka je neki oblik kršćanstva) onda smo već demokratski odlučili urediti državu prema katoličkim načelima koja se kose sa traženim. Homoseksualni poslovi u njihova 4 zida se samo njih tiču, ne smije ih se osuđivati. Homoseksulanost jest poremećaj i nenormalnost IAKO je ima i u životinjskom svijetu (i kod životinja ima i kuge i gripe i svega). Kod javne homoseksulanosti, za njihov lobi bi trebalo biti dovoljno da ih se ne tuče, ne vrijeđa, ne mrzi ili zatire na bilo koji način zbog njihove homoseksualnosti. Ali, pitanje je tko zaista ovdje trpi i tolerira? Tko tu kome nameće svoje svjetonazore? Dakle, svako društveno događanje oko homoseksulanosti kao nečeg višeg od PRIVATNE bolesti, tiče se itekako čitavog društva. Homoseksulani lobiji pokušavaju ostatku društva nametnuti homoseksualnost kao nešto, u najboljem slučaju NORMALNO (inače se nameće čak kao poželjno i "IN"). Pojedinci ovog društva uopće nisu svjesni svega navedenog. Zamantani su oko toga kao i oko većine stvari. Shvatite da vam se nedajbože nešto dogodi, želite li da vam djecu usvoje MAMA&MAMA ili TATA&TATA? Ako niste znali, djeca trebaju uzore ("ROLE MODEL"). Skraćeno, mislim da je homoseksualno roditeljstvo (slijedi iza ozakonjenja istospolnog braka) za dijete traumatično. Sigurno je traumatičnije od blagog siromaštva.Znate li da nezaposlena osoba ne može usvojiti dijete (čak ni zaposlena, ali bez odvojene posebne sobe za dijete)? Pa sad, pitajte sami sebe i odlučite: da li ste vi kao prosječan Hrvat zbog svojih jadnih primanja manje sposobni odgojiti normalno dijete od imućnog bračnog para homoseksualaca? Da se ne bi ovaj post bavio problemom homoseksualizma, njihovim lobijima i tome vezanih aktualnih događaja, moram napomenuti da nije samo istospolnost račnih partnera zapreka normalnoj sredini odgoja djece. Promatrajući svijet oko sebe, lako se da zaključiti da 70% ljudi Iako su "HETERO", imaju 2 plaće, 16 soba... UOPĆE nisu sposobni za primjereno roditeljstvo. Što je najžalosnije, te njihove NESPOSOBNOSTI su, nažalost DRUŠTVENO PRIHVAĆENE! U to ubrajam stvari u kojima sam pisao u serijalu o trudnoći, te mentalitet Hrvata i okolnih balkanskih plemena, koji ima metastaze nemorala duboko ugrađene u sebi, spomenuto u mnoštvu prijašnjih postova, te mnoge naše mentalitetne bolesti o kojima pisanje tek čeka, te stvari kojih se neću stići nikad ni dodatknuti. Uglavnom svi smo mi bolesni manje više i prvi korak ozravljenja bi bio postati svjestan svoje bolesti. Dalje, što se traži u ovom traženju referenduma? Postavljanje zakonitosti isključivo muško-ženskog braka? Pa mislim, dragi moji Hrvati, da mi to već imamo ugrađeno u zakone. Dokaz je ovdje: Obiteljski zakon. Obiteljski zakon (pročišćeni tekst zakona/ NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11): Članak 5: "Brak je zakonom uređena zajednica žene i muškarca." Dakle, ako već imamo u zakonima naše države definirano pitanje ŠTO JE TO BRAK (zajednica muškarca i žene), vrhunac onoga što mislite da tražite, već imate. Po mojoj procjeni ovo drkanje javnosti sa "pederima" i "lezbama" sa jedne strane i samozvanih "katolika" sa druge strane, ima za cilj skretanje pozornosti sa stvarnih problema. Usputno se homoseksualna zajednica prikazuje jadnom i ugroženom, a u najmanju ruku se bar populariziraju (Jedini lijek protiv parada svih vrsta je ignoriranje). Ako ste BEZ RAZMIŠLJANJA na izlasku iz crke potpisali taj papir, i mislite da ste napravili Božju volju, jer vam je tako prezentirano od medija i čopora uopće, mislim da ste se grdno zajebali. Kao i u svemu ostalom, čopor ne znači nužno ispravnost (dapače...). Jedinu ispravnost vam jamči vaša savjest (dakako, ako je pravilno odgojena). Uz nju , morate uključiti i mozak te imati neka znanja o tome što potpisujete i koje su posljedice vaših glasova/potpisa. Hijerarhija: Ustav-Zakoni-Propisi Onima sa najmanjim znanjem o tome "Što je to Ustav?" ne treba uopće objašnjavati da definiciji braka nije mjesto u Ustavu već na nižoj razini, u zakonima. Oni koji blage veze o Ustavu nemaju, trebali bi znati da Ustav samo definira državu i njenog građanina te građanska prava i obveze. Sve ostale definicije, npr. "Što je to auto?", "Što je to kuća?", "Što je to cesta" (najjedosntavniji primjeri= dječji crteži), "Da li auto vozi cestom ili kućom?", i slično, sve na toj razini (tu spada i pitanje "Što je to brak?") se definira u pojmovnom, prvom dijelu relevantnih zakona. Sitnije pizdarije tipa "Koje je boje je auto?", definira se pravilnicima, i amen. Nema tu više priče ni dilema. Dakle, pojam braka se definirao Zakonom, to je već urađeno i čemu ovaj cirkus? Zaključak: Ovo je dio obmane i zavitlavanja mase da joj se pažnja odvrati od konkretnih problema (kriminal velikih razmjera). Po mom mišljenju autori ovog cirkusa su možda isti ljudi koji stoje i iza homoseksualnog lobija, iluzijom drmaju čvrstu zakonsku točku (brak muškarca i žene), koju pokušavaju srušiti efektom ormara. Efekt ormara je, ako ga ne možeš prevrnuti naprijed, prvo ga potegni sebi pa ga zaljuljaj naprijed. i obori. Ove stvari prolaze nažalost samo zbog nemoralnosti (iz koje izlazi zaglupljenost) "katolika" koji čine kanale formalne Crkve. Katolici laici su najodgovorniji dio žive Crkve. Oni su se dužni sami pozabaviti čišćenjem svoga dvorišta. Ne bi se to trebalo očekivati od svećenika, jer laici, većina "civila" su odgovorni za sve što se događa u Crkvi. Da je ovo prava demokracija imali bi mi redoviti referendum oko svih nacionalnih pitanja, i to 1x godišnje. Pitanja bi bila od NATO pakta (nije bilo referenduma) do EU-a (izmanipulirani referendum) pa sve do toga da li da živimo pod papučom homoseksulanog lobija ili ne. Da li je brak zajednica muškarca i žene ili ne to je po prirodi neupitno i, kao što vidimo, već utjelovljeno u RH zakonima. Upitnost toga na referendumu je luđa od srednjovjekovne enigme da li je Zemlja ravna ploha ili ne. Dragi Hrvati, odreknite se razmišljanja čoporsko-plemenskim mozgom. "Miješani" (muško-ženski) brak je već jedini zakoniti brak kod nas (i treba tako i ostati ako bude sve OK). Ne gurajte u Ustav nešto čemu tamo nije mjesto. Ne budite potpune seljačine stvarajući problem tamo gdje ga nema. Umjesto da riješavamo stvarne probleme mi dopuštamo da nas se manipulira? Osigurajmo se od toga već danas. Ako zaista jesmo katolička zemlja, ali sadržajno, ne samo formalno, (uz mnoštvo stvarnih problema) referendumom treba pod hitno riješiti zaštititu najosjetljivijih i najnemoćnijih-nerođenu djecu!  Slika 1: Cjenik "kozmetičkog" zahvata u jednoj zagrebačkoj bolnici u "katoličkoj" Republici Hrvatskoj (foto: Stjepan Šuman, 2013. Zagreb) Zar Isus nije rekao: "Što učinite najmanjima od moje braće, meni učiniste"? |
Molitve: