Razgovor se dogodio jučer, ja sam djecu šetao pored crkve iz koje je ona izašla poslije večernje Svete mise.
Ona: "Daj mi reci šta je s poslom! Još ništa?"
Ja: "Ništa i sve gore ako misliš na moju struku i na Zagreb"
Ona: "Pa zar je baš tako?"
Ja: "Pa gledaj, mogao bih raditi u Zagrebu u struci u Ministarstvu (poljoprivrede i brojnim satelitskim agencijama) ali znaš kako ti to kod nas ide...(sve preko rodijaka)..."
Ona: "Pa šta je? U čemu je problem? Nemaš neku štelu ili šta?"
Ja: "Vidiš, to ti je od Sotone (aludirajući na njena navodna viđenja kojima si potkrepljuje sve ove stavove). "Kakvu štelu?" , iskolačio sam oči jer je upravo izašla iz crkve u kojoj liže oltare svaki dan.
Odmah se skuliravam za 3-4 stupnja celzijusa i nastavljam, katolički iskreno "čuj, štela imam, ponuda, dosta ali se ne želim koristiti time".
nastavljam dalje, i tu se počinjemo prepucavati....
Ja, računajući na njeno, u najmanju ruku poznavanje Biblije (o poštivanju Biblije drugom prilikom): "Zar nije Isus rekao-u ovčinjak na vrata ulazi pastir a na prozor lopov-da pokrade, tako nekako..."
pa nastavljam dalje dok se ona ubacuje...
Ona: "Ti si ponosan, vidiš kako si ti ponosan" (kao da mi moj ponos ne dozvoljava zaposlenje, wtf...)
Ona dalje: "Jesi ti sa svećenikom nekim porazgovarao o tome?"
Ja: " Što da tražim ako mi je već savjest sve rekla? Pravi katolik...,",
Ona:"...nemoj ti meni samo molim te o katolicima" (aludirajući na naš prošli razgovor u kojem ona blati Crkvu-zajednicu vjernika kao opće zlo u kojem je ona neprihvaćena kao navodna vidjelica).
Ona dodaje: "Ti odbijaš božju pomoć, meni je bog dosta puta pomogao, znaš sjetim se ja i tebe, znaš one molitvene skupine..."
---
Ona: "Stani, ako si ti kompetentan, i znaš da si sposoban..."
Ja: "Ako sam kompetentan i sposoban, postoji natječaj na kojem se natječem sa tuđim kompetencijama, gdje se boduju naše školovanje, radvno iskustvo i slično. O kojoj ti još pomoći govoriš?..."
Ona: "Pa ako ti netko želi pomoći..."
Ja: "Kako? Da ti da unaprijed odgovore na pitanja testa?"
Ona: "Pa recimo, nekakva preporuka..."
Ja: "U uvjetima se nije tražila preporuka. Nisi kod privatnika da te se preporučuje ispod stola, radi se o javnom poslu, alo?"
Ona: "Kako si ti tvrd"
Ja: "Ja sam tvrd? Da ti nisi možda meka? ...I mlaka? Ti si mlakonja!"
---
Ja: "Stani malo, jesi se ti zaposlila preko veze?"
Ona: "Pa...jesam, meni je određena osoba pomogla, ja ne odbijam kad mi bog preko nekoga..."
Ja: "Ti si lažni kršćanin, licemjerni, i ne znam koji to tebi bog pomaže, pravi Bog ne. A svoj posao, svoje radno mjesto si ukrala"
Ona: "Od koga sam ukrala, daj KAŽI MOLIM TE!"
Ja: "Od svih građana Republike Hrvatske, jer je to javni posao a ne privatni, ukrala si ga od svih kandidata sa kojima si bila na natječaju"
Ona: "Ti mene vrijeđaš, ti si mene uvrijedio, ja sam jako xxxxx (ne sijećam se stručnog izraza ali označava vrhunski pozitivnu karakteristiku osobnosti) osoba, moji me pacijenti..."
Ja: "...Tvoji pacijenti?! Imaš predobro mišljenje o sebi, i to bez osnove. Upravo ovo što ti radiš je upropastilo našu državu, ovakav mentalno-duhovni sklop. Ukrala si svoje radno mjesto jer sve što si radila mimo natječaja bila je krađa. Sjeti se Biblije, ušla is na prozor a ne na vrata"
Ona, zgrožena mojom izjavom i na stražnjim nogama: "Znaš šta, nije ni čudo što nemaš posla...Sad znam kakav si. Ti si mene povrijedio."
Ja: "Naravno da nije čudo, pored takvih kao ti ne mogu imati posao, jer ste sve pokrali i upropastili. I nisam te povrijedio ja nego ono što sam rekao, istina."
Ona: "Moja savijest je čista!"
Ja: "Tvoja savjest ne može biti čista niti ti možeš imati mir. Ti se samo zavaravaš !"
Ona: "Ti si mene povrijedio. E, sad mi baš drago da sam te upoznala, sad znam kakav si. ...Znaš, mi na ovu temu više ne možemo razgovarati..." udaljava se i prelazi cestu
još dodaje: "shvatit ćeš ti jednog dana, vrijeme će pokazati"
Ja: "Ne treba meni vrijeme pokazivati ako znam već sad"
|
Molitve: