utorak, 18.09.2007.

Promjena

Kao prvo htjela bih vam se svima zahvaliti na silnim komentarima i lijepim riječima podrške koje ste mi uputili. Ne događa se to ipak svaki dan... No, ne bih htjela da pomislite (vi koji me ne poznajete) da sam ja namrgođena i tužna osoba kojoj nije do ničega stalo. Zapravo, da me upoznate jako biste se iznenadili. Istina je da sam pesimistična, ali to se odražava samo na nekim pogledima i životnim stavovima kao npr. kad se budem utapala nitko mi neće pružiti ruku već će me još gurnuti štapom da potonem dublje. Inače sam energična (što ponekad prelazi u živčanost, ali za to nisam ja kriva nego otprije poznate posljedice koje vučem iz djetinjstva) i vesela osoba koja se trudi razveseliti sve oko sebe, pa čak, ako je to potrebno, ići od osobe do osobe i valjati gluposti; brukati se samo da bih vidjela osmijeh na nečijem licu. Prije mi to nije bilo pretjerano bitno, no, od ovog ljeta su se mnoge stvari promijenile. Iz bolno iskrene osobe postala sam okrutno iskrena i baš sve što mi prolazi kroz mozak u nekom trenutku kažem, bez obzira na to tko se nalazi oko mene. Nekima ljudima se to jako svidjelo i čak im je smiješno što više ne jebem živu silu i baš sve što mislim o nekoj osobi to joj izravno u lice i kažem. No, te druge ljude kojima to sve govorim njima se to (kao što bih i očekivala) ne sviđa. Ne znam koji mi je kurac, ali imam neku potrebu da baš svima "spustim" i da sve zajebavam, pa čak i profesore; njih još možda i najviše; i to na poseban način. Svi me pitaju šta mi je, što se sa mnom dogodilo... Nisam pretjerano sretna što sam zaljubljena, ali ja si tu previše ne mogu pomoći. Imam nekih ljubavnih dvojbi koje moram riješiti pod hitno, a muka mi je kad god se toga sjetim. Moram izabrati (a zašto?!) između Boljeg i Najboljeg. Znam, znam, svi ćete reći odaberi Najboljeg, ali ni to nije tako jednostavno. Bolji ludi za mnom; što inače ne volim, ja volim trčati za dečkima, a onda opet kad ih dobijem nisu mi zanimljivi...to su one igre mačke i miša... On bi apsolutno sve učinio za mene. Nije da mi je loše s njim, super mi je, ali kad pomislim na Najboljeg stvore se mnogi problemi i sav ostali svijet stane. Najbolji je hmmm....jednostavno najbolji. Sve što sam ikad tražila od dečka i u potpunosti mi odgovara kao osoba. S njim mi je presavršeno, ali...ON IMA CURU. Znam, ni to nije problem, jer ju je već prevario sa mnom, ali ... Tu sve staje. Od toga nema dalje. Mogla bih se ja potruditi i bilo bi sve kako bih ja htjela, ALI moja najgora mana koja mi je uvijek stvarala probleme zove se ponos. I? Što učiniti? ...
Btw napokon mi je došlo do glave da je ovo blog i da mi je krajnje vrijeme da se počnem uistinu otvarati... tako da možete očekivati stvarno svašta...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.