srijeda, 28.03.2007.

Opet živčana...

Sad mi je jedna jako nevažna osoba opet dignula živce. Kao da ja sama nemam ovoliku jezičinu i kao da ja sama nisam dovoljno lajava pa netko mora govoriti u moje ime i biti moj glasogovornik. U kurac. Srce mi tako lupa da mi se čini da će iskočiti i nastaviti cupkati po podu....uf...i onda se ona pravi mutava kao nije ona ništa kriva, šta je meni sad, nije ona znala da to ne treba reći (a ja izričito rekla da ću reći razrednici da sam otišla vaditi krv, još sam se i s mamom dogovorila da će me opravdati...a ona lijepo kaže "Profesorice B............. je zakasnila na bus......................." tuuuuuuuuuuuup)....pa ubijte me....katafuckinstrofa... I onda kaže "Pa šta sad?" pa ono ništa....ispadam glupa i lažljiva (...)
Pitam ja hoće mi opravdat, "Pa to sad sve ovisi o mojoj dobroj volji"
Donijet ću sutra 5 bombi i pobit ću ih sve. Govna. Još što sam zakasnila, kao da nije dovoljno, dođem na pola 2 sata i sjednem na mjesto, profa iz povijesti otvori imenik i puf...otvori mene...nije ni to bed, jer znam....ipak sam ja inteligentna....jesam... I pita ona mene, ja sva jadna zbunjena odgovaram (prvi put sam zakasnila u 3 godine srednje, dobro prvi put ne namjerno, baš ono...sjebano) i krivo izgovorim nekoliko riječi, ova govna se smiju i ponavljaju za mnom......a sami pojma nemaju....dobijem 5....završi i taj sat....dođe raska...i počnu sranja....kao da mi dovoljno nije već sad....
Ja živčana, mama mi živčana, svi živčani, a ona kaže "Pa oprosti" i misli da je sad sve u redu....ustvari mislim da to nije rekla jer dok je pričala ja sam samo zamišljala kako ću skočit na nju i oči joj iskopat (živcira me od kad sam je prvi put u životu vidjela, ovo je samo bila još jedna kap...prošle srijede smo vrištale jedna na drugu...). Gdje sam stala... da, od sve te siline riječi (2 rečenice....) ja sam razabrala one na početku posta...ustvari sigurna sam da nije rekla oprosti već je rekla nešto kao "Pa dobro" ......??????????????????...
Ovaj post je promašeni slučaj....jedan ispad...paaaa...žao mi je ako sam vam bila dosadna...
By

ponedjeljak, 26.03.2007.

Moje pjesme moji snovi...

Ovako...ja pišem pjesme, pa ću ih ovako nekad objavljivat...za sad samo dvije- tri... pa mi recite jel valjaju šta...

Anđeo

Zašto te uvijek povrijede oni koji te "vole"?
Zašto ove suze tako bole?
Pa da sam i u paklu
ova bol bi manje boljela.
Kao da sam anđeo sa slomljenim krilima
kojeg svi žale
ali nitko mu ne želi pomoći.
Da, upravo se tako osjećam.
Širim krila,
ali
padam.
Opet iznova
i
padam.
Dobro se zlim vraća.
Ljubav se mržnjom presvlači.
Osmijeh se suzom briše.
Anđeo krila nema više.

Oči

Osvanulo jutro;
krvavo i rujno,
mutne oči traže sklad,
ljubav,
možda zaborav?

Presvlači se dan;
nevinost blijedi
u očima vidim san
sutra je neizbježno
a muka mi je od života.

Oluja misli,
riječi su beskorisne;
nijema kao ovaj vjetar
oči se čude
zašto nema suza?

Bis bald

Friendster

utorak, 20.03.2007.

O smradu :-(

E da. Ja jednostavno ne razumijem neke stvari; kako to da dečki ne smrde a cure smrde? Evo npr. u mome razredu nekoliko cura taaaaako smrdi da mi se danas cijeli dan riga od njih. Ne mogu ni jesti...
I tako ja pričam s frendom i on mi priopći da "Cure u našem razredu smrde više od dečki"... Pa kako je to moguće??? Inače je narodno mišljenje da se kao muškarci više znoje od žena i manje paze na higijenu. E vidite to je žalosno ako se jedna cura (žena...) već taaaaako sredi, našminka, napravi frizuru i obuče neke moderne krpice a NE OPERE SE! Pa jebeš sve to kad ti ne možeš stajati pokraj nje jer ti se želudac okreće i samo što se ne izrigaš po njoj. I da se izrigaš bilo bi čak bolje jer bi manje smrdjelo, a svi znate(...) kako povraćotina (kako bih drugačije nazvala?!) smrdi...
I tako. Sve je to lijepo, samo da ja ne moram sjedit iza nje. Još danas pao ovaj jebeni snijeg i hladno je pa mi ne daju da otvorim prozor...a ne znaju kako je meni...
Dobro, otišla je danas polagati vozački pa se ja jadna ponadala kako ću danas slobodno disati... moš' mislit... Sjela na njezino mjesto ona druga smrdljivica. Ona kao povremeno smrdi, ne stalno ko ova. Ona se valjda nekad i opere... Možda samo nedjeljom... I tako ona maše rukama, a ja okrećem očima i susprežem se od pomisli na moj nedavno pojedeni sendvič... I još kad se sva upici a kosa masna ko da si joj kacu masti i ulja na glavu istresao. I ona se tako sva masna i smrdljiva šepiri po školi sva važna..... pa se ti sad nad tim zamisli...
Sve u svemu nije mi danas bilo lako.... Teško je meni u životu...

nedjelja, 18.03.2007.

Koga briga??! Pa prijatelje...

Koga briga 'ko noćas plače??!…. a teško je biti stijena u ta suluda vremena…..nemoj čašo da se ljutiš, volim te jer znaš da šutiš, čemu drugo prijatelji služe?….
Hmmmmmm……prijatelji… Neka čudna riječ. Pokvarena, pljesniva, prijetvorna- to su tri P za mislenu imenicu prijateljstvo. Evo dati ću najbolji primjer: moj pas i moj mačak su si onak kao najbolji prijatelji (…da, da moguće je…)- spavaju jedno po drugom, jedu zajedno, igraju se, brane jedno drugo od ostalih pasa i mačaka, ali, to nije sve. Naime, oni su su također i seksualni frendići (kako bi rekao Dino Dvornik), tj. kad se tako malo nekad, povremeno napale onda naskaču jedno na drugo i pokušavaju se je…. (ali baš i ne uspijevaju… pitam se zbog čega?!) i sve one lijepe stvari koje su radili kao prijatelji padnu u vodu. I to ja zovem prijateljstvo….jebeš takve prijatelje. Čim im okreneš leđa oni naskoče na tebe i pokušaaju te izjebati… BAŠ SUPER. Trebam si ja pod hitno naći više takvih prijatelja…

petak, 16.03.2007.

Samo bez uspomena

Samo bez uspomena. Samo bez uspomena………….. Najgore od svega što moj mozak može proizvesti, a može stvarno svašta loše, su između ostalog razmišljanja o uspomenama. I to ne baš lijepih uspomena. Mene ta riječ asocira na nešto ružno, na nešto negativno, nešto što želim zaboraviti. Želim zaboraviti… Život se ne može zaboraviti. I to je ključna stvar kojom se ja razlikujem od normalnih osoba.

Voljela bih
Da se ne mogu sjećati,
Ne želim izbrisati ovaj mučni život,
Želim zaboraviti.
Želim zatrpati sve prijetvorne osmijehe.
Želim ugušiti ove nepoznate glasove.
Želim zaboraviti
Što je bilo.
Želim zaboraviti
Ono što nije bilo.
Želim pobjeći od ovih pohotnih pogleda.
Želim zatvoriti oči
I više nikad ne vidjeti iznova
Ovaj izopačeni svijet.
Želim pobjeći.
Želim zaboraviti.
Želim umrijeti.

četvrtak, 15.03.2007.

He he he...

E izbrisala sam onaj stari blog. I baš mi je drago. Opet nemam ništa pametno za reći. E da; jučer sam bila na nekom blogu - blog jednih "plavuša" i krepavala od smijeha koliko su neki ljudi jadni... Nema šta. Al sam se bar nasmijala... Ono kao: "Kako zaustaviti glad u svijetu? Ubijte Hercu." Ženska koja piše blog se tako zove. I još mali milijun uvreda na njen račun. Kako je debela, kako smrdi i što je najgore vrijeđaju je i zbog toga što joj je mama čistačica. Koja glupost. Kretenizam. Svaki posao je posao, i dok se obavlja časno- častan je! I glupo mi je i to što je vrijeđaju zbog izgleda. Pa nismo djeca 6. razred osnovne. Al to ako stvarno smrdi onda i razumijem. Ima neka ženska u mome razredu koja tako smrdi svaki dan da mi se, kad prođem pokraj nje, povraća i vrti mi se. Za ozbiljno. Svaki dan nove ovacije "mirisa". Još se poslije tjelesnog našprica nekim cvjetnim dezodransom i.... umri bato... Fuckin katastrofa.