petak, 31.08.2007.

Maturalac

Isti osjećaj pet dana, bez prestanka. Ista sreća, drugačiji alkohol. Isti ljudi, nova prijateljstva. Ista muzika, non- stop iste pjesme, svake sekudne sve slabiji glas. Mamurni dani, pijane noći, neprospavana jutra. Sol u očima, piva u ruci, napaljeni srednjoškolci.
Jučer sam došla s maturalca. Kako mi je bilo? FENOMENALNO. I uopće nije bilo bitno to što smo došli u zabit gdje nemaš gdje izaći, nije bilo bitno ni to što smo sve pare popili u prva dva dana, nije bilo bitno ni to što su neki specijalci izgubili torbe i ostalo. Ništa nije bilo bitno. Samo mi. Pet dana uz more, pet dana oko nas samo šuma, pet dana samo alkohol, pet dana bez brige za život; za školu koja počinje za dva dana; za jebeno glupu razrednicu koja je rekla upravitelju da napravi raciju jer imamo alkohola u sobama... Ništa nije bilo bitno osim nas. Za sebe mogu reći da sam uživala cijelo ljeto a pogotovo ovaj zadnji tjedan.Toliko sam iznemogla da me duša boli. Pluća sam skroz sjebala, o grlu da ne pričam jer ni ne mogu pričati, puna sam modrica, rana, ogrebotina, šljiva a ni sama ne znam odakle mi. Družila sam se s ljudima za koje sam mislila da ih nikad neću ni pozdraviti, a stvarno su zakon ljudi. Napravila sam stvari za koje sam mislila da ih nikada neću napraviti, pa ni pod utjecajem alkohola. No, ni za čime ne žalim. I sad mi je žao što je sve tako brzo završilo.
I još nekoliko riječi za kraj: "Šifra? OBVLADAJ!!!!"

četvrtak, 23.08.2007.

Ona i on

- Poljubi me.
- Ne želim.
- Zašto?
- Još uvijek misliš na nju?
- Sada sam s tobom i budi svjesna toga.
- Da, sada… a sutra? A što je bilo jučer?
- Ne sjećam se…
- Podsjetit ću te, bez imalo srama bio si sa njom pred mojim očima. Ne želim ti opet biti zamjena.
- Sada sam s tobom, zar ti to ništa ne znači?
- Sada si sa mnom jer ona nije došla.
(tišina)
- Pa šta onda? Mislio sam da ti je svejedno…
- Da, zaboli me za tebe i nju…
(tišina)
- Daj, poljubi me.
(značajan pogled i samo jedan dodir)
(poljubac …)
- Ne govori ništa… samo šuti…

… DAN POSLIJE …

- Molim?! Jel ti to okrećeš glavu od mene?
(tišina)
- Jučer smo opet bili zajedno, jel ti to rekao?
- Nije. Ja mu vjerujem da nikad niste bili zajedno i da si ti samo jedna opsjednuta luđakinja.
- Znači tako. Pa lijepo. Doći ćeš ti meni opet, znam da hoćeš…
- Ma daj makni se, zar ne vidiš da smetaš?

…

nedjelja, 19.08.2007.

. . . Alkohol . . .

...srce mi bez tebe ne može...
Opet su me povrijedili. Nije bitno tko ni zašto. Jedino što je bilo bitno je to da me je izdao. I evo opet, na vlastito čuđenje, ja sam prešla preko toga. Volim samu sebe više od svega. I to je trenutačno najbitnije. Čini mi se da je krajnje vrijeme da počnem misliti na sebe i da po prvi put u životu stavim sebe ispred drugih. Možda ću uskoro postati sebična. Ne bi to bilo ništa čudno s obzirom na sve što mi se dogodilo u zadnje vrijeme. Ovo ljeto mi je definitivno bilo najbolje u životu. Iako je lako moguće da sam si uništila veliki dio sivih stanica u mozgu i otežala rad jetri zbog silnog alkohola koji sam doslovno lijevala u sebe. No, meni je stvarno super. S druge strane, jer nije sve ni tako lijepo kao što se čini, alkohol donosi više odgovornosti i mogućih pogrešaka nego bilo šta drugo. Nije sve crno i bijelo, ali da žalim zbog vlastitih postupaka to sigurno ne. Nije mi žao što sam bila s njim, ali mi je žao što je sve završilo nesporazumom. Ponos. Moj pokretač i moja kočnica. Moja sreća i moje razočarenje. Svejedno, žao mi nije. Otvorila sam oči, nasmijala se i udahnula punim plućima i iste sekunde pojavio se netko drugi. Dapače, ne samo jedan. Odmah sam u vlastitim očim postala veća i bolja.
I sve što me sad podsjeća na njega i njegovu izdaju je ovaj ugriz na vratu koji je napola izblijedio, kao i on...

srijeda, 15.08.2007.

Moje pjesme...

Zašto ja ne bih za promjenu napisala optimistični i slatkasti post?
E to je vam je već malo veći problem. Kao prvo bilo bi jako čudno, a kao drugo u tom postu se ne bih osjetila ja što je zapravo najbitnije i najvažnije od svega.
Htjela bih vam se po prvi put u životu u postu zahvaliti na komentarima i podršci. Inspiracija? Život me hrani, i kao što ste i sami rekli „tužno i lijepo“, takav je i moj život. Koji oksimoron- tužno i lijepo. Ali zapravo ne pišem ja samo takve pjesme, uz njih 60-tak postoje barem 2 u kojima se ne osjeti tuga i bol. Vjerovali ili ne kad sam u teškoj depri ne mogu pisati, ni pjesme ni priče niti blog. Baš naprotiv tek kad me sve to prođe, kad sam donekle sabrana i sretna, tek onda napišem ono što osjećam. Pišem ja i kad sam totalno sjebana, no tada to ne liči na ništa, sve je toliko zbrkano da nakon nekoliko dana ni ja sama ne znam što određeni motivi predstavljaju. Ova pjesma bit će najbolji primjer za to. Ako bilo što shvatite iskomentirajte, ja ću vam reći jeste li u pravu ili ne.

POGLED

Među borovima
u gustoj šumi toj
kaos drveća
korijenje duboko
vodi do krajnosti
izvan granica mogućeg.

Među pokorenima
u gustoj rupi toj
kaos slijepaca
nijemo kajanje
snijeg je pao.

Među borovima
slijepljenih masom
u bijeloj šumi toj
metež korijenja
preduboko je postalo
trulež iglica
gadost skeleta
i neprekidna bujica odbojnosti.

Iskrivljen pogled
mučan i gadan
kaos prezirnog drveća
zahtjevnog korijenja
što život crpi
trulež iglica
predaja obrane.


ali pazite ništa nije kao što se čini...

srijeda, 08.08.2007.

Bludna iluzija

Bludna iluzija,
loš pogled,
surova stvarnost osjećanja,
maglovito podne
ljubav ispraća.

Izaberi lošiju
pusti tugu u moju sobu
predugo je nema.

Promatraj me potajno
nemoj zamišljati
bilo je slučajno
crkni u mojim očima.

Ne, ne čekam
pati ako moraš.

Potekle su suze
isplakala ih nisam
poraz me slomio
kroz zvjezdane noći.

Laži su prašina
obrišeš one opet padnu
nestani
bit će lakše.