Marketing
Moje pjesme...
Zašto ja ne bih za promjenu napisala optimistični i slatkasti post?
E to je vam je već malo veći problem. Kao prvo bilo bi jako čudno, a kao drugo u tom postu se ne bih osjetila ja što je zapravo najbitnije i najvažnije od svega.
Htjela bih vam se po prvi put u životu u postu zahvaliti na komentarima i podršci. Inspiracija? Život me hrani, i kao što ste i sami rekli „tužno i lijepo“, takav je i moj život. Koji oksimoron- tužno i lijepo. Ali zapravo ne pišem ja samo takve pjesme, uz njih 60-tak postoje barem 2 u kojima se ne osjeti tuga i bol. Vjerovali ili ne kad sam u teškoj depri ne mogu pisati, ni pjesme ni priče niti blog. Baš naprotiv tek kad me sve to prođe, kad sam donekle sabrana i sretna, tek onda napišem ono što osjećam. Pišem ja i kad sam totalno sjebana, no tada to ne liči na ništa, sve je toliko zbrkano da nakon nekoliko dana ni ja sama ne znam što određeni motivi predstavljaju. Ova pjesma bit će najbolji primjer za to. Ako bilo što shvatite iskomentirajte, ja ću vam reći jeste li u pravu ili ne.
POGLED
Među borovima
u gustoj šumi toj
kaos drveća
korijenje duboko
vodi do krajnosti
izvan granica mogućeg.
Među pokorenima
u gustoj rupi toj
kaos slijepaca
nijemo kajanje
snijeg je pao.
Među borovima
slijepljenih masom
u bijeloj šumi toj
metež korijenja
preduboko je postalo
trulež iglica
gadost skeleta
i neprekidna bujica odbojnosti.
Iskrivljen pogled
mučan i gadan
kaos prezirnog drveća
zahtjevnog korijenja
što život crpi
trulež iglica
predaja obrane.
ali pazite ništa nije kao što se čini...
Post je objavljen 15.08.2007. u 00:47 sati.