|
|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nova- stara ja!! Samo s malo više optimizma... I nije istina da se ne trudim napraviti razliku i biti bolja osoba svakim novim danom. Dodajte još malo filozofiranja i shvatit ćete mene i ponajviše naslov mog bloga...Bad blue bitch 4ever
**Sonja - specijalitet za oči, uši...**
**Helena - jednostavno/zanimljivo**
**Jelena - razlozi...i kad oni ne postoje...**
**Anđelika - aka Pinky......**
**Petra - moja razonoda, stavlja mi osmijeh na lice...**
**Witch - još smijeha i zdravih gadosti...**
**Gospodarica Kanala Otkrivenja - vrlo, vrlo zanimljivo, poučno i hmmm....odlično drugačije...**
**Ako nemaš za što umrijeti, nemaš ni za što živjeti.**
**Ako sam ono što imam, a ako se to što imam izgubi, tko sam onda?**
**Pobijediti znači ustati svaki put kad padneš.**
**To što jesi govori mi tako glasno da ne čujem to što pričaš.**
**Ponekad netko mora doći i povrijediti nas da bi shvatili koliko nam je lijepo bilo.**
**Čak i najopasniji pogled može pustiti suzu.**
**Na kraju uvijek završiš tako što poljubac za laku noć uvijek daješ pogrešnoj osobi.**
Bit će bolje...ma bit će bolje...sutra će biti bolje...ma za koji dan...sigurno će biti za barem mjesec dana...ma bit će bit će....i tada prestadoh biti optimist. Voljela sam svaku iskru nade, svaki osmijeh i porugu, mislila sam "Pa nije valjda meni?" "Ne, ne može biti meni. Nisam ništa loše i krivo napravila!" Onda me ošamario njegov pogled i otkinuo mi komad mesa. Smijala sam se...i dok sam krvarila bila sam sretna...pa zbog njega je sve vrijedno, zar ne? NE. Nije on toga vrijedan. Odvratan je kao i ostali. Ne volim ga. Ne volim ga. Ako budem ponavljala dovoljno dugo možda i povjerujem u to, možda sama sebe uspijem uvjeriti...ali ne uspijevam... ruši se sve. Zemlja se i dalje okreće, sporije...svaki dan donosi novu agoniju...usne, ruke, sve je klonulo...oči su izgubile sjaj...
Ma možeš ti to! Bit će bolje...al mi gore biti ne može...
I tako se uvjeravam već dugi niz potrošenih godina. Izlizale su se fore kojima se tješim svaku noć kad se sjetim svega. Ništa više ne pomaže. Gubim se u tom svom nekakvom sjebanom filmu. Nitko mi ne može pomoći. Znam da želite. No, shvatite- stvar je u meni! Negdje jako duboko u meni. Kopka i kljuje, izvire kada ne bi trebao. Taj moj jebeni ego. Iznenadim samu sebe kad izbije iz mene onako gadan i surov.
Ma bit će bolje... sutra, sutra, sutra...za koju godinu...a valjda kad umrem...
Koliko košta nada? Hoćete mi je malo prodati?
I tada postadoh teški pesimist. Smijem se i kad to nije potrebno. Ali mene to ne dira. Smijem se sebi u sebi, pojedincima u facu...da, da. Jesam, ironična sam. Jesam, da jesam. I sarkastična, ponekad i cinična. Sve što kažete. Svi pridjevi na -ična.
Bit će bolje...
Ispisah vam trenutni tijek mojih misli. Jel vidite koliko je komplicirano? Zapravo je to samo onaj mali dio, onaj koji nije prebrzo pobjegao negdje. Pa će onda kasnije provalit iz mene... Ma sve je to smiješno...
