nedjelja, 20.05.2007.

Ponosna i nesretna

Ponosna i razočarana. Po ne znam ni ja više koji put. Opet me je preksinoć razočarao. D………….., a tko drugi. "Bok B…………" "Bok" i tako, šta ima ništa, kak si "Savršeno" kaže on meni. Pa mislim si ja, lijepo, super za tebe. Gleda on mene, ja njega, kao ono sve nešto iščekujemo jedno od drugog, a nitko ništa ne poduzima. Koji kretenizam. Gledam ja tako njega dok on grize nokte. Mislim si ja "Otkad on to grize nokte? Možda ga je nervoza uhvatila, tko će ga znati". Pričao je s M………….., činilo se o nekoj ozbiljnoj temi. Moš' mislit. Koji kreten. On misli da svaki put mene može tako zajebat i sjebat. Pa donekle i dobro misli, ali ovaj put B………….. stoji na svome. Stojim čvrsto na posljednjoj odluci koju ću ikad donijeti u vezi njega. Preksinoć, dok sam išla kući i smrzavala se, što od hladnoće i magle, što od bijesa i ogorčenosti, stavila sam veliku crnu toču na i. Itekako da će i dalje postojati u mome životu, ali više mi neće biti u glavi, već u srcu (a to za mene stvarno puno znači, tj. stvarno puno mi treba da prestanem razmišljati o nečemu). Možda nikad više nikog neću voljeti kao što sam njega, tj. kao što ga volim, ali bar neću ni toliko ustrajati u tome. Možda je on stvarno jedini, ali bit će i posljednji. Ne želim više nadati se uzalud. Teško mi je podnijeti to sve kad mi on jedan dan kaže jedno a onda drugi dan sve to padne u zaborav. Znam da je sjeban, ali ni moj život nije bajka. Sjebana sam i ja. Svi smo. Pa šta onda? Živimo. On izgleda živi od sažaljenja. Meni sažaljenje ne treba. Nenormalno mi je teško nositi se s tim. Ne mogu to ni opisati. S njim sam provela najljepšu noć u svome životu. Kad sam se sljedeće jutro probudila bila sam uvjerena da sam sve to sanjala. I onda, nekoliko dana sve super, jednog dana ------------------------------ništa. Odjednom je sve prestalo. Zašto svaki put kad mi sve bude super, kad ja sve u svojoj preopterećenoj glavi složim on dođe i sve poremeti. Zašto baš sad, kad ne mislim na njega, kad mi je sve savršeno, on mora sve sjebati? Zašto sam ja uvijek ta glupača koja sve povjeruje? Iako sam se opekla već 500 puta, iako znam da će boljeti još više nego prije. Znala sam da će ovaj put biti zadnji, znala sam. Toliko mi je puta odgrizao komadić srca da ga skoro više i nemam. Krvarim. Raskidao me je kako on to najbolje zna. Razapeo me je i ostavio na križu. Na križu nepovjerenja i izdaje. Pribijena olovnim čavlima njegove ljubavi.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.