Stuff on my mind https://blog.dnevnik.hr/stuffonmymind

nedjelja, 11.11.2012.

I opet iste muke...

Ufff...nisam mjesecima ništa pisala. Nije da nisam imala što, nažalost uvijek ima događaja zbog kojih poludim (što me uvijek potakne na pisanje gluposti), ali nisam imala vremena. Ono slobodnog vremena što sam imala, htjela sam nekako posebno iskoristiti, ali moram priznati da se to nikad nije dogodilo.
Dakle, radim i dalje. Produžila sam godinu na faksu zbog studentskih prava- da bi mogla raditi. Sjajno zar ne? Mogla sam dati sve u roku, ali zbog ove odlične situacije sam mogla birati između produljivanja godine i rada (dakle donošenja novaca doma) ili nezaposlenosti sa svojom diplomom. Ne žalim zbog toga, lijepo mi je na poslu. Počela sam sa jadnim studentskim poslićem u toj firmi koji sam radila najbolje što sam mogla cijelo ljeto. I dalje ga radim, ali dio vremena radim i posao koji ima veze sa mojom strukom. Nije baš da ću previše toga naučiti, ali bar sudjelujem u nečemu i učim polako. Ono najbolje je što zarađujem novce i sve si sama plaćam. Prvi put u životu si mogu kupiti što želim (u normalnim svotama) i podijeliti malo novaca i svojima doma. Jako lijep osjećaj.
Ono što me danas nekako rastužilo i onda raspizdilo je kad sam čula za par firmi kako i one uzimaju pripravnike za 1600 kn mjesečno. Kako sam ljuta zbog toga!! Sad kad radim i imam bar nekog iskustva, zlo mi je od takvih gluposti. Itekako sam svjesna da firme uzimaju ljude koji nemaju radnog iskustva, ali dajte molim vas. Pa i najveća budala nauči posao vrlo brzo i njezin rad vijedi puno više od prokletih 1600 kn. Sad će nas sve iskorištavati firme i uzimati tako zaposlenike.
Kad si samo zamislim kako bi bilo da mi sad za ovaj posao plaćaju tako malo...pa ja ne znam bi li mogla nastaviti. Vjerojatno bi, jer i dalje mislim da je bolje raditi nego ništa, ali kad ti ode za pokaz više od 500 kn mjesečno, kad ti svaki dan ode novaca na ručak na poslu...pa apsolutno ništa ne ostane! I koji je onda smisao? Izravnaju se troškovi koje imam i na kraju ispada da besplatno radim za firmu. Koja me ne cijeni i misli zamijeniti s drugima čim istekne godina dana. Ne znam za druge, ali ja kad radim jako se posvetim tome. Ne idem na kave, pauze, stalo mi je da sve bude dobro obavljeno i na vrijeme. I stresno je. I onda da to radim besplatno. Pa ne bi li bilo bolje da se posvetim sebi i ne trošim na pokaz i ručkove, pa uživam i ne uznemiravam se oko gluposti?
Kad se sjetim da sam prije par mjeseci mislila kako je i 1600 na mjesec savršeno i šta se ljudi žale. Sad mislim da to može biti dobro samo nekome tko nikad nije radio ni mjesec dana. Da se razumijemo, ja nisam završila faks na kojem trebam odraditi godinu dana pa polagati razne ispite nego bi trebala moći nakon faksa naći normalno plaćen posao.
Stvarno se bojim za svoju budućnost nakon što mi isteknu studentska prava. Zasad jedino što mogu je štediti svaku kunu koju zaradim, uložiti malo u jezike ili nešto što će me učiniti konkurentnijom i nadat se da će se situacija popraviti. Bar što se tiče radnih mjesta :(

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi