Stuff on my mind https://blog.dnevnik.hr/stuffonmymind

nedjelja, 29.07.2012.

I'm done

Pročitala sam svoj prošli post u kojem si čak zvučim veselo i puna energije, ali nažalost to se promijenilo. I dalje radim i sretna sam zbog toga. Dani mi brzo prolaze, preko tjedna je sve okrenuto poslu i putovanju do njega i s njega...ono što me držalo je plan koji sam odavno dogovorila s par frendica- odlazak na more. Za par dana bi trebale ići, ali je otkazano prije 2 dana. Razlog? Jedna od frendica koja je bila glavna u organiziranju je preblesava i propalo nam je more.

Radilo se o apartmanu koji je u vlasništvu nekoga tko je dobar s njenom obitelji i mi smo odavno dogovorile datum da bi joj se odjednom javili članovi obitelji da će si oni uzeti naš datum. I ona je preveliki papak da se suprotstavi i zauzme za nas. A moram napomenuti da ja nisam ni htjela tamo, ali su one htjele zbog niske cijene. Ja sam govorila odavno da bolje da same sve nađemo, ali ne. I sad je sve propalo, ne idemo...i tko najviše ispašta tu? Ja! Za razliku od njih to mi je trebao biti jedini odlazak na more ove godine i sad ništa od toga, dok su one svejedno bile ili će ići sa drugima još.
Užasno sam razočarana i ljuta zbog cijele situacije. Otkad sam dala sve ispite, radim i nikako se ne opuštam. Toliko sam htjela tih par dana mora, promjenu grada, sunce, plažu, more, tu kombinaciju mirisa mora, šume...
I sad nastavljam radit. Nimalo odmorna, razočarana i jadna. Najbolje mi je to što se sama  dovodim u situacije u kojima vjerujem da ljudi žele isto što i ja, te da će sve učiniti da se to i ostvari. Nikako da više pustim tu maštariju da imam dobre frendice s kojima ipak nisam prestala biti bliska. Zlo mi je kako se radujem svakom njihovom javljanju ili planiranju zajedničkih aktivnosti, a sve na kraju završi ovako. One sve to rade ili da bi ostvarile neki veći plan pa je to usput ili zato što nemaju ništa pametnije.

Žao mi je zbog svega toga, ali već je vrijeme da sjednem sama sa sobom i prihvatim neke činjenice. Ne želim više biti tužna jer im nisam prva, kao što su one često meni...

subota, 07.07.2012.

Finally...

Evo i mene nakon mjesec dana. Želim si malo događaje posložiti u glavi pa je najbolje zapisati si par stvari na blog :)

Iako se mjesec dana čini dugo, meni je proletjelo. Našla sam si posao preko SC-a i napokon sam radila. Rad je na neko vrijeme, mislim da ću još jedan tjedan samo (ako i toliko), ali meni je super. Napokon sam dobila priliku raditi, vidjeti kako je, zaraditi novce i steći bar nekakvo iskustvo. Jako sam zadovoljna poslom, nije baš dream job, glavni zadatak koji radim mi baš i nije ugodan, ali ipak sam presretna.
Već sad znam kako ću potrošiti novce i tako bih voljela nastaviti raditi i nakon što se vrati žena koju zamjenjujem, ali tome ću se samo nadati. Postoji odjel na poslu koji će trebati studente, ali ja nemam veze s njima, kao ni žena koja radi sa mnom, pa ne mogu baš ništa ispitivati. :(

Nisam imala život zadnjih mjesec dana. Posao me jako umara, tj. više me umara putovanje. Od cijelog dana ode mi 12 sati s radom i putovanjem. NIje mi se lako naviknuti na to, ali još uvijek me drži veselje zbog samog posla. Vikendi su mi postali divni. Iako ne radim ništa novo, jednostavno mi je super to slobodno vrijeme i cijelo vrijeme imam osjećaj da ga moram što bolje iskoristiti.

Ne znam da li je to loša stvar trenutno, ali zapostavila sam fakultet. Iako su ispiti gotovi i fali mi samo diplomski da završim i tu 5. godinu, zbog umora nisam stigla obaviti sve oko njega na vijeme (papirologija i konzultacije), pa ću morati produžiti godinu (dio zarade ide na to dakle). Prvo sam bila tužna zbog toga, ali budimo realni. Situacija u Hrvatskoj je katastrofalna da bi odmah tražila posao, sve godine sam dala u roku i valjda nije tragedija ako zadnju produžim na par mjeseci. Imat ću studentska prava, iksicu, pokaz jeftiniji od radničkog....a ako mi se posreći možda uleti još koji posao (iako si ja držim fige da ostanem na ovom poslu, samo u drugom odjelu :fingers crossed: ). Novce ću sama zaraditi, dakle starci to neće osjetiti. Jedina "mana" je završavanje godine ne u roku, ako se to tako može reći. Htjela sam sve na vrijeme, ali na kraju, koga briga za to. Čisto sumnjam da se na to gleda dok se traži zaposlenike...

Loš dio je što sam zapostavila svoje "vježbanje". Jednostavno nemam snage za to kad se vratim doma, tako da lagano gubim i onu snagu i izdržljivost koju sam jedva postigla otkad vježbam. NIje to neka velika snaga, ali na prema onom kakva sam prije bila, super sam :) Veliku ulogu tu igraju i ove vrućine. No dobro, i za to će biti vremena + navikla bi se nekako uz rad.

Na more ću isto ići. Tome se trenutno jako radujem. Pogotovo jer ću si ga sama platiti. Predobar osjećaj. Sve mane oko manje vremena za ono što me veseli pobije taj osjećaj što si sama mogu nešto priuštiti. Eh, kako će tek biti kada napokon primim tu prvu plaću :D

Eto, malo sam se raspisala o sebi, a sad idem dalje iskorištavati subotu. Pa makar i gledanjem telke bez da mi se sklapaju oči :)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi