Pročitala sam svoj prošli post u kojem si čak zvučim veselo i puna energije, ali nažalost to se promijenilo. I dalje radim i sretna sam zbog toga. Dani mi brzo prolaze, preko tjedna je sve okrenuto poslu i putovanju do njega i s njega...ono što me držalo je plan koji sam odavno dogovorila s par frendica- odlazak na more. Za par dana bi trebale ići, ali je otkazano prije 2 dana. Razlog? Jedna od frendica koja je bila glavna u organiziranju je preblesava i propalo nam je more.
Radilo se o apartmanu koji je u vlasništvu nekoga tko je dobar s njenom obitelji i mi smo odavno dogovorile datum da bi joj se odjednom javili članovi obitelji da će si oni uzeti naš datum. I ona je preveliki papak da se suprotstavi i zauzme za nas. A moram napomenuti da ja nisam ni htjela tamo, ali su one htjele zbog niske cijene. Ja sam govorila odavno da bolje da same sve nađemo, ali ne. I sad je sve propalo, ne idemo...i tko najviše ispašta tu? Ja! Za razliku od njih to mi je trebao biti jedini odlazak na more ove godine i sad ništa od toga, dok su one svejedno bile ili će ići sa drugima još.
Užasno sam razočarana i ljuta zbog cijele situacije. Otkad sam dala sve ispite, radim i nikako se ne opuštam. Toliko sam htjela tih par dana mora, promjenu grada, sunce, plažu, more, tu kombinaciju mirisa mora, šume...
I sad nastavljam radit. Nimalo odmorna, razočarana i jadna. Najbolje mi je to što se sama dovodim u situacije u kojima vjerujem da ljudi žele isto što i ja, te da će sve učiniti da se to i ostvari. Nikako da više pustim tu maštariju da imam dobre frendice s kojima ipak nisam prestala biti bliska. Zlo mi je kako se radujem svakom njihovom javljanju ili planiranju zajedničkih aktivnosti, a sve na kraju završi ovako. One sve to rade ili da bi ostvarile neki veći plan pa je to usput ili zato što nemaju ništa pametnije.
Žao mi je zbog svega toga, ali već je vrijeme da sjednem sama sa sobom i prihvatim neke činjenice. Ne želim više biti tužna jer im nisam prva, kao što su one često meni...
Post je objavljen 29.07.2012. u 19:10 sati.