Stuff on my mind https://blog.dnevnik.hr/stuffonmymind

petak, 16.03.2012.

I wish I was a messenger and all the news was good

Neki dan sam planirala napisati post. Posvađala sam se sa par ljudi (obitelj) i bila sam luda. Jednostavno nekad ne kužim kako ljudi mogu reći gluposti i onda se još naljutiti na tebe jer si se uvrijedio. I ne mogu ništa, jer sam ipak njeno dijete. Ono što je najgore je njena ljutnja koja te ubije. Kad se ona ljuti (a to je često), svi moramo paziti što radimo, šutiti, što manje se zadržavati u "njenim"prostorijama...a ona šuti i namrgođena je. Htjela sam napisati post o tome, ali ipak neću.

Malo samo samu sebe analizirala i primjetila sam da se stalno žalim na sve. U sebi naravno. Živciraju me ljudi, fakultet, traženje posla koje me čeka, obitelj, činjenica da ću još duže vrijeme živjeti doma sa svojima, političari, cijela Hrvatska...najviše samu sebe živciram jer si stalno govorim da se moram pokrenuti, bilo kako. I vježbati i izlaziti van i bilo što s poslom...ali na kraju nemam volje ni za što. I onda samu sebe još više živciram. No, nebitno sada.

Htjela bi napisati neki pozitivan post, nešto što me veseli i opušta. Moram priznati da nije lako, jer nemam pojma što me veseli. Nemam neke hobije uz koje se izgubim i uživam, ali odlučila sam unijeti malo pozitive ovdje, tako da, slijede tri stvari kojih sam se prvih sjetila a da su me nasmijale ili razveselile:

1. danas sam vidjela kroz prozor dvije cure kako sjede na klupi i pričaju. imale su role i čak mislim da su lizale sladoled. vani je bilo lijepo vrijeme i pretpostavljam da su se našle nakon škole i uživale u suncu. to me odmah podsjetilo na moju frendicu s kojom sam tako izlazila prije u osnovnoj i srednjoj. imale smo hrpu gluposti za pričati i nakon što bi otišle doma, nastavile bi razgovor na telefon. uglavnom, kad sam vidjela ove dvije danas, baš me obuzeo taj osjećaj sreće koji sam imala dok bi tako s njom bila.

2. danas nakon predavanja hrpa nas je krenula na jedna vrata van. dvoje ljudi s kojima se družim na predavanjima su otišli prije mene, a ja sam upala u gužvu pa čekala malo duže da ljudi izađu iz dvorane. inače, njih dvoje sam slučajno upoznala. na predavanjima prošle godine sam sjela pored njega/nje i morali smo nešto zajedno riješiti i tako smo počeli pričati i izmijenili smo podatke za slučaj da nešto trebamo. svaki put kad bi počinjala predavanja sjeli bi zajedno (u početku samo ona i ja, pa se onda i on pridružio- njega sam kasnije upoznala). svo troje nemamo neku drugu ekipu u grupi, kao što svi ostali imaju. uglavnom kad sam izašla iz dvorane, pogledala sam dal su još tu negdje, ali nisu bili-normalno, otišli su doma. kad sam izašla s faksa, bili su s desne strane, čekali da ja izađem samo da se pozdravimo, nasmiješili se i otišli svojim putem. čini se bezvezno i nebitno, ali baš sam se dobro osjećala. teže se sprijateljujem s ljudima i ovo dvoje su čekali samo mene, da me pozdrave i odu dalje. :)

3. dečkov pesek :D najslađi labrador na svijetu. danas kad me vidio, počeo je skakati na mene i dao mi pusu (nazovimo udarac njuškicom u nos tako). mislim da se to ne mora objašnjavati.

Opa, moram priznati da se osjećam puno bolje nego kad sam počela pisati post. Ovo bi stvarno trebala raditi češće, odbaciti negativne misli i fokusirati se na pozitivne.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi