Studiosus

[petak][28.03.2008.]

Uskrsni ponedjeljak

Iako već nekoliko dana vlada velika nervoza uoči prvog kolokvija u ovom drugom semestru iz predmeta Gospodarstvo Hrvatske, i gdje mi se glava već pretvara lagano u bubanj koji upija sve te podatke iz godina davnog nam 18.stoljeća pa na ovamo. Unatoč tome što sam bio presretan što smo si malo produžili ovaj vikend, pogotovo me činila sretnim jedna činjenica, a to je da petkom nemamo predavanja, tako da sam iskreno imao cijela 4 dana za uživanja u blagodatima koje nam nosi mili blagdan imena Uskrs. Nakon toliko šunke u tijestu i francuske salate, čovjek poželi malo predahnuti, što sam ja pokušavao napraviti u ponedjeljak iako sam obećao svojoj Tihani da ćemo na kavu. Nakon što sam se ugodno naspavao, razbudio, pojeo još koji komadić fine kuhane šunke, otišao sam prvo kod svog malog kumića da vidim kako mi je. Kako bi rekla njegova mama, kao zmaj je. Tako i izgleda ( da kucnem u drvo ) jer je uistinu živahan. Malo sam se igrao s njim, smijao se kao lud tako da me činilo sretnim to što se onako smiješka bez zuba podsjetivši me tako na stare bez svojih proteza. Iako već lagano stavlja prstiće u usta i tako nam daje do znanja da mu rastu zubići, mene je ponovno zapala dužnost mijenjanja pelena koje je napunio do vrha. Više me veselila činjenica da sam ga morao uspavati. Pošlo mi je za rukom iz prve jer mu je moj zvonki glasić pjevao na uho. Tako da je pravi misterij kako je zaspao. No unatoč mojem milom glasiću, gledao sam kako mu se oke sklapaju. Gledao sam ga nakon nekog vremena kako spava. Jako je interesantan, jer po svojim izrazima lica i gestama rukama, točno se vidi kako dijete sanja. Nešto se mrštio, možda je sanjao moj zvonki glas :-) Morao sam se od njega rastati do nekog novog susreta jer sam išao sam tatom odvesti mamu u bolnicu, a kada smo se vraćali otišao sam na odrađenu kavu sa Tihanom koja je dogovorena kod naše stare frendice Bilje iz osnovne u njezinom milom domu. Kad ja tamo, a ono čovjek na čovjeku, ukupno točnije njih 7 od toga znam troje. Malo nelagodno se osjećah, no srećom ovaj ostatak ode brzo tako da smo se mi prepustili našim pričama i prepričavanjima starih dogodovština. Ulazi njezin mili otac i kaže : „Ajde Gršo da probaš jednu rakiju, domaća je, šljivovica, ajde jednu za mene“. Nisam iskreno htio biti neljubazan kada me čovjek lijepo zamolio. Nakon što sam ju eksirao, natoči on još jednu govoreći kako sam došao na dvije noge. Mislio sam da ako popijem još tu jednu da će čovjek ispariti iz sobe, no nakon svega deset minuta evo njega sa malom buteljicom punom rakije. Počelo se tako eksirati između našeg malog ali skromnog društva jedna rakija za drugom, stiglo je tu i domaće vino, redao se i on kao i bambus. Imajući na umu da se sutra ujutro moram dignuti u pet sati ujutro i govoreći cijelo vrijeme kako upravo prvi sat imam tjelesni, cure nisu posustajale nego smo nastavili sa ritualom ispijanja rakije. Oko 23 sata smo otišli do grada u jedan birc od mog kuma Baje imena River pub. Nisam ni znao da ima biljar, dok su oni tako igrali biljar ja sam neko vrijeme okupirao WC školjku grleći ju kao nikoga do sada. Ovom se prilikom moram zahvaliti konobaru Deniu koji mi je dao dva deci mineralne misleći da će mi biti bolje. Nije uspjelo jer sam jedva stajao na nogama. Kada smo oko ponoći krenuli doma, do auta smo smo naišli na policajca, ljubazno mu čestitali Uskrs, na što je on odvratio te se samo lagano nasmiješio i rekao da vozimo polako. Srećom, ovaj je dečko bio trijezan jer se morao brinuti za nas ostatak ekipe. Pri ulazak u auto, zapeo sam za ćošak te upao u njega doslovno naglavačke. Došavši doma, mili otac nije ni skužio da sam malkoc ( preblaga riječ ) pod gasom. Zaspao sam tek oko jedan ujutro i tako odspavao samo 4 sata. Na tjelesnom sam cijelo vrijeme sjedio jer me glava rasturala, na predavanju Marketinga kojeg inače toliko obožavam, sam prespavao tako da se iskreno ne sjećam ničega. Hvala također Martini na aspirinu. Dobro ona pjesma kaže, glavobolja od vina, a nigdje aspirina.

[ 1 KomentarA ][PrinT ][# ]

[nedjelja][23.03.2008.]

Redukcija

Iako to nitko ne bi očekivao da će se desiti upravo na našem čuvenom fakultetu kako kaže jedan od mojih profesora, ali eto događa se i to. Iako svake godine Ekonomski fakultet ubire milijune i milijune na nama studentima, ipak se ovih dana uvodi redukcija na prostorima faksa. Ono što je više smiješno je činjenica kako se uvodi redukcija papirnatih ubrusa koji se koriste u WC-ima za brisanje ruku.
Tako smo neki dan bili opomenuti kako ne smijemo koristiti toliko papirnatih ubrusa jer bacamo u smeće i one neiskorištene ubruse tako da je tamo neki šef opomenuo čistačice da nama kažu da malo štedimo na njima. Kako je krenulo, iskreno me ne bi čudilo kada bi nam jednog dana uveli redukciju toaletnog papira tako da nećemo moći niti na WC na faksu te će tako čistačice pritom imati znatno manje posla. Možda nam i jednog dana dotok vode zatvore. Možda se nad faksom sprema neka urota, tko zna. Malo sam se kao i obično dao u matematiku, samo od naše jedne generacije može se kupiti ukupno 1 100 000 rola papirnatih ubrusa. Napominjem to je samo jedna generacija. Ako imate više slobodnog vremena slobodno se upustite u računicu te pomnožite sa 4, pa pritom dodajte poslijediplomski studij čija godina košta svega 7 000 – 9 000 eurića ako naravno želite ispred svog dragocjenog imena imati stotinu prefiksa kao što su dipl oec dr mr zaprdr i slično. Dok se naš opet kažem čuveni fakultet brine oko toga koliko mi potrošimo papirnatih ubrusa, ne bi se možda zapitali kakva je sportska dvorana fakulteta, gdje se tokom održavanja satova tjelesnog tokom kišnih dana molite dragome Bogu da Vam ne padne strop na glavu, ili da kojim slučajem ne propadnete u parket ili kojim slučajem da se ne poskliznete i razbijete na onom prekrasnom trulom parketu. Iako smo jedan od rijetkih fakulteta koji uopće i ima sportsku dvoranu, moram odmah napomenuti kako nismo mi jedini koji koriste prostore dvorane. U našoj dvorani tjelesni imaju i promet, novinari, šumarija i brojni drugi. Moram Vam priznati kako je uistinu čudno dok trčite dvoranom i zaobilazite razne prepreke od stolica, krpa, klupa i slično s kojima se nastoji upozoriti studente da je na tim mjestima sklisko. Tako sam ja sa svojom pričom od papirnatih ubrusa došao čak do naše sportske dvorane. Uistinu dok se sitničari na malim stvarima kao što su ubrusi, okreću se leđa onim većim i gorim problemima koji trebaju ljude na faksu malo zapitati, aha imamo novaca, idemo uložiti to u renoviranje dvorane. Možda ću zato upravo jednog dana umjesto ovog naslova redukcija jednostavno pisati renoviranje. Ako fakultet opet i nema dovoljno novaca, neka se odrekne većina profesora koji ostvaruju plaću i na faksu, i uz to rade u raznim savjetodavnim odborima ( kao na primjer u odboru HNB-a ), raznim poduzećima i čija plaća raste do vrtoglavih 2o ooo,oo kuna sigurno. Uz to dakle dodajte plaću koju ostvaruju na faksu. Prema posljednjem izvoru, asistenti dobivaju plaću oko 5 ooo,oo kuna, prošle nam se godine izjadao jedan profesor i izlanuo koliku plaću ima, cifra se kretala do 15 ooo,oo kuna. Dakle u prosjeku profesor koji radi na faksu i pritom sjedi u nekom odboru ili radi u nekom poduzeću mjesečno ostvari plaću od 35 ooo,oo kuna. Mene samo zanima kuda oni te svoje novce troše. Prošle smo godine imali osobno slušati priče naše profesorice koja se hvalila kako je uložila u dionice. Neka netko uloži novce u mene, dajem časnu riječ da ću marljivo učiti i ići na faks J. Na kraju svim svojim dragim čitateljicama i čitateljima želim SRETAN USKRS !

[ 0 KomentarA ][PrinT ][# ]

[ponedjeljak][10.03.2008.]

Umora bez

Jedan jako zanimljiv tjedan je iza mene. Unatoč hrpi problema koji me okružuju ipak je tu bilo mjesta i za podosta smijeha. Počela su sada cjelokupna predavanja na faksu. Dizanje svako jutro oko pet sati nije mi nikakav problem već mi se taj ritual uvukao pod kožu. U utorak smo imali prvi sat tjelesnog, iako je samo naša grupa na tjelesnog očekivao sam da će nas više biti za odbojku no na kraju nas je bilo svega osam. Cijela naša dvorana za samo osam ljudi, jel ima štogod boljeg. Baš smo se naigrali. No onda je uslijedilo pravo osvježenje na predavanju profesora Joze Previšića. Profesor je toliko odličan da me toliko zainteresirao za predmet Marketing kao nitko do sada. Prepričavao nam je on tako svoje kave sa Mamićem koje je nazvao Maminjo, umjesto nogometaš kaže gurač lopte malo je komentirao tete koje rade na HEP-ovim šalterima te kazao za njih kako je riječ o gospođama sa velikim bokovima koji vam kod plaćanja računa za struju jednostavno kažu : ili platite struju ili ćemo ju isključiti. Dosta smo se nasmijali kada se obrušio na narodnjake koje je gle čuda znao nabrojati. Više smijeha je bilo na predavanju iz Međunarodne ekonomije. Toliko je dosadno na predavanju da Vam ne mogu to opisati. Profesor cijelo vrijeme pušta pjesme, tako da smo od zezancije predavanje nazvali top listom. Tako smo imali priliku slušati Terezu Kesoviju, grupu ABBA…. Prema našim glasovima ABBA je prva. Sama pomisao da u petak nemamo predavanja činila me sretnim no ponovno sam se morao susresti sa onom grdosijom od zgrade imena Zagrepčanka te sam baš taj dan uletio u najveću kolonu ikada, baš onaj dan kada su protestirali instruktori auto škola tako da sam se vozio pola sata od Glavnog kolodvora do Zagrepčanke za što mi inače treba nekih sedam minuta. Iako sam u subotu bio sav neki zbediran, Nina me nekako uspjela nagovoriti da idemo u grad iako mi se ponavljam uopće nije išlo. Ipak sam popustio te smo otišli oko pola jedan ujutro do grada, prvo smo svratili u jedan birc gdje nismo potrošili ni lipe jer nas je častio moj brat. Ulaz u disko nismo platili jer nas je lik koji radi na ulazio pustio. Jedino sam potrošio 25 kuna na svoj bambus i na piće za Ninu, ostatak večeri nas je častio neki frend. Toliko smo se naroljali, da smo doma krenuli oko šest ujutro, svratili smo u pekaru gdje smo dobili 4 bureka, tako da je nas četvero sjedilo u autu do pola 7 i jelo bureke. Idući sam dan spavao do 12. Trebalo mi je odmora, tako da sam se jutros dizao u ratama što mi inače nije sklono. Počeo je tako i Celebrity Big Brother. Napokon sam dočekao da vidim našeg Nevena Cigija u Hrvatskoj :-). Jutros je cijeli tramvaj komentirao Salome i to dali dolje još ima k…ac ili ne. Toliko o tome što zaokuplja naše mlade u današnje vrijeme.

[ 2 KomentarA ][PrinT ][# ]

[nedjelja][02.03.2008.]

Obaveze i ostalo

Počelo je počelo. Vjerojatno se pitate što sada. Mislim na predavanja na fakultetu. Nakon nekoliko tjedana odmora vratio sam se u fakultetske klupe. Novi profesori, novi raspored ali staro društvo je tu. Mislim da bi nam svima godio još pokoji tjedan odmora uistinu ne bi bilo na odmet i mislim da se nitko ne bi bunio. Na samom početku u svakom slučaju moram pohvaliti novi raspored prema kojem nemam predavanja u petak ali ni u subotu. To me uistinu iznenadilo jer do sada, a to je znači u tri semestra, svaki puta smo imali predavanja cijeli radni tjedan i u subotu. Napokon smo svi odahnuli. Svaki dan sam ujutro od osam do 12. Samo je sada problem kako se ustajat svako jutro u pola 6 na vlak. Morat ću se nekako tempirati da nemam problema sa ustajanjem. Iako sam također strepio hoću li ili neću dobiti Ljubu Jurčića za profesora moje molitve su uslišene, od Ljube ni LJ. Nesuđeni premjer predaje Međunarodnu ekonomiju. Kažu da je kao profesor OK ali da je jako zahtjevan i da jako puno traži. Ali između ostaloga pretpostavljam da bi ozračje iz predavanja u predavanja bilo sve crvenije. Ako me razumijete. Ovaj tjedan sam iskoristio da posjetim svoje malo kumče. Ja dajem glavu ako to dijete ne bude ili nogometaš ili maneken. Užasno se voli slikati, ali između ostaloga tambura nogama kao lud. Sad si je sav važan počeo je nositi i oblekicu mama mu već kombinira boje…. Moram se pohvaliti također sa jednom stvari a to je da sam se uhvatio u koštac sa statistikom ovih dana i muku mučim sa tonom zadataka koji se nalaze u knjizi. To je naime predmet koji mi je ostao od prošle akademske godine, no iskreno ne bi bacao 2000 kuna koliko stoji ljetna škola da se položi ovaj predmet, volio bi pokušati to riješiti preko ispita i tako ušparati gore navedenu cifru. Ove se godine očekivalo snižavanje cijena ljetne škole zato što je u susjednoj nam Bosni i Hercegovini jedan predmet svega 800 kuna tako da su prije mahom naši studenti išli tamo polagati neke predmete koji nisu mogli položiti u Zagrebu i na taj način isto šparali. Ali ove godine očito ništa od nižih cijena. Ja sebi uvijek govorim, ako sam mogao položiti matematiku valjda ću položiti i tu statistiku. Moram se također pohvaliti i sa činjenicom da je gro moje kose sinoć otklonjeno sa moje glave. Osjećam se 20 kila lakši. Jedva sam dočekao da moja Nina dođe i da me ošiša jer kad god se probudim svaka dlaka na mojoj glavi vodi svoju politiku. Iako joj se sinoć žurilo, ostala je kod mene tri sata. Toliko o žurbi. Našopao sam ju palačinkama, cedevitom da bude sita. I tako došlo već pola jedan ujutro, uvijek ju gledam sa svog ćoška zgrade dok ona ne dođe do svog ulaza jer se boji mraka. Tipično ženski. Kao što ste mogli primijetiti sa vaše lijeve strane nalazi se komentar tjedna. Pročitajte i ostavite komentar ispod posta. Da čujem malo i vaša mišljenja. Pozdrav.