| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Svemu i svačemu što uveseljava, ljuti i rastužni mladog čovjeka.
Ako imate pitanja, pritužbe, kakve prijedloge ili nešto slično možete mi pisati na : grga_sk@net.hr
Noć na Glavnom kolodvoru
MATURALAC - Epizoda 1
MATURALAC - Epizoda 2
MATURALAC - Epizoda 3
MATURALAC - Epizoda 4
MATURALAC - Epizoda 5
MATURALAC - Epizoda 6
MATURALAC - Epizoda 7
MATURALAC - Epizoda 8
INVENTURA 2006.godine
INVENTURA 2007.godine - Svi važni događaji prethodne godine
HRVATSKA KOSTAJNICA - Kestenijada
TOPUSKO - Mjesto za odmor
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Sisak.info
Index.hr
IMGspot.com
NOVA TV
Youtube
Prošlo je dakle dosta dugo od mjeseca ožujka, točnije nisam se eto javio pa skoro punih mjesec dana. Znaju oni studenti kako je to kada zagusti pa kada se nakupi preko nekoliko kolokvija. Tako sam eto imao do sada dakle tri kolokvija. Nakon mukotrpnog rada i učenja rezultati će nadam se biti vidljivi. Prema mome mišljenju očekuju se jako dobri rezultati. Ono što me ipak nije pošlo za rukom je ta već pomalo čudnovata znanstvena disciplina za mene zvana statistika. Ni iz četvrtoga pokušaja nažalost nisam uspio. Ovaj puta mi je falilo samo dva boda. Iako nisu bili previše draželjubljivi u poklanjanju kojeg boda ili malog progledavanja kroz prste. Tako je jednoj mojoj kolegici falilo svega jedan bod, na što je asistent rekao kako je sve to dio procedure koji mora poštovati tako da ne može dati niti jedan bod više. I dok ga je cura doslovno preklinjala na koljenima za prolaz on je samo sa smiješkom odmahivao rukom govoreći kako ništa ne može napraviti. Bilo je tako na uvidu u ispit i suza i smijeha jer pojedinci radi svoje brzopletosti posve su zaboravili oduzimati. Iako se nisam iskreno htio bedirati taj dan sa tim negativnim rezultatima, tu je bilo moje odlično društvo na faksu koje me je ipak donekle oraspoložilo. Moramo se pohvaliti kako imamo već dva tjedna posebne rituale četvrtkom. Pošto imamo veliku pauzu između satova, stigne se tako ručati u restoranu na faksu, a nakon ručka odlazi se na dvije partije biljara i na pivkana. Opustimo se tih sat i pol i ne mislimo na ništa vezano za fakultet, nego su naše moždane vijuge uglavnom usmjerene na to kako pobijediti cure u biljaru. Tako je moja Ivana ovaj tjedan pokazala kako i one osobe koje se prvi puta hvataju biljarskog štapa imaju više sreće od onih koji su provodili svoje dane srednje škole u Vrebcu na biljaru. I dok na faksu ima onih koji su oboljeli od vodenih kozica mi ostali se ne damo ostalim boleštinama koje su zavladale faksom. Moralna smo podrška našim prijateljima da što prije ozdrave. Posebno mislim na našu malu Gogi. Neće nje tako biti puna dva tjedna. Baš se osjeti kada vam se osoba uvuče pod kožu da je nema i ful je čuda osjećaj. Nadam se da kakvu boleštinu neću pokupiti u svakodnevnim vožnjama vlakom. Danas smo imali posebno isprepadanje sa nevremenom koje nas je pratilo od samog Stupna. Osjećao sam se kao u horor filmovima jer je scena izvan vlaka tako i izgledala. Iskreno nisam nikada vidio takvo nevrijeme. Kiša je toliko padala da sam samo čekao kada će sve početi curiti kroz prozore vlaka. Scena kada je počelo grmjeti je posebna priča. Svi smo se lagano počeli odmicati od prozora i primicati sredini prolaza vlaka. Izgledali smo pomalo svi smiješno jer smo reagirali na posve isti način. Putovalo se tako i danas na još jedan kolokvij. Čelni ljudi našeg fakulteta odlučiše da skoro svaki kolokvij pišemo subotom. Meni ne smeta jer mi je petak slobodan tako da imam dovoljno vremena da se pripremi. Uglavnom danas se pisao marketing. Iako naš mili asistent slovi za jednog od najopakijih, svi smo se pribojavali da nas on ne čuva. Dok smo čekali ispred dvorane da nas prozovu, upravo ugledasmo njegovu pojavu i svi pretrnusmo. Znate one priče, on je koma, ništa ne možeš prepisati, jako je strog …. Tako je i bilo. No meni kao iskusno prepisivaču ( morao bi možda jedan dan biti odlikovan i dobiti koju diplomu za toliko prepisivanja tako da sam na tome već dobrano magistrirao ) nije zadavo neke posebne probleme. Prepisao sam one dijelove gdje sam zapeo. Bilo je tu i timskog rada između moje leginice Ivane i mene. Uzajamna pomoć naravno. Sada je iza mene dva dana odmora te se ponovno vraćam onom starom ritmu dnevnog naprezanja od učenja radi što boljih rezultata. Stoga, ne zamjerajte mi ako Vam se ne javim koji put jer iskreno ne stignem ili možda kojim slučajem nemam o čemu da pišem. Vidim da Vas se većina pretrgala od komentiranja. Redovito škicnem koliko vas posjeti blog, i primijetim kako je riječ o brojci koja se vrti konstantno oko 30. Pa da bar deset vas ostavi komentar bio bih presretan. Tek toliko da malo čujem što mislite o mom pisanju ili možda što biste željeli mijenjati na blogu ili možda da date koji savjet ili pritužbu na sve sam spreman. Samo pucajte kak bi rekli. Do idućeg nekog posta dragi moji pozdrav svima.
