strijelac https://blog.dnevnik.hr/strijelac

nedjelja, 28.01.2007.

priča o strijelac - part III

tko čeka, dočeka...
(ali morao sam pročitati prvo što sam napisao u drugom nastavku ove priče... da se podsjetim)

malo je teško sve to staviti na jedno mjesto... i pronaći prave riječi za opisati sve to... pogoditi prave boje (jer slika vrijedi tisuću riječi)... da se opišu neka moja stanja...
za vrijeme srednje, kasnije faksa, između svih tih događaja, bilo je tu i drugih cura kojima sam se ja sviđao, koje su se meni sviđale... bilo je tu situacija kada sam se našao vani u diskaću sa dvije kolegice iz srednje, svi pod utjecajem alkohola... i onda bi one meni sjedile u krilu... i onda je jedna od njih morala ići doma... a ja bi ostao sa drugom (zvala se M. - da nebi bilo zabune, neka bude M1)... :)

išla je sa mnom u gimnaziju, na žalost cijelo vrijeme visila sa jednim zbunjenim i iskompleksiranim stvorenjem koje sam ja ikada vidio u životu)... ta zbunjola od njene prijateljice (s kojom je sjedila u klupi, samo rijeto i izašla van), imala je nekih problema s okom (nebi u detalje), ali zbog toga su je svi zezali i rugali joj se, što je meni bilo odurno! nitko nije kriv što je takav kakav je... i cura je imala vražjih kompleksa zbog toga... i još i danas sam 100% siguran da nije bilo u redu od mojih kolega da je zezaju zbog toga... (mislim da je na maturalcu ili negdje dobila čak nadimak Quasimodo... zbog pogleda, ne zbog grbe (koju nije imala)...

uglavnom, ja joj se nisam htio rugati, ali kada sam skužio da je osim tog fizičkog nedostatka, ta cura i neopisivo zbunjena i glupa, onda fakat nisam više mogao... nije da sam se rugao, ali bilo mi je fora slušati komentare i viceve na njen račun... jer, toj curi su se čak i profesori malo... "čudili"... kada vidite najstrožu profesoricu od svih koje smo imali, na ispitu kako se jedva suspreže da se ne pukne smijati jer ovoj šalabahteri lete na sve strane i po podu... i opet joj to ne pomaže... onda fakat morate priznati stvari takvima kakve jesu... M1 je isto sve to bilo smiješno, ali kao prava prijateljica, pokušavala joj je pomoći... visila je s njom iako joj je to bilo na štetu... (jako je dobra i plemenita osoba - jedan ogroman plus za nju!) uglavnom, da se ja vratim na moju priču...

M1 je imala dugu smeđu kosu, tu i tamo s kojim plavim pramenom nosila je naočale, bila zgodna u faci... imala je velke bijele zube... bila je vitka i imala bujna pluća hehehe... san svakog napaljenog teenagera... i ja sam je znao zamišljati bez ijednog komada odjeće... (još uvijek je takva, iako malo starija i ozbiljnija...) i još uvjek mi je lijepo sjetiti se toga i zamisliti je bez odjeće...

i... unatoč svemu tomu... nije mi se dalo s njom ništa mutiti...(!?!??!) jer je tu uvijek u blizini bila i A.... koja mi se cijelo vrijeme motala po glavi... koja nije bila moja, ali od koje bi se topio ko sljadoljed na ljetnoj vrućini... :)
i sad, neki (jako rijetki) bi rekli - vidi ga, svaka čast - iako mu mrak komad sjedi u krilu, on ne želi ništa mutiti jer mu se sviđa jedna druga, što bi se onda moglo protumačiti i kao - jednog dana će biti ok lik, nebude varao curu (loooooser), a s druge strane (one većinske kojoj se sada i ja priklanjam) - konju jedan! kooooonjino!!!! cura ti sjedi u krilu - kaj ti treba još nekaj nacrtati?!???

a što da kažem?!? imam li što reći? iako je cura zgodna, pametna, iako su mi svi govorili, (čak i A.) da je to taman cura za mene, nisam osjećao ono nešto za nju iako mi je bila privlačna... (koji paradoks) ono nešto što bi me natjeralo da napravim nešto... ono nešto neopisivo, neobjašnjivo što sam osjećao za D., pa onda za M., onda za A... Ne znam... i onaj osjećaj da svi od mene očekuju da napravim nešto s njom... sa M1... Ne volim dok ja nešto "moram" napraviti... ne volim takvu vrstu pritiska... ne volim dok mi netko govori što da napravim... na kraju - ljubav je spontana stvar, ne možeš natjerati nikoga da te zavoli ili ne... (znam da sam mnogo neobičan lik) ali što ćeš?

za vrijeme faksa, bila je tu i jedna A. (isto da nebi bilo zabune - neka bude A1)...
Nakon 100 godina, nakon svih onih upitnih odluka, promašaja i kaj ja znam čega, skupio ja snage, volje i ne znam čega sve ne da pokušam ponovo... s nekom tamo trebom... koja je bila jako zgodna... (po starom običaju - sve trebe u mom životu su dosta jako zgodne)...
u biti - prije nego sam ja bilo što pokušao, tamo neka moja ekipa me zezala za nju... pojma nemam kako i zašto... a onda sam ja skužio da i nije to loše što oni mene zezaju... da je ona jaaako dobra...
plavuša, dobro građena od čega bi posebno istaknuo odličnu guzu i sise iz sna... :) zgodna u faci, malo vrckavog karaktera... iako je htjela da je svi dožive kao dobru curicu... (što vjerojatno nije bila!)...
uglavnom, najdalje što sam došao kod nje su bile njene sise... skužio sam da iako se čini da ja njih mijesim, u biti je ona mene onako natezala...
imala je nekog bećara... i onda naravno da mi više nije bila zanimljiva... mislim da sam ja njoj bio dobar dok je trebala neku pomoć na faksu...
a ja ne volim dok me se iskorištava!!! sve ima svoje granice...

nakon nje, za vrijeme faksa, podvukao sam crtu i zbrojio i oduzeo sve pobjede i poraze...
naravno da pobjeda i happyendova nije bilo... i onda se to desilo... ono što sam napisao u proteklom postu...
"To sam što jesam zbog svojih neuspjeha... Uspjesi se zaboravljaju - neuspjesi ne!!"
Skužio sam da me ljubav nikako ne ide... i da je bolje ne ubijati se... trošiti osjećaje i snagu na ne znam što... na nešto što me nejde... neke stvari su jednostavno suđene - ili te hoće, ili te neće... odlučio sam se posvetiti svemu onomu što mi ide, svemu onomu što mi pomaže da se na neki način osjećam dobro, di teško da će doći do razočaranja... odlučio sam se posvetiti svojoj karijeri, postizanju stvari, ostvarivanju mojih snova - sebi... odlučio sam ne pokazivati svoje osjećaje, ignorirati svijet oko sebe (osim ako baš nešto ne bode u oči...) odlučio sam ne obazirati se na ništa i nikoga - postati sebično, hladno, bezosjećajno stvorenje... đubre... odlučio sam se preseliti u svoj film, odseliti se na svoj planet... (i danas živim tu, iako na malo modificiranom svijetu i planetu)... sumnjiv... pažljiv... oprezan... (na svaki šum, sjenu - naćulim uha)

a bilo je tu sjena i šumova... sjena koje su imale predivnu boju... sjena koje su me znale vratiti sa mojeg planeta... i na žalost vratiti me ponovo na njega...

prva od njih se zvala K. i upoznao sam je dok sam radio u SAD-u... to jedno, posebno ljeto...
ruskinja, rodom iz St.P. - zgodna kako to ruskinje znaju biti... plavuša, plavkaste okice, dobro tijelo... :)) stvari idu puno lakše dok znaš da se sviđaš drugoj osobi... i dok druga osoba sjedi do tebe, pričate, smijete se, a ona ima onaj neki sjaj u okicama (to je malo do alkohola)... pa dok se dodirujete... pa ona rukom završi na mojoj nozi... :)) i onda odemo nekamo "na zrak"... hehehe... ali kod mene, sve što je lijepo, kratko traje... tako je i to bilo... totalno sam se opustio i ispalo je ok... nije mi tko imao kontrolirati, nitko me nije znao i taman mi je bilo svejedno... na kraju, na žalost, bilo je tu mojih velikih grešaka u koracima o kojim sad ne želim pričati, ali... i danas se čujemo makar sam napravio veliku glupost i posvađao se s njom... piše mi iz St.P.-a... :)) i uz malo sreće, vidjet ćemo se opet :))

nadam se da se sjećate mojih priča od početka bloganja? ili malo kasnije... tečaja njemačkog... :)))
i jedne M.... (ona neka bude M2) :))
o njoj neću puno pisati - bila je posebna cura... :) ali jednostavno, krivo vrijeme, krivo mjesto, krive okolnosti... ne mogu pisati o njoj jer sam joj to obećao... dao sam joj jednom prilikom adresu mog bloga... i malo zaprepastio... i onda me jednom zamolila da ne pišem o njoj... tako da neću...
gledam održati moja obećanja - posebno nekim posebnim osobama...
sada smo prijatelji - što je bilo, bilo je... nađemo se na cugi svakih mjesec ili dva i prijateljski popričamo, zezamo se... :)) draga je osoba i zbilja cijenim njeno prijateljstvo... a vicevi koje mi skoro svakodnevno šalje... neke od njih sam i objavio...

nekoliko mjeseci nakon M2... da se trgnem iz nekog stanja (ne znam ni sam kako bi nazvao i opisao to stanje), bila je tu ona neka cura... (više se čak ni ne sjećam kako se zvala - trebao bi pogledati post u kojem sam to pisao) u diskaću... koju u biti i ne vrijedi spominjati... bila je to avantura... nešto što se desilo... jer se trebalo desiti... jer sam imao potrebu da se to desi... jednostavno, čim sam je vidio, i skužio da i ona mene nešto mjerka (u to vrijeme sam intenzivno išao u teretanu), odmah sam se počeo nekako čudno osjećati... nekako sigurno - pun samopouzdanja da sve što hoću i mogu, uzbuđeno, divlje, nepobjedivo, ludo, hormoni su mi nekontrolirano divljali 200 na sat... jednostavno - kako objasniti i opisati osjećaj kada vladate svakim trenutkom, ništa ne može krenuti po zlu... ništa više ne postoji oko mene...
trebala mi je takva ludost da me probudi, vrati među žive... ;))) trebalo bi mi češće takvih ludosti! ali, ne kaže se uzalud - kako došlo, tako prošlo...
puno mi je to značilo - u onom trenutku... sada mi je to samo nešto čega se rado sjetim i kažem - ma nema beda - sve što hoćeš, možeš... ništa nije nemoguće

prošla godina... totalna banana...
ubila me totalno situacija u kojoj sam se našao... onaj posao koji me totalno sjebao i promjenio kao osobu... ubio gomilu pozitivnih i dobrih emocija... mislim da je to ostavilo trajni negativan trag na mene... nastojim potisnuti taj dio svojih sjećanja (doslovno, ne šalim se)... koliko je za takvo poimanje te situacije i tih 8 mjeseci mog života kriva moja vlastita predodžbe i moja neispunjena poslovna očekivanja, okolina i ljudi s kojima sam radio, ono što sam radio, makar to nije ono što sam trebao raditi... posao koji su radili manageri sa x puta većim primanjima nego što sam ih ja imao tada... fakat ne znam... ali definitivno, promjenilo me... ne sjećam se da li sam detaljno opisivao situaciju iz osmog mjeseca prošle godine kada su se sve moje crne slutnje obistinile, kada su se desile stvari za koje sam od početka imao osjećaj da će se tako na kraju i završiti... fakat ne znam... tog jednog dana... tog posebnog petka... bila je prva noć koju sam probdio jer nisam mogao spavati... jer sam bio toliko nervozan, toliko ljut, toliko bijesan, toliko na "dark side"... ali i to sam preživio...

spletom okolnosti, stvari su se iz tog stanja dramatično promjenile i sada sam tu di jesam... radim ovo štop radim... a što nebi radio da nisam prošao kroz onih 8 mjeseci... zadovoljan sam radnom okolinom - svojim kolegama na poslu (kao osobama, ne uvijek kao i profesionalcima - nemaju onaj žar, ono nešto što ja imam kada radim i što unosim u svaki posao, svaki zadatak koji obavljam)... zadovoljan sam svojim primanjima, većinom sam zadovoljan onim što radim (iako je to pomalo relativan pojam i ima neke detalje, pojedinosti o kojima vam ne želim pričati)...

u tom razdoblju, "crnom" razdoblju, unatoč svemu, bila je tu jedna M (M3) iz Poljske s kojom sam surađivao... ni kriv ni dužan - rekla mi je da imam lijep glas preko telefona... poslala mi je par slika ('bem ti kako je dobra!), onda sam ja njoj poslao 1 običnu sliku... nikaj posebno... neka slika za osobnu ili tako nešto... i njoj je ona bila fakat dobra... pa sam nabavio i broj mobitela... pa je tu bilo dopisivanja i svega... kako na želost više ne surađujemo, naše dopisivanje je malo smanjeno... ali ipak se svako malo iznenadimo nečim lijepim... slikom, mp3-com, sms-om, telefonskim pozivom... jednog dana kada se nađemo... bit će to zanimljivo druženje! ;))

u tom razdoblju nešto sam jednom prilikom zamutio i sa jednom svojom prijateljicom... ime joj je A (neka bude A2)... jedne subote... nekako to nije ispalo onako kako je moglo ili trebalo, ali na žalost, nije bilo vrijeme... moj posao je imao prevelike posljedice na moj privatni život i na moje raspoloženje tako da... ja sam bio u banani i... to nije imalo neki možda očekivani ishod... nisam imao snage da to završi možda nekako drukčije...
prijateljica me čita pa ona najbolje zna... (jel tako?)
a sada... nismo se vidjeli 100 godina... nestao je trenutak?

bila je tu i ona jedna mala D. (D1)... malo dražesno bićence... ali zajebano do bola... ima ona svog bećara... pa se ja nebi htio miješati... što je bilo, bilo je... ili nije bilo... zanimala me, ali sada - je da je zgodna, ali da bi se baš potrgao za njom... prošlo je vrijeme za to... sve ima svoje granice... i vrijeme...

na kraju, što da kažem? što se može zaključiti o meni? (baš me zanima što mislite o meni - ovako na neviđeno, slobodno budite iskreni kao što sam to ja!!!)

što ja mogu zaključiti o sebi? što sam naučio? (ako išta?)

ne brinem se što sam solo - da mi je drago zbog toga, baš i nije, ali ne opterećujem se...
ljubav se ili desi, ili ne... teško je da mogu utjecati na to... što će biti, vidjet ćemo...
mislim da će jednog dana sve biti dobro... okružen sam sa mnogo lijepih cura i djevojaka na poslu (kao i do sada), pa sam na žalost već malo postao imun na lijepe komade koji me okružuju...
(unatoč tome, zapela mi je za oko jedna djevojka s posla... predivna je! ko iz neke bajke - crnokosa, pametna, šarmantna, ozbiljna, ima predivan osmjeh i imam osjećaj da je nikada i ništa ne može naljutiti! dosta mi se mota po glavi, ali ne usudim se ispitivati je o privatnom životu... da vidim ima li tko... ali, budem i to pitao kad će mi biti zgodno... kada se ukaže neka prilika... pa ćemo vidjeti... malo je starija od mene i taman je sve što želim da djevojka bude)
da mogu osvojiti neku curu (bilo koju) - brijem da mogu - uz manje ili više truda... potreban mi je samo onaj jedan trenutak... kada se sve poklopi... kada podivljam (u pozitivnom smislu!)... kada mi ništa nije neostvarivo... a vjerujte - meni ništa nije nemoguće!

vidjet ćete, vidjet ćete...
jednog dana...
u "priča o strijelac - part IV"
do tada - ostajte mi svi živi!
(nadam se da je vrijedilo čekati do ovoga?)

P.S:
Svaka čast Kylie - zbog tvoje borbenosti, zbog toga što ne odustaješ! hvala i zbog ove vesele stvarčice koja mi je sjela u uho...
Kylie Minogue - White Diamond

utorak, 23.01.2007.

priprema, pozor, ...

živ sam... ništa se posebno ne dešava...
neda mi se pisati...

počeo sam raditi na nastavku "priča o strijelac - part III" i kad to bude gotovo, objavim i to...
taj dio priče još nema veze sa stvarnošću ni nekim trenutačnim brijama...
jednostavno, kao i hrpu drugih stvari u životu, sve kaj radim, želim napraviti ili pošteno, ili nikako...

u zadnje vrijeme opet razmišljam o nekim budućim događajima, situacijama, kaj već...
postoji mogućnost da će se neke stvari opasno promjeniti kod mene... na veliko... ali o tome za max mjesec dana... ne želim ništa unaprijed pričati... jer takve stvari uvijek propadnu... neovisno o njihovom karakteru...
uglavnom, ne znam što da mislim o tome... još... (lažem - znam, ali ne usudim se reći to na glas...)

na kraju nešto što sam smislio prije par dana...
jedna misao koja me jako dobro opisuje... (stavljam copyright na to!)

To sam što jesam zbog svojih neuspjeha... Uspjesi se zaboravljaju - neuspjesi ne!!

da li se još tko prepoznaje u tome?

ponedjeljak, 15.01.2007.

5 stvari koje niste znali o... ja (dark side)

1. ponekad sam ljut bez razloga i onda je bolje ne približavati mi se... niti pisati, niti gledati, niti dirati niti išta - svaki oblik komunikacije me tada jaaaako smeta (npr. upravo mi je danas takav dan)
jednostavno - treba prihvatiti takvo stanje kakvo je - ja bi ga najradije sam promjenio, ali ne mogu... milsim da je čak i dobor osjećati se tako par puta godišnje... očistiti se od sve negativne energije...
uglavnom - dok se ja ujutro dignem na lijevu nogu, bjež'te od mene - grizem i opasan sam, đubre sam kakvog nema! (to se desi par puta godišnje)

2. ponekad me više od neuspjeha plaši - uspjeh!

3. ponekad mi se po glavi motaju užasne stvari - zamišljam kako bi bilo skočiti sa nečega visokoga, završiti u nekoj nesreći... kako bi bilo ubijati ljude... slike, osjećaji, mirisi i zvukovi koje tada zamislim i osjećam su tako pravi... tako istiniti... tako užasni... vjerujem da bi mogao (u trenutku afekta) - hladnokrvno ubiti...

4. omiljena hrana mi je "mrzli grah" sa zelenom slatom - najbolji je matovilac ili radič! nema tog mesa ili bilo čega drugoga što mi bolje paše nego to!!!
ne volim da mi se prčka po tanjuru - nema šanse da jedem iza koga! s druge strane, nisam tako fin kad se o "sportu" radi...

5. ima tamo par pjesama... cajki... koje rado čujem... (ali samo par!) ;)

i da na kraju sumiram - tako sam ljuuuuut i mrzovoljan i svi ste mi krivi za to!!!
(danas mi je jednostavno takav dan - znam da nitko nema veze s tim)
zato se svima unaprijed ispričavam!

četvrtak, 11.01.2007.

vic (koji sam dobio mailom)

bit će i priča o strijelac 3, ali za koji dan...
nemam vremena to napisati onako kako bi htio... (a ja sve želim naparaviti pošteno ili nikako)
također, treba mi i posebna inspiracija za tako nešto...
potrošio sam se dosta na prethodna 2 posta...

zato - evo nešto lagano... od moje prijateljice... ;))
jedan vic:


Penju se na Mount Everest Hrvat, Srbin i Slovenac. Naiđu na mračnu spilju, te izvlače šibicu tko će ju ići istražiti...

Hrvat izvuče najkraću, te krene unutra...
Šulja se on šulja, kad vidi Jetija kako maže karinu od pola metra bočicom
ulja... Usere se Hrvat, počne se šuljati van, ali ga Jeti uoči i brutalno ga siluje.
Izlazi Hrvat, sve mu neugodno... Ovi ga pitaju:
"Daj reci, što je bilo!?"

A Hrvat će: "Unutra je Jeti, slomio sam mu nogu, Srbine, samo uđi i dokrajči
ga!"

Uđe Srbin, šulja se šulja, kada vidi Jetija živog i zdravog kako karinu od
pola metra maže bočicom ulja. Usere se i Srbin, pokuša se iskrasti, no Jeti
ga vidi i naguzi i njega.

Po izlasku će Srbin:
"Slomio sam mu nogu, Slovenac, ulazi i skrati mu muke!"

Uđe Slovenac, kad se iznutra začuju demonski urlici.... Hrvatu neugodno:
"Znaš stari, moram ti priznati da mu nisam slomio onu prvu nogu!"
A Srbin će: "Nisam ni ja drugu, ali sam mu uzeo bočicu sa uljem!"


HVALA M.!!!
(uljepšala si mi dan s ovim vicem! ;)

ponedjeljak, 08.01.2007.

priča o strijelac - part II

a dalje priča ide ovako:

počela je i ta srednja škola... trebalo je to biti nešto novo za mene...
iako sam potpisao kapitulaciju, naivno sam vjerovao da bi se stvari nekim čudom mogle promjeniti...
no nisu...
zapravo, postale su još gore... djelomično mojom zaslugom...

negdje odmah na početku srednje, opet se (po meni) desilo čudo! sviđao sam se jednoj curi Zvala se M. i išla je u ekonomsku... sa ovom curom (ako ste zaboravili, zvala se je D.)... čak su se i družile!!!
a ja kreten, mrtav hladan nisam je uopće doživljavao... kretenčina! nisam mogao izbaciti D.-u sliku iz glave!!! a što sam propustio?!?
djevojka je bila zgodna, smeđkaste kose, nešto niža od mene, lijepo građena, simpatična, pametna... sve što se traži - pravi komad!!! nekako sam se na nagovor nekih kolega iz mog razreda upoznao s njom... ona je htjela da se upoznamo, ali ja... panjina... meni je bilo neugodno uletit curi na odmoru pred pola škole... ma ko da bi to tko gledao... i zamjetio... osim moje i njene ekipe... naših razreda... i je da bi me malo zekali, ali kao da je to važno! cura je bila mrak!!! a ja tako blesav... upravo proporcionalno njenom izgledu, pameti i općem dojmu... da je to za ne povjerovati! ;(

moram priznati da mi je neugodno kad se svega toga sjetim... svojih grešaka... pogotovo s njom...
dokaz da mi je ipak dosta značila, da si na neki način ne mogu oprostiti grešku što nisam nešto pametno napravio s njom je da mi dan danas, nakon više od 10 godina, njeno prezime najčešći password za bilo što na netu... jer jednostavno, to se ne zaboravlja...

znao sam je tu i tamo viđati kroz proteklih 10 godina... tu i tamo... uvijek je bila lijepa... dražesna i posebna!

da je sudbina zajebana i da ima zanimljiv smisao za humor je i činjenica što sam je jučer vidio dok sam išao natrag u Zg... i ona je išla vlakom... i onako, prošla je pored mene kao pored duha... posve zasluženo... a izgledala je još i bolje nego prije!
prije je bila nekako isto sramežljiva kao i ja... tiha (ili je barem meni ostaljala takav dojam...) a sada, imam osjećaj da se oslobodila... njen body language... jednostavno... i dalje je posebna...
ali ne želim joj smetati... ne želim ulaziti u njen svijet... prošlo je 10 godina... svatko od nas ima svoj život... ja sam imao priliku da uletim u njen, sad je prekasno... nema smisla raditi novu grešku...
ali uvijek će imati posebno mjesto u mojim mislima!

uglavnom, kada sam nakon nekog vremena (u srednjoj) skužio da sam napravio glupost, već je bilo kasno, a ja sam iz greške, išao u još veću grešku... ko u onim komedijama, američkim srcedrapaćozama za teenagere - tada mi se počela sviđati moja mala susjeda A....

iz meni nekog posve nepoznatog razloga... jednostavno... kaj ja znam!?!? lupila me je... onako pošteno... a daleko do toga da nisam znao da od toga nikada nebude bilo ništa... pa čak ni onda...
mala je bila u pubertetu, bila je jaaaako zgodna (i još uvijek je!) i nisam imao kaj s njom raditi, ali i opet, imao sam neke brije u mojoj glavi... full pogrešne, ali kaj ćeš...
smijala se tako nevino, iskreno, ponekad i preglasno, ali kaj da kažem... upravo to je obaralo s nogu...
a njoj se pak sviđao moj buraz... tako da se nisam htio u to miješati...
jednom prilikom su njih dvoje i zabrijali... mislim na 2-3 dana... a onda je moj buraz rekao da nije za njega... iz nekog razloga...
uglavnom, kasnije, nakon dugo vremena skužio sam i zakaj... jednostavno, često joj se znalo desiti da joj je jezik brži od mozga pa je znala tako nešto provaliti da bi to bilo strava...

a ja, idealist kakav jesam, cijelo vrijeme sam vjerovao kako bi je mogao promjeniti... tj., kako bi se ona mogla promjeniti... ali to je bilo potpuno pogrešno...
i brijala je ona sa bećarima, na svu sreću u tim trenutcima mi je bila totalno nezanimljiva...
i tako bi se ja palio i gasio na nju... duuuugo, dugo vremena... (do pred 2 godine)

i dok sam već digao ruke od svega... ništa se, a opet nešta desilo...
znala je da mi se sviđa, nije to ignorirala, ali, nije da je baš i nešto previše marila za to... ali ja, homo pateticus kakav jesam, uživao sam svake sekunde njenog društva... pogotovo dok se odselila u Zg i kada smo se često, jako često družili... ;) izlazili, bančili do jutra, pili, vraćali se doma u hladne zimske noći... bilo je to dosta nezgodno ako se u obzir uzme činjenica da sam joj otvoreno rekao da mi se sviđa i da bi zbilja htio pokušati s njom malo nešta zabrijati... a ona me odjebala... trebao sam biti pametniji i ne izlaziti s njom, ali kaj ću kad mi je u isto vrijeme bila i prijateljica i nisam htio da naše prijateljstvo pukne samo zato kaj se ona meni sviđa a kaj me ona ne doživljava ni pol posto... odlučio sam se na tihu patnju i nadu ili u promjenu, ili da će me pustit... a bio je dovoljan samo jedan mali znakić, treptaj oka ili kaj već pa da se sve to promjeni...

problem je bio u tome kaj bi svaki puta kada bi izašli, ona imala neke svoje brije... znala se nacvrcati i onda me totalno nije doživljavala ni pola od pola posto... što je mene jaaaako smetalo... bilo je to čak i ponižavajuće... i desilo se to jednom, pa dvaput (kada je dobila žuti karton!) pa i treći put kada je dobila crveni karton! znala je npr. pozvati svog bivšeg dečka koji je bio homo patetikus ala ja, možda samo veći, znala ga je pozvati da dođe po nju iz diskaća... u 4, pola 5 ujutro, i onda bi se on sav sretan istog trena dignuo iz kreveta i došao u pidžami s autom po nju...
naravno da mu je svaki put zaboravila reći da sam i ja s njom vani tako da je to bila uvijek zanimljiva scena... ;)))

jednostavno, iako nije loša kao osoba, znala je raditi takve gluposti, tako manipulirati ljudima i iskorištavati ih tako da sam zbilja i na kraju sto dugih godina ipak skužio kako ona nije treba za mene... ja sam dobričina, idealist i dobra osoba... zbilja više nisam mogao tolerirati te njene postupke...

kako mi je i unatoč svih tih pizdarija bilo stalo do nje, naravno da sam joj rekao za sve to, za sve njene greške i pizdarije koje je radila, kako se igra sa tuđim osjećajima i kako se ponaša odvratno prema svojim prijateljima i ljudima kojima je stalo do nje... rekao sam joj to na klupi u parku Zrinjevac... jedne prohladne noći... prije nekog koncerta na Trgu... par dana prije toga nešto je sjebala, nešto mi se zamjerila tako da iako je bilo zima, a ja sam imao jaknu, a ona se smrzavala ko pička, namjerno joj nisam dao jaknu (iako bi to obično odmah napravio)... i sjećam se da ju je nešto bolio trbuh, i da smo pričali o svemu i svačemu, jadala se kako nema dečka i ništa, a ja sam joj sve po redu nabrojio koje je pizdarije radila sa mnom... (već tada mislim da je moja simpatija prema njoj nepovratno umrla)...
i tako da me je ona pustila... napokon i zauvijek! ;)

u međuvremenu je sa jednim dečkom (koji je jadan, ni kriv ni dužan isto došao jednom po nas dvoje u diskać... u rane jutarnje sate... kad bolje razmislim, mislim da je zabrijala s njim mjesec ili dva nakon što sam joj nabrojio sve greške i gluposti... gdje griješi i što više nikada ne smije raditi... i mislim - da me je poslušala?
i znate što - mislim da su rođeni jedno za drugo! ;)

a tko je rođen za mene - pojma nemam...
znam da ova priča ima još nastavak, ili max 2...
više o tome - sutra!

nedjelja, 07.01.2007.

priča o strijelac - part 1

neki dan sam imao najbolju želju, volju i sve ostalo da jednoj blogerici napišem onako na široko priču o meni...
u biti, bio je to moj odgovor na njeno pitanje - zašto ja nikad nisam imao ozbiljnu vezu iako mi je... dosta godina... i nije da sam ja to htio samo radi nje napisati, nego i radi sebe... da na neki način i sam sebi to pokušam objasniti...

dakle - zašto!??!

kaj ja znam...
svi mi kažu da sam dosta pametan (navodno), duhovit (prema potrebi i ovisno o ljudima s kojima sam okružen), da sam jako dobra osoba, da ne razmišljam kao drugi ljudi, bilo iz moje generacije, bilo dosta njih starijih, da mogu i da budem puno postigao u životu, da sam poseban...
nije da ja sad sebe nešto ovim putem reklamiram ili nešto - tako oni kažu (oni što me znaju privatno)...
možda ima nešto u tome, možda nema... tko bi ga znao... svi smo mi na neki način posebni... mislim da oni djelomično imaju pravo s tim što ja imam svoju posebnu briju da meni nije "u horoskopu" da ganjam ženske... što se cura tiče, meni je jedna ali vrijedna dovoljna, a moja uloga na ovom planetu... tko zna šta se od mene očekuje... ali osjećam da se od mene dosta očekuje... teško je to za objasniti... (možda sam si sam nametnuo to očekivanje?) uglavnom, da se ja vratim priči...

oduvijek sam bio srameći, sramežljiv... sjećam se kako mi je bilo neugodno u ne znam kojem razredu osnovne (cca 1-2-3 razred) kada sam na nekoj izbornoj nastavi ili tako nešto morao poljubiti susjedu V. koja je moje godište i išla je u .b razred... možda i nebi to bilo tako strašno da nam tu nastavnu nije njena mama držala... ;)

prva cura koja se zanimala za mene bila je jedna J. iz mog razreda... išli smo u cca 4-5 razred osnovne i ta cura mi fakat nije dala mira... nije bila nešto posebno zgodna (makar, tko bi se toga sjećao), mucala je i nije bila neki poseban đak... uglavnom, bježao sam od nje ko vrag od tamjana, a jednom sam (kreten!) pretjerao kada mi je za Valentinovo poklonila čokoladu, a ja konjina pred cijelim razredom i nastavnicom rekao da je glupa i da me prestane gnjaviti već jednom)... znam da to nisam smio tako reći, bilo mi je jako žao, ali eto... (još više mi je žao što joj se nisam nikad ispričao za to)...

kasnije, kada ju je lupio pubertet, proljepšala se, mislim da je prestala i mucati i naravno da mi je bilo žao kaj sam bio glup... ali kaj je bilo, bilo je... nisam je više vidio nakon osnovne škole...
nekad u isto vrijeme, počela me nešto gnjaviti i neka M. koja je bila 2 godine mlađa od mene... ja sam išao taman negdje u 6 razred, a ona je išla u 4. razred sa mojom susjedom S.
ta mala je bila manje zgodna od J. - bila je malo debeljuškasta, mislim da mi je slala neka pisma ili tako nešto (davno je to bilo)... uglavnom, od nje sam još i više bježao... ;))
cijelo to vrijeme osnovne škole (5-8 razred), naravno da su mi (ko i ostalim limačima) hormoni divljali ko ludi tako da se obavezno pipkalo cure iz razreda kad god se stiglo...

i onda nekad u 7-8 mom razredu, odjednom se pojavila ona - D.!! nije da je došla od ne znam kuda... bila je tu cijelo vrijeme, ali odjednom sam je vidio... i zatreskao se po prvi put onako pravo da tjedan dana nisam mogao ni jesti... (doslovno!)
bila je zgodna, pametna, posebna - jednom riječju - neodoljiva! :)

zbog neke kolektivne pizdarije koju smo kao cijeli razred napravili, raska nas je kaznila pa smo morali sjediti cura/dečko u klupi... ja sam morao sjediti s njom! ;)
kako su me svi zezali zbog toga!!! dok je rekla da moram sjediti s njom, cijeli je razred fućkao i pljeskao i smijao se i ne znam kaj sve ne... ;) a ja se topio ko sljadoljed na ljetnoj vrućini...

ona je doista bila posebna - nitko nije ni ruku stavio na nju (ajde, možda tu i tamo netko), ali zbilja je imala povlašteni status među nama napaljenim limačima... ;))
a kako je divnu smeđu dugu kosu imala... brijem da me je namjerno zezala sa njom jer svaki put kada bi zamahnula sa glavom, imao sam puna usta njene kose... mirišljave kose... ;) hehehe
a ja sam onako sramežljivo pokušavao nešto izvesti... pisao porukice... iskoristio svaku priliku da je onako slučajno i nevino dotaknem... ;) nekada ne tako nevino ;))
zanimljivo - sjećam se jedne gluposti/anegdote koja mi se desila... napisao sam joj jedno pisamce... ljubavnog karaktera ;)) i stavio ga u njenu jaknu u hodniku... kad ono, dođem ja u razred a ono - jakna kod nje na stolcu ili tako nešto?!?! molim?!?

još jedan klinac iz razreda je imao istu jaknu ko i ona i pojavio se brijem taj dan u toj jakni po prvi put... i ja sam naravno ubacio poruku u krivu jaknu!!! joj kako sam bio ljut na sebe i na tog limača!!! kako je on mogao imati istu jaknu kao i ona!?!???

kada sam napokon smogao hrabrosti i nakon par mjeseci agonije pitao je za brijanje, doživio sam možda najveće razočaranje u životu - imala je već dečka... za kojega ja nisam imao blage veze!!!
to je bilo strašno!!! nisam mogao doći k sebi par dana... slomila me na pola samo sa par riječi... ;((((((
dečko je bio mislim cca 2 godine stariji od nas i kaj je da je, bio je zgodan... i tako da sam morao potpisati kapitulaciju...
iako sam je potpisao, daleko od toga da sam je zaboravio tako lako... kada bi je vidio na hodnicima u srednjoj, srce bi mi barem duplo brže zakucalo... kasnije se ona i udala za tog istog dečka (to joj je bio prvi i jedini), rodila mu sina... ;) i što da kažem - prebolio sam je, ali ne i 100% zaboravio...

prošle godine kada smo imali feštu za 10 godina od kraja osnovne škole, bila je uvjerljivo najzgodnija i najljepša cura iz razreda... unatoč djetetu i svemu, ljepša je nego ikada prije i nije dobila niti grama težine... jednom riječju - i dalje je savršena... i ne kažem to ja sada samo radi mojih bivših osjećaja prema njoj, to su svi govorili - i muški i ženski... to sam i pisao u svom postu nakon te fešte...;)
i sada, prema njoj osjećam samo divljenje i poštovanje... jer nije kao druge cure koje se udaju i koje odmah nakon "da" u crkvi dobiju 50 kila (kako kaže Pervan)... ona će uvijek biti posebna zbog svega onoga što ona je, što radi, zbog nje same!

nastavka slijedi u drugom postu... ako je tko zainteresiran...
ovo je bio samo početak...
i kao što sam rekao - nije ni upola dobar kao ono što sam prvi puta napisao...
ali - to samo ja znam

četvrtak, 04.01.2007.

odluke

već vidim kako će ovo završiti...
svaki puta dok ja o nečemu pišem, o nekoj odluci, eventualnom komadu koji se pojavi ili nešto, svaki put se to izjalovi...

tako će vjerojatno biti i sa ovim, ali ko ga hebe...
u biti, to je sitnica... ali opet neobična za mene... ova 3 dana sam odlazio s posla oko 6, pola 7 što je dosta nevjerojatno za mene... tjerale me kolege s posla da idem normalno doma, neovisno o poslu kojeg imam... i ja ih nisam slušao...
ali, na novu godinu sam iskoristio lijepo vrijeme i prošetao Bundekom... lagano, penzionerski... cca sat i pol...
i bilo je jako lijepo... opuštajuće... inspirativno za donošenje odluka...

donio sam jednu ali vrijednu odluku... ne se ubijati na poslu... odlučio sam poslušati kolege koji su mi govorili da idem doma... da ne ostajem dugo... a ja ih nisam slušao zbog moje potrebe za dokazivanjem...

e pa - bio sam u krivu! evo - priznajem! meni nije bed priznati greške...
kome se ja moram dokazivati? čije je mišljenje najvažnije? tko je gazda? za koga radim? tko je jedina osoba koja mora biti zadovolj a sa svime time?
i naravno da odgovor nije nadređena osoba nego - ja!

kao prvo, u ovih skoro već 4 mjeseca na "novom" poslu ubio sam se radeći nemoguće stvari... i svi su rekli svaka čast... ali meni to nije bilo dovoljno... htio sam još... srediti još neke stvari, riješiti i posložiti neke kockice u budućnosti... još divljenja i zahvale... (ko da je to važno!??) htio sam biti još luđi i bolji (ovaj put zbog sebe)... zbog mojih hirova...

i onda mi je ova šetnjica pomogla da shvatim koliko sam u krivu...
koliko sam zabrijao... da je sve to nevažno... na kraju mi je ipak najvažnije kako sam ja happy i zadovoljan sa svime...
i onda sam si rekao - ok, imaš puno, postigao si mnogo... kaj ti nije dovoljno? ajde se malo posveti sebi!!!

i mislim da sam krenuo dobro s tom idejom... ovaj tjedan radio sam do pola sedma najkasnije... što je mila majka kako sam znao zakardašiti...
i gužva je... i sve je hitno... ali uvijek je tako i uvijek će tako biti... a ja sam plaćen samo 8 sati (ajde, solidno sam plaćen), ali opet - pa nije meni nitko tako drag da ću se ja ubiti zbog nekoga... nije mi bed ostati sat vremena duža, možda i 2 ako zatreba... ali to je to... nič več... ;)

i znam da i opet - dobro radim ;)
još kad bi i opet krenuo u teretanu???? ;))
prije nego vratim one kile što sam izgubio od dokazivanja na poslu?

i znam da ima nade za mene...
(na dočeku sam se onako smrdljiv i polijan ipak... družio sa nekom ženskom... ali ništa posebno... jer sam bio mrzovoljan od poljevanja... a i ona je brijala nekaj svoje...

dakle... mogu, hoću, znam i.... BUDEM! ;))

ponedjeljak, 01.01.2007.

novi početak

prošlo je i to... dan ko i svaki drugi...
taj doček... nije baš bio po mom ukusu... u biti, zbog drugih je ispao sjeban...
iako sam namjeravao biti doma, bratić me nagovorio da idemo nekamo (petica bratiću iz zalaganja!) ;))

ali tamo...
tamo sam imao nesreću ko nikad u životu...
zalili me od glave pa do pete razni pićima... u 10 minuta 3 puta plus još jednom malo kasnije dok sam se osušio! cijeli sam bio doslovno mokar do kože! pas mater!!!

najprije me tamo neko zalio... neka kokoš mislim... onako - u prolazu... po bijeloj šulji... cijela je najebala...(košulja, ne ženska) odem do wc-a da ću to malo srediti, tamo mi neki limač razlije svoj bambus po desnoj nozi... malo je falilo da ne dobije batina!!!

malo kasnije, idem ovako sav mokar do svoje ekipe... tražim ih... i neka ženska mi izlije cijelu pivu po košulji, hlačama, smoči mi mobitel... sad sam već fakat urlao!!! u vražju mater!!! sve u 10 minuta!!!

kasnije kad sam se malo posušio, opet su me zalijali... i onda mi je toga bilo dosta za novu godinu...
ipak bi bilo najbolje da sam ostao doma...
ako ću kada slaviti i čekati novu, želim da to bude negdje daleko, u toplim krajevima... ispod neke palme... u društvu nekog komada... jer ovo, za ovo sam fakat prestar

uglavnom, kako je ovo vrijeme donošenja velikih odluka za sljedećih 365 dana (a to ljudi rade jer nemaju kaj pametnije raditi, tj. imaju višak vremena za praznike) i ja sam donio jednu odluku...
jednu ali vrijednu - biti sretan!!!

pa ćemo vidjeti kako će mi ići ostvarenje tog cilja ove godine...

živili mi svi vi i sretna Nova 2007! ;)

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

- nije dobro, ali bit ce bolje :) (optimist)

- bez rada... je puno zabavnije... ali to ne placa racune

- ucim... na tezi nacin... iz svojih gresaka
- imam dug jezik... :)
- temperamentan
- previse sanjam
- na putu da budem uspjesan top manager (placam full cijenu za to!)
- gastrabajter, ali vracam se kuci - jednog dana
- trazim... se... nesto? (dok nadjem, javim)

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
TheHungerSite.com
Net.hr
Siddharta - čuo davno prije za njih, totalno mrak, drukčiji...
Autoglobal
MojPosao.net

Pegla

Lutrija
Favorit
Stanleybet
Prva sportska
Livescore
ATP
WTA

Upload Video and Images - Putfile

The Interview With God
__________________________
pegy
dinamitna
LoveAddict ;)
unuka
lolina
funy ;o)
silence ;0))
secret temple
fluffy
Leni1
...vedi...
bezazlena :))
ringišpil
razum&osjećaji
choco-vanilla
Zak (sa kvacicom)
srce na pauzi
šljokica
russian biatch
012station
Till
cipranka :)

pricaj mi...

poslovno-korisni kutak

Camp Laurel

RBA
PBZ
HrPortfolio
ZSE
Moj Novac

Sony Ericsson
HŽ
Imenik
HTV uzivo