Marketing
priča o strijelac - part III
tko čeka, dočeka... 
(ali morao sam pročitati prvo što sam napisao u drugom nastavku ove priče... da se podsjetim)
malo je teško sve to staviti na jedno mjesto... i pronaći prave riječi za opisati sve to... pogoditi prave boje (jer slika vrijedi tisuću riječi)... da se opišu neka moja stanja... 
za vrijeme srednje, kasnije faksa, između svih tih događaja, bilo je tu i drugih cura kojima sam se ja sviđao, koje su se meni sviđale... bilo je tu situacija kada sam se našao vani u diskaću sa dvije kolegice iz srednje, svi pod utjecajem alkohola... i onda bi one meni sjedile u krilu... i onda je jedna od njih morala ići doma... a ja bi ostao sa drugom (zvala se M. - da nebi bilo zabune, neka bude M1)... :)
išla je sa mnom u gimnaziju, na žalost cijelo vrijeme visila sa jednim zbunjenim i iskompleksiranim stvorenjem koje sam ja ikada vidio u životu)... ta zbunjola od njene prijateljice (s kojom je sjedila u klupi, samo rijeto i izašla van), imala je nekih problema s okom (nebi u detalje), ali zbog toga su je svi zezali i rugali joj se, što je meni bilo odurno! nitko nije kriv što je takav kakav je... i cura je imala vražjih kompleksa zbog toga... i još i danas sam 100% siguran da nije bilo u redu od mojih kolega da je zezaju zbog toga... (mislim da je na maturalcu ili negdje dobila čak nadimak Quasimodo... zbog pogleda, ne zbog grbe (koju nije imala)...
uglavnom, ja joj se nisam htio rugati, ali kada sam skužio da je osim tog fizičkog nedostatka, ta cura i neopisivo zbunjena i glupa, onda fakat nisam više mogao... nije da sam se rugao, ali bilo mi je fora slušati komentare i viceve na njen račun... jer, toj curi su se čak i profesori malo... "čudili"... kada vidite najstrožu profesoricu od svih koje smo imali, na ispitu kako se jedva suspreže da se ne pukne smijati jer ovoj šalabahteri lete na sve strane i po podu... i opet joj to ne pomaže... onda fakat morate priznati stvari takvima kakve jesu... M1 je isto sve to bilo smiješno, ali kao prava prijateljica, pokušavala joj je pomoći... visila je s njom iako joj je to bilo na štetu... (jako je dobra i plemenita osoba - jedan ogroman plus za nju!) uglavnom, da se ja vratim na moju priču...
M1 je imala dugu smeđu kosu, tu i tamo s kojim plavim pramenom nosila je naočale, bila zgodna u faci... imala je velke bijele zube... bila je vitka i imala bujna pluća 
hehehe... san svakog napaljenog teenagera... i ja sam je znao zamišljati bez ijednog komada odjeće... 
(još uvijek je takva, iako malo starija i ozbiljnija...) i još uvjek mi je lijepo sjetiti se toga i zamisliti je bez odjeće...
i... unatoč svemu tomu... nije mi se dalo s njom ništa mutiti...(!?!??!) jer je tu uvijek u blizini bila i A.... koja mi se cijelo vrijeme motala po glavi... koja nije bila moja, ali od koje bi se topio ko sljadoljed na ljetnoj vrućini... :)
i sad, neki (jako rijetki) bi rekli - vidi ga, svaka čast - iako mu mrak komad sjedi u krilu, on ne želi ništa mutiti jer mu se sviđa jedna druga, što bi se onda moglo protumačiti i kao - jednog dana će biti ok lik, nebude varao curu (loooooser), a s druge strane (one većinske kojoj se sada i ja priklanjam) - konju jedan! kooooonjino!!!! cura ti sjedi u krilu - kaj ti treba još nekaj nacrtati?!???
a što da kažem?!? imam li što reći? iako je cura zgodna, pametna, iako su mi svi govorili, (čak i A.) da je to taman cura za mene, nisam osjećao ono nešto za nju iako mi je bila privlačna... (koji paradoks) ono nešto što bi me natjeralo da napravim nešto... ono nešto neopisivo, neobjašnjivo što sam osjećao za D., pa onda za M., onda za A... Ne znam... i onaj osjećaj da svi od mene očekuju da napravim nešto s njom... sa M1... Ne volim dok ja nešto "moram" napraviti... ne volim takvu vrstu pritiska... ne volim dok mi netko govori što da napravim... na kraju - ljubav je spontana stvar, ne možeš natjerati nikoga da te zavoli ili ne... (znam da sam mnogo neobičan lik
) ali što ćeš?
za vrijeme faksa, bila je tu i jedna A. (isto da nebi bilo zabune - neka bude A1)...
Nakon 100 godina, nakon svih onih upitnih odluka, promašaja i kaj ja znam čega, skupio ja snage, volje i ne znam čega sve ne da pokušam ponovo... s nekom tamo trebom... koja je bila jako zgodna... (po starom običaju - sve trebe u mom životu su dosta jako zgodne)...
u biti - prije nego sam ja bilo što pokušao, tamo neka moja ekipa me zezala za nju... pojma nemam kako i zašto... a onda sam ja skužio da i nije to loše što oni mene zezaju... da je ona jaaako dobra...
plavuša, dobro građena od čega bi posebno istaknuo odličnu guzu i sise iz sna... :) zgodna u faci, malo vrckavog karaktera... iako je htjela da je svi dožive kao dobru curicu... (što vjerojatno nije bila!)...
uglavnom, najdalje što sam došao kod nje su bile njene sise... skužio sam da iako se čini da ja njih mijesim, u biti je ona mene onako natezala...
imala je nekog bećara... i onda naravno da mi više nije bila zanimljiva... mislim da sam ja njoj bio dobar dok je trebala neku pomoć na faksu...
a ja ne volim dok me se iskorištava!!! sve ima svoje granice...
nakon nje, za vrijeme faksa, podvukao sam crtu i zbrojio i oduzeo sve pobjede i poraze...
naravno da pobjeda i happyendova nije bilo... i onda se to desilo... ono što sam napisao u proteklom postu...
"To sam što jesam zbog svojih neuspjeha... Uspjesi se zaboravljaju - neuspjesi ne!!"
Skužio sam da me ljubav nikako ne ide... i da je bolje ne ubijati se... trošiti osjećaje i snagu na ne znam što... na nešto što me nejde... neke stvari su jednostavno suđene - ili te hoće, ili te neće... odlučio sam se posvetiti svemu onomu što mi ide, svemu onomu što mi pomaže da se na neki način osjećam dobro, di teško da će doći do razočaranja... odlučio sam se posvetiti svojoj karijeri, postizanju stvari, ostvarivanju mojih snova - sebi... odlučio sam ne pokazivati svoje osjećaje, ignorirati svijet oko sebe (osim ako baš nešto ne bode u oči...) odlučio sam ne obazirati se na ništa i nikoga - postati sebično, hladno, bezosjećajno stvorenje... đubre... 
odlučio sam se preseliti u svoj film, odseliti se na svoj planet... (i danas živim tu, iako na malo modificiranom svijetu i planetu)... sumnjiv... pažljiv... oprezan... (na svaki šum, sjenu - naćulim uha)
a bilo je tu sjena i šumova... sjena koje su imale predivnu boju... sjena koje su me znale vratiti sa mojeg planeta... i na žalost vratiti me ponovo na njega...
prva od njih se zvala K. i upoznao sam je dok sam radio u SAD-u... to jedno, posebno ljeto...
ruskinja, rodom iz St.P. - zgodna kako to ruskinje znaju biti... plavuša, plavkaste okice, dobro tijelo... :)) stvari idu puno lakše dok znaš da se sviđaš drugoj osobi... i dok druga osoba sjedi do tebe, pričate, smijete se, a ona ima onaj neki sjaj u okicama (to je malo do alkohola)... pa dok se dodirujete... pa ona rukom završi na mojoj nozi... :)) i onda odemo nekamo "na zrak"... hehehe... ali kod mene, sve što je lijepo, kratko traje... tako je i to bilo... totalno sam se opustio i ispalo je ok... nije mi tko imao kontrolirati, nitko me nije znao i taman mi je bilo svejedno... na kraju, na žalost, bilo je tu mojih velikih grešaka u koracima o kojim sad ne želim pričati, ali... i danas se čujemo makar sam napravio veliku glupost i posvađao se s njom... piše mi iz St.P.-a... :)) i uz malo sreće, vidjet ćemo se opet :))
nadam se da se sjećate mojih priča od početka bloganja? ili malo kasnije... tečaja njemačkog... :)))
i jedne M.... (ona neka bude M2) :))
o njoj neću puno pisati - bila je posebna cura... :) ali jednostavno, krivo vrijeme, krivo mjesto, krive okolnosti... ne mogu pisati o njoj jer sam joj to obećao... dao sam joj jednom prilikom adresu mog bloga... i malo zaprepastio... i onda me jednom zamolila da ne pišem o njoj... tako da neću... 
gledam održati moja obećanja - posebno nekim posebnim osobama...
sada smo prijatelji - što je bilo, bilo je... nađemo se na cugi svakih mjesec ili dva i prijateljski popričamo, zezamo se... :)) draga je osoba i zbilja cijenim njeno prijateljstvo... a vicevi koje mi skoro svakodnevno šalje... 
neke od njih sam i objavio...
nekoliko mjeseci nakon M2... da se trgnem iz nekog stanja (ne znam ni sam kako bi nazvao i opisao to stanje), bila je tu ona neka cura... (više se čak ni ne sjećam kako se zvala - trebao bi pogledati post u kojem sam to pisao) u diskaću... koju u biti i ne vrijedi spominjati... bila je to avantura... nešto što se desilo... jer se trebalo desiti... jer sam imao potrebu da se to desi... jednostavno, čim sam je vidio, i skužio da i ona mene nešto mjerka (u to vrijeme sam intenzivno išao u teretanu), odmah sam se počeo nekako čudno osjećati... nekako sigurno - pun samopouzdanja da sve što hoću i mogu, uzbuđeno, divlje, nepobjedivo, ludo, hormoni su mi nekontrolirano divljali 200 na sat... 
jednostavno - kako objasniti i opisati osjećaj kada vladate svakim trenutkom, ništa ne može krenuti po zlu... ništa više ne postoji oko mene...
trebala mi je takva ludost da me probudi, vrati među žive... ;))) trebalo bi mi češće takvih ludosti! ali, ne kaže se uzalud - kako došlo, tako prošlo...
puno mi je to značilo - u onom trenutku... sada mi je to samo nešto čega se rado sjetim i kažem - ma nema beda - sve što hoćeš, možeš... ništa nije nemoguće
prošla godina... totalna banana...
ubila me totalno situacija u kojoj sam se našao... onaj posao koji me totalno sjebao i promjenio kao osobu... ubio gomilu pozitivnih i dobrih emocija... mislim da je to ostavilo trajni negativan trag na mene... nastojim potisnuti taj dio svojih sjećanja (doslovno, ne šalim se)... koliko je za takvo poimanje te situacije i tih 8 mjeseci mog života kriva moja vlastita predodžbe i moja neispunjena poslovna očekivanja, okolina i ljudi s kojima sam radio, ono što sam radio, makar to nije ono što sam trebao raditi... posao koji su radili manageri sa x puta većim primanjima nego što sam ih ja imao tada... fakat ne znam... ali definitivno, promjenilo me... ne sjećam se da li sam detaljno opisivao situaciju iz osmog mjeseca prošle godine kada su se sve moje crne slutnje obistinile, kada su se desile stvari za koje sam od početka imao osjećaj da će se tako na kraju i završiti... fakat ne znam... tog jednog dana... tog posebnog petka... bila je prva noć koju sam probdio jer nisam mogao spavati... jer sam bio toliko nervozan, toliko ljut, toliko bijesan, toliko na "dark side"... ali i to sam preživio...
spletom okolnosti, stvari su se iz tog stanja dramatično promjenile i sada sam tu di jesam... radim ovo štop radim... a što nebi radio da nisam prošao kroz onih 8 mjeseci... zadovoljan sam radnom okolinom - svojim kolegama na poslu (kao osobama, ne uvijek kao i profesionalcima - nemaju onaj žar, ono nešto što ja imam kada radim i što unosim u svaki posao, svaki zadatak koji obavljam)... zadovoljan sam svojim primanjima, većinom sam zadovoljan onim što radim (iako je to pomalo relativan pojam i ima neke detalje, pojedinosti o kojima vam ne želim pričati)...
u tom razdoblju, "crnom" razdoblju, unatoč svemu, bila je tu jedna M (M3) iz Poljske s kojom sam surađivao... ni kriv ni dužan - rekla mi je da imam lijep glas preko telefona... poslala mi je par slika ('bem ti kako je dobra!), onda sam ja njoj poslao 1 običnu sliku... nikaj posebno... neka slika za osobnu ili tako nešto... i njoj je ona bila fakat dobra... pa sam nabavio i broj mobitela... pa je tu bilo dopisivanja i svega... kako na želost više ne surađujemo, naše dopisivanje je malo smanjeno... ali ipak se svako malo iznenadimo nečim lijepim... slikom, mp3-com, sms-om, telefonskim pozivom... jednog dana kada se nađemo... bit će to zanimljivo druženje! ;))
u tom razdoblju nešto sam jednom prilikom zamutio i sa jednom svojom prijateljicom... 
ime joj je A (neka bude A2)... jedne subote... nekako to nije ispalo onako kako je moglo ili trebalo, ali na žalost, nije bilo vrijeme... moj posao je imao prevelike posljedice na moj privatni život i na moje raspoloženje tako da... ja sam bio u banani i... to nije imalo neki možda očekivani ishod... nisam imao snage da to završi možda nekako drukčije...
prijateljica me čita pa ona najbolje zna... (jel tako?)
a sada... nismo se vidjeli 100 godina... nestao je trenutak?
bila je tu i ona jedna mala D. (D1)... malo dražesno bićence... ali zajebano do bola... ima ona svog bećara... pa se ja nebi htio miješati... što je bilo, bilo je... ili nije bilo... zanimala me, ali sada - je da je zgodna, ali da bi se baš potrgao za njom... prošlo je vrijeme za to... sve ima svoje granice... i vrijeme...
na kraju, što da kažem? što se može zaključiti o meni? (baš me zanima što mislite o meni - ovako na neviđeno, slobodno budite iskreni kao što sam to ja!!!)
što ja mogu zaključiti o sebi? što sam naučio? (ako išta?)
ne brinem se što sam solo - da mi je drago zbog toga, baš i nije, ali ne opterećujem se...
ljubav se ili desi, ili ne... teško je da mogu utjecati na to... što će biti, vidjet ćemo...
mislim da će jednog dana sve biti dobro... okružen sam sa mnogo lijepih cura i djevojaka na poslu (kao i do sada), pa sam na žalost već malo postao imun na lijepe komade koji me okružuju...
(unatoč tome, zapela mi je za oko jedna djevojka s posla... predivna je! ko iz neke bajke - crnokosa, pametna, šarmantna, ozbiljna, ima predivan osmjeh i imam osjećaj da je nikada i ništa ne može naljutiti! dosta mi se mota po glavi, ali ne usudim se ispitivati je o privatnom životu... da vidim ima li tko... ali, budem i to pitao kad će mi biti zgodno... kada se ukaže neka prilika... pa ćemo vidjeti... malo je starija od mene i taman je sve što želim da djevojka bude)
da mogu osvojiti neku curu (bilo koju) - brijem da mogu - uz manje ili više truda... potreban mi je samo onaj jedan trenutak... kada se sve poklopi... kada podivljam (u pozitivnom smislu!)... kada mi ništa nije neostvarivo... a vjerujte - meni ništa nije nemoguće! 
vidjet ćete, vidjet ćete...
jednog dana...
u "priča o strijelac - part IV"
do tada - ostajte mi svi živi!
(nadam se da je vrijedilo čekati do ovoga?)
P.S:
Svaka čast Kylie - zbog tvoje borbenosti, zbog toga što ne odustaješ! hvala i zbog ove vesele stvarčice koja mi je sjela u uho...
Kylie Minogue - White Diamond
Post je objavljen 28.01.2007. u 20:05 sati.