strijelac https://blog.dnevnik.hr/strijelac

ponedjeljak, 31.07.2006.

operacija

neda se moja baka tako lako!!! ;))
(sad vidite zašto sam ja takav borac!)... i ne samo ja nego svi članovi moje obitelji... ;))

operacija je prošla OK, za nekih 5 dana će se znati kakav je tumor bio...

a sada - oporavak! ;)
i to će moja baka napraviti! ;)

(tako mi je danas lijep dan!) ;))

?????

da li će vrijeme stati i stalno biti nedjelja 30.07.2006. ako ne odem spavati????
jer ja ne želim da dođe sutra... i jutro...
iako je već sutra...
a i jutro će za par sati...

baka ide na operaciju u 9 sati...
daj Bože da sve to dobro prođe i završi!!!

subota, 29.07.2006.

ups and downs

vrućina...
budan sam od 7 ujutro...
sjedim pred kompom u boksericama (zbog vrućine)...
i smišljam što da napišem...
već 15 minuta...
netko bi već odustao...
ali ja ne...

jer MORAM pisati... moram izbaciti neke stvari iz sebe...
jer sam tako jadan... jer se tako jadno osjećam... ništa me ne može razveseliti...
možda kao nikad u životu?!?? (barem do sada) vidjet ćemo što budućnost nosi sa sobom - možda bi sada trebao biti sretan što nisam još jadniji???

i nije mi u prirodi da sam jadan - zbilja nije... onda znate koliko je sati...

ništa, ama baš ništa mi nejde...
mrzim trenutačni posao iz dna duše, ali nemam baš neki izbor... čekati prelazak u novu firmu (ako mi ponude posao) i do tada umirati svaki dan, ili s druge strane dati otkaz i biti nezaposlen dok ne nađem neki drugi, normalni posao... ni jedna od tih opcija mi nije draga...

tu je i moja draga baka koja je jaaaako bolesna... ići ću do nje danas u bolnicu... ići ću i sutra... u ponedjeljak će ići na operaciju tako da želim provesti što više vremena s njom... jer nikad se ne zna... možda nam je to zadnje???

sve to mi otežava praznina u meni... crna rupa... samoća koja me okružuje... osjećaj da više nigdje ne pripadam... bojim se da to nije samo osjećaj... nego tužna stvarnost...
zadnji mjeseci života (znate na što mislim!) su me totalno odvojili od prijatelja, od ljudi, od vanjskog svijeta... napunili me gorčinom, jadom i prazninom... i znam da se oko mene svašta lijepo dešava, ali sve te stvari me zaobilaze u širokom luku...

što sam im se zamjerio?!?! što sam to napravio!?!?!
kad sam se zadnji puta zabavio??? uživao bez briga i bez razmišljanja o problemima i poslu i budućnosti-sadašnjosti-prošlosti...
iako previše radim, ipak imam previše vremena kada razmišljam o svim tim stvarima...
i umara me to... jako me umara...
postajem opasan za sebe - autodestruktivan... i mogao bi napraviti neku glupost (ne mislim da se ubijem ili nešto - to nikako!!!!), nego jednostavno... ne znam...
mogao bi puknuti u smislu - danas normalan dečko, a sutra čudak... freak neki...
(znao sam jednu curu iz viđenja koja je bila dobra mamina curica i onda je jednog dana pukla, postala punkerica i promjenila se miljun posto)...
tako se i ja osjećam...
toliko shebano... toliko bolesno... stresnuto...
da bi mi shebavanje vlastite budućnosti čak godilo...
trenutačno...

ali, to nisam ja... previše stvari je u meni koje će me spriječiti da to učinim... stvari koje su usađivane u mene zadnjih 20-ak godina... osjećaja obveze, da ne smijem razočarati...
i nadam se... i molim se...
da jednog dana bude bolje...
da li tražim previše?
vrijeme će pokazati, a vi ćete znati...

srijeda, 26.07.2006.

što kad?

hm...
ma neda mi se jednostavno više ovako... pun mi je klinac svega...
i posla i svega...

ali što ako... što ako postoji neko tamo daleko...
netko ko da je stvoren za mene... a daleko je...
i slična mi je jako... a opet različita...
i ima svoju priču... ;)

daljina - spaja i razdvaja...
nešto me neće sreća već duže vrijeme?

ponedjeljak, 24.07.2006.

klinci

ja sam umoran ko đubre...
svi napori od proteklih dana... i danas... ostavljaju traga na meni...
tu je i ova vrućina... pa sam slabo spavao sinoć...
posljedica toga je da sam se evo prije 10 minuta probudio... nakon sat vremena spavanja...
moram nešto ispeglati...
a onda dalje u krpe...
a klinci vani skaču i igraju se (čujem ih kroz otvorene prozore mog stana na prvom katu ispred kojeg je parkić...)
svaka čast njima - baš im je lijepo!

nedjelja, 23.07.2006.

zadnjih dana

teško mi je pisati...
bilo što...
dešava se previše stvari u zadnje vrijeme... na žalost, uopće nisu pozitivne...

baka se još uvijek drži, ali slabi... svakim danom slabi...
bojim se da joj je ovo zadnja bitka koju će na kraju, na žalost ipak izgubiti... ali još uvijek ima nade tako da...

i teško mi je dok ovo pišem i razmišljam o njoj... zbilja je baka No. 1 u svijetu!!!
toliko toga nam je dala (mojoj obitelji i meni!), toliko toga se odrekla, naučila nas - iz ljubavi!!!
i toliko bi još htio naučiti od nje - o kuhanju naravno!!! (jer sumnjam da će ikada itko više tako kuhati kao što je ona kuhala!) zna i mama kuhati - i to jako dobro, ali to jednostavno nije 100% to...
jasno mi je da je stara (80 godina), jasno mi je da svi moramo prije ili kasnije otići, ali opet - to je moja BAKA!!!! ja NE ŽELIM da ona ode!!! ostat će mi velika rupa u životu...
kome i nebi ostala - kada bi dolazio do svojih (živi s njima) - ma kao da je dragi Bog dolazio, a ne ja... i kako vam onda neće biti teško kad vidite što se dešava i kamo stvari idu...
ne mogu sad više o baki... jer mi svaki put suze krenu dok se sjetim nje... i onoga što joj se dešava...

i onda je upravo zbog te situacije s bakom dobro što me jebu i druge stvari tako da onda mislim i na njih i ne opterećujem se obiteljskim problemima...
nedjelja je... 11 sati dok sam počeo tipkati... a već sam uspio doći u Zg od svojih (rano ujutro) i otići i vratiti se iz ureda...
u petak sam zvao banku jer mi se nisu javili - posao naravno da nisam dobio... kao što sam i mislio, onaj interview je bio pro-forma... nemam nikakvih dokaza, ali taj posao je netko već bio prije dobio, ali se cijeli igrokaz morao odigrati da bi bila zadovoljena i forma...

kako sam u petak morao ići na razgovor u tu firmu koja nas je kupila, nisam išao na posao...
razgovor u toj firmi (interview) je trajao od 11 do 3 sata (e to je interview, iako je i to pak pretjerivanje i ekstrem druge vrste!)... i vraćam se ja iz tog ureda doma, pola 4 je i skuho sam se živ, umoran od razgovora, žurim doma (dogovorio se s bratićem da ćemo se u 4 naći na glavnom i da ćemo otići do bake) kad zove mene šefica...
ovaj... hm, da se ne iznenadim... zvao je lik s kojim sam malo prije razgovarao na interview-u... doći će u ured u ponedjeljak... on i još jedna ženska... i sad će toj ženskoj trebati reći 2-3 rečenice o svakom proizvodu... to bi trebala reći kolegica koja je nagodišnjem tako da... Matija - nemaš sreće stari... jer imam reći par rečenica o troznamenkastom broju proizvoda...
i tako sam im svima po redu jebo mater da je to bila milina!!! i sad dok se sjetim toga, odmah ne mislim toliko na baku...
to je uvijek tako - petak, nešto sitno pred kraj radnog vremena i onda takav neki zahtjev da imaš raditi kaj cijeli vikend!!! *"*"*#?=$*?="#*$?"*?$"*$=")$*")*!****!*#! (bolje da ne znate kako sam samo ovdje psovao!)

kako su me još u četvrtak i petak moji starci (čak i buraz!) molili - daj molim te, dođi rano u subotu ujutro - imamo sijena i slame za voziti... cijeli dan... a tko će to napraviti?!?! buraz mora cijeli dan šarafiti u radioni (ajde hvala Bogu da ima puno posla i da to ide...), tako da nema tko... ja i tata... eventualno da nam mama nešto malo pomogne...
i tako se matija digao ujutro u 7 i već prije 9 bio kod staraca... i uskoro se cijeli dan sunčao na polju... osim od podne do pola 4 kad je bilo najgora vrućina... bili smo gotovi nešto sitno prije 9 sati...

i sad - što će koji kulac bolit moju firmu neka stvar za to što ja imam obitelj i posla kod njih?!?!? što im dugujem svaku pomoć koju mogu pružiti??! zašto nebi ja radio i vikendom?!?! jebo ih njihov kapitalizam i robovlasništvo!!!
i tako sam se jutros isto digao u 7... bole me ruke, leđa, i ostale stvari kaj se drže za mene... umoran sam... ali ne puita se tu ništa
i već prije 8 sam bio u Zg... na putu za ured di sam išao uzeti materijale da se mogu pripremiti za ponedjeljak ujutro...

danas će ići moji do bake... ići ću i ja... jer tko zna kad ću opet moći... trebala bi ići na operaciju početkom ovog tjedna... a kako će to završiti, samo dragi Bog zna...
unatoč tome što mi oduzima baku (valjda i tamo gore netko treba kuhati?) hvala mi što ipak imam priliku da joj kažem hvala, volim te, nedostajat ćeš mi jako!!!

(i zamoliti je da jednog dana kad završi tamo gore, da mi sredi neki normalan posao di ću biti sretan i imati vremena za ljude koji mi znače puno u životu... i još neke privatne stvari... ako je moguće!)

suza na obrazu...

četvrtak, 20.07.2006.

zašto??!?!?

baka ima rak i morat će vadit bubreg...
a stara je i ima problema sa srcem pa je pitanje da li će preživjeti...

update... nastavak... ma što već, 22:55
iako sam sumnjao da je kod bake nešto ovako - neki tumor ili nešto, ipak me ovo danas šokiralo... tako da sam ranije otišao s posla... jer me fakat iznenadilo/pogodilo

možda to nisam trebao napraviti... (otići s posla sat vremena ranije)
samo sam više vremena imao za razmišljanje o tome... što nije dobro... jer sam se pretjerano bedirao i lovila me nostalgija za nekom normalnijom prošlošću... za nekim boljim danima... (ne misliti o tome!!!)

baka se dobro drži... cijeli je život bolesna pa je onda ovo još jedna bolest manje više... (ajde, skoro pa... nije, ali...) razumijete kaj hoću reći?
i mene je prošao onaj početni šok... morao sam raditi hrpu gluposti samo da ne mislim na to... (ajde, nije mi baš polazilo to cijelo vrijeme za rukom) ali sad je bolje...

hm - mislim da je bolje da razmišljam o drugim stvarima nego o baki... samo sam onda u bedu i živciram se...
oni iz banke me još nisu zvali... zato ću ih ja sutra zvati... jer sutra imam razgovor u firmi koja nas je kupila... i prije tog razgovora ja moram znati kako stojim u banci... da se mogu pravilno postaviti na razgovoru... iako me sad trenutačno baš ništa ne zanima i ne privlači... (opet mi se filozofira...)

movin' on...

nego - što bi napravili kad bi imali dosta novaca... ili kad bi mogli zaraditi na lakši način pare... možda se jednog dana obogatiti?
postoji način... mislim da sam otkrio... ali nejde to preko noći...
(i opet ja o novcima i poslu...)
ALI - postoji način! (to je važno...)

možda vam kažem jednog dana?

srijeda, 19.07.2006.

bolnice

bio sam danas kod bake u bolnici...

nakon posla prešao sam pola grada do Dubrave...
baka je ok - ne potpuno, ali bolje nego što je bila kad sam je zadnji put vidio...
bila je na pretragama - sutra će biti nalazi...

u povratku skoro sam slomio ruku!!!
u vražju mater!!! (iako bi mi to možda i dobro došlo?!??) ;))
dakle, idem ja dolje sa 6 kata... jedan gospodin prije mene je pozvao lift...
dođe lift i u njemu neki lik... izađe on iz lifta, ja krenem da ću ući (ma nisu bila otvorena ni 5 sekundi!) kad se odjednom svom snagom vrata zatvore... u biti su se skoro zatvorila - ja sam baš bio na njihovom putu...
tako su me jebeno opalila po ruci - ma cijelog su me zviznula onako muški... da me još uvijek ruka boli...
e jebem ti ja takav lift!!!

ima tko sličnih iskustava???

na kraju - još uvijek me nisu zvali ovi iz banke... tako neću dobit ovaj posao... mislim pozitivno i sve, ali - ništa od toga... čekam samo da to još bude i službeno! ;(((

utorak, 18.07.2006.

interview

bio sam danas na tom interview-u... za posao u banci...
nisam nešto prezadovoljan s tim...
totalno je to bilo nekako suhoparno.. kao reda radi?!??
dođem, malo čekam, pozovu me na razgovor... tamo troje ljudi...

"dobar dan",
"dobar dan"...
"sjednite..."

"budući da imamo vaš životopis s neta, dajte nam recite nešto više o sebi"
"bla,bla,bla..."

"dajte mi recite di se vi vidite kod nas za 5 godina"
"pa naravno... najglavniji da sam - pa kakvo je to pitanje?" (ajd nisam to rekao, ali rekao sam nešto...)

"imate li vi pitanja?!
"pa imam... dajte mi recite...."

"bla, bla, bla..."

da,da,da...
hvala,

doviđenja...
i sve to u nekih 10-ak minuta... možda koja više...
ima nas više kandidata... navodno jedno radno mjesto...
sumnjam da će biti šta od toga...

o da - gulit ću ja još dugo na robiji!




kako sam ja lošeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee

ponedjeljak, 17.07.2006.

revenge of the sith

nadam se da se bliži i taj dan...
kad ću JA naplatiti sve neplaćene stvari...

prvi dan nakon godišnjeg... sav sam jadan to zbog bake, a onda i to zbog posla... jer je i dalje ludnica... (radio sam do pola 8!)

pitam ih - jesam li im falio? naravno da jesam!!!
radile su u ponedjeljak i utorak do 10-11 navečer...
srijeda i četvrtak jurile na neke sastanke tko zna gdje... mislim da su rekle Prag... (nije važno...) a petak opet sve po starom... robija...

e pa ako dragi Bog da, uskoro ću ja vama faliti još više!!!
da barem!!!
sutra imam razgovor (interview) u banci... da mi barem ponude posao!!!
išao bi tamo i za manje pare nego kaj ovdje zarađujem... ali nećemo o tome... treba proći taj razgovor...

vidjet ćemo...
sad sam tako umoran da idem spavati za maksimalno sat vremena...
ubija me toliko događaja u zadnje vrijeme...

kao što mi reče jedna cura (najbolje da citiram):
"E da, cuh neki dan zanimljivu stvar. Kao kad ti je u zivotu sve u
redu, stavi kamen u cipelu da te zulja (ovako nesto). Maloprije sam
rekla, i stojim iza toga, da nije dobro kad je u zivotu sve lijepo,
divno, krasno..."

i što sad reći - zašto ste vi cure uvijek u pravu???


od sada pa na dalje idem samo na žuljanje...

nedjelja, 16.07.2006.

iscijeđen... ko limun...

e baš se tako osjećam...
umorno... bez snage... ali znam da je to privremeno... bit će bolje...

mislio sam pisati o onom drugom (nekom) iznenađenju sljedeći tjedan... ali jok!!!
stvari se odvijaju puno brže od toga... ali idem po redu... nije to jedino iznenađenje... ima ih na pretek... teško je već sve to fizički podnositi... čak i psihički...

prošli tjedan ja bio na godišnjem i namjeravao u ponedjeljak obaviti stvari u gradu koje inače ne stignem zbog cjelodnevnog šljakanja... i zato sam otišao prošlu nedjelju u Zg...
i ok - išao ja tako ponedjeljak u siget naručiti se za snimanje zuba jer ću morati vaditi preostala 2 umnjaka... mislio sam da će trebati čekati neko vrijeme, ali jok - naručio se odmah za utorak... drugi dan... (tko bi rekao da je tako nešto moguće u hrvatskom zdrastvu?!??)
nije imalo smisla odlaziti doma do svojih...
utorak, negdje oko 11 i nešto ujutro... ja u kuhinji... zvoni mi mob... šefica... razgovarao 10 minuta s njom... za poluditi... završio razgovor i odem ja u kuhinju... kad ono opet meni zvoni mob psujem i idem prema mobu kad ono neki nepoznati broj... javim se a ono neka ženska... zove iz jedne velike banke... vidjeli su moj životopis na site-u i zanimam ih... da li bi mogao doći u srijedu na testiranje???
a ja naravno da može!!! (sva sreća da sam bio na godišnjem!!!)
i bio sam na testiranju!!! ;) to je bilo moje drugo iznenađenje...

ne mogu reći kako sam bio sretan zbog toga!!! ;)) je li to moguće?!?!? da ću možda napokon dobiti drugu priliku?? priliku da se vratim u normalan život?!?! zvučalo je predobro da bi bilo istinito, ali eto...

prošala je i ta srijeda... život ide dalje... ;)
ali kako?!?!? tu su se stvari jaaaaako ubrzale da je to nevjerojatno... u svim smjerovima... brijem da su ovakvi trenuci u životu fakat rijetki... (komplicirano je to...)

u četvrtak oko 3 sata po podne zvoni meni opet mob... ja bio kod staraca... javim se... neka ženska iz nekog poduzeća di sam poslao prijavu za natječaj... za radno mjesto referenta nabave... na žalost preselili su se iz Zg u okolicu Zg... i to meni totalno na drugoj strani... tako da sam ih morao otkantati... konzultirao sam se i sa stricem (koji vodi moju karijeru)... i tako da sam se zahvalio na ponudi... ali bilo je to lijepo znati da sam tako tražena roba (na žalost, svi smo mi upravo to - roba ) i to toliko tražen samo u jednom tjednu!!!

u četvrtak mi se razboljela baka... ali nije nam ništa rekla sve do petka... i to u 2 popodne...
i što sad... išla je na hitnu... (kasnije o tome... idem kronološki po redu...)

petak ujutro... oko pola 10... kad mi zazvoni mob... opet neki nepoznati broj!! (morat ću prestati samo tako dijeliti svoj broj moba! ) javim se onako pospan... kljucam... kad ono - zovu iz banke!!! rezultati testiranja su trebali biti tek sljedeći tjedan i o tome sam htio pisati kao drugom iznenađenju, ALI!!!! ali mene su zvali da sam prošao testiranje i da žele da dođem na razgovor!!!
ne mogu reći kako sam se brzo razbudio!!! TOOOOOOOOOOOOO!!!!! na konju sam!!! nisam bio baš toliko happy jer sam bio poučen prošlim iskustvom oko novog posla kad sam bio najsretniji na svijetu pa to ipak na kraju nije tako završilo... bio sam onako skulirano sretan... odmah sam obavio par razgovora telefonom... par sms-ova da se pohvalim nekim prijateljima i familiji!!! ;)

dva sata kasnije... ja se izležavam na kauču u hladovini sobe... kad ono opet zvoni mob... i OPET neki nepoznati broj!!! i da - točno ono što sam se bojao... što sam čak znao da će biti!!! zvali su me zbog onog testiranja o kojem sam već pisao... nekad krajem 6 mjeseca... za posao u firmi koja je kupila moju firmu... to sam testiranje ja trebao proći da bi mogao raditi u novoj firmi vlasniku... iako su rezultati trebali biti tek poslije ljeta, javili su mi sad u petak da sam - PROŠAO i da žele da dođem na razgovor sad sljedeći tjedan!!!!!!! (e sad ovdje fakat ne znam kojeg smajlića da stavim!!!) u vražju mater!!!! točno sam znao da će mi uspjeti pokvariti raspoloženje i sreću što sam pozvan na razgovor u banku... zašto??!?!

u svojoj sam glavi već sto puta odvrtio film u kojem dajem otkaz u svojoj sadašnjoj firmi... imao sam stotinu puta pred facom izraz lica kolegica i šefova tamo dok im govorim da DAJEM OTKAZ!!! i tako sam se u tim filmovima presretno osjećao!!! ;)
i onda mi to oni tako naprasno i podlo pokvare!!!

zašto podlo i sve to?!?! zato jer, kakve sam ja sreće, sad ću morati birati... donjeti jednu važnu i veliku odluku... dići sidro i otići u mirnije vode za neku solidnu plaću s kojom bi ja bio zadovoljan ili eventualno nastaviti karijeru u firmi koja nas je kupila... di će biti jako puno stresa i svega... ali di će mi garant nuditi dosta para... možda čak i 4-znamenkasti iznos mjesečno... u eurima...
i znam što bi bila prava odluka... kad se u obzir uzme robija koju sam prošao kroz par proteklih mjeseci, ali znam i koja je odluka koju bi htio donjeti... i koju sam već donio... ako mi ponude posao u banci - prihvatit ću ga!!! nadam se samo da će njihova ponuda biti solidna i da neću morati previše vagati što da napravim... tako bi htio taj posao u banci, a opet... s druge strane... nikad se ne zna... NIKAD!!! nikad ne znamo di će nam biti bolje...

u petak je i baka napokon izjavila da joj nije dobro... (pod napokon ne mislim da nam je bilo drago zbog toga, nego što je njoj bilo nešto malo loše i u četvrtak, ali je mislila da će to proći)... mama ju je odvela na hitnu, ali tamo joj nisu ništa dali ni napravili nego samo rekli da dođe ujutro na vađenje krvi i ostale pretrage...

petak navečer... par minuta prije ponoći... dođe meni sms s nekog nepoznatog broja... (opet ti nepoznati brojevi!) kad ono - dobio sam 2 karte za koncert Shakire u V. Gorici!!! ;)) nije da sam njen strastveni obožavatelj, ali 2 besplatne karte su 2 besplatne karte!!! ;) sad sam onako kasno morao trazbijati glavu s kim ću i kako ići...

subota:
totalno skršen... emotivno... od dvojbi koje su se odvijale u mojoj glavi oko tih poslova... još i taj sms... cijelo prijepodne sam proveo zivkajući ljude... jel ide ko sa mnom na koncert... svi su imali neke planove za navečer... rođendani... i slične stvari... jasno mi je da je to bilo malo nenajavljano i na brzaka, ali mislim ono - ekipa, baš vam puno hvala!!! drugi put nikoga ne zovem... na kraju sam se dogovorio sa svojom sestričnom koja je uvijek raspoložena za dobar provod!

baka je ujutro bila na tim pretragama... nalazi nisu bili dobri... poslali je u zaraznu bolnicu na detaljnije pretrage... otišla tamo sa mamom i sa tetkom... kad ono - kažu oni - nije ona slučaj za njih i pošalju je u bolnicu u Dubravi... mislim ono!!!
u bolnici u Dubravi su je poslali doma bez ikakvih ljekova ili bilo čega... osim dijagnoze da joj nešto ne valja sa bubregom... ali da to nije opasno... taman su se vratili iz bolnice kad sam ja sa sestričnom bio na odlasku na koncert!!! baš mi je bilo drago što dijagnoza i nije bila tako loša! mogao sam smireno ići na koncert!

a na koncertu - fakat zakon!!! sreo sam dvoje poznatih ljudi... jedna cura iz Kloštra, a druga je jedna blogerica ;)) skužio sam je izdaleka, ali nisam htio smetati jer je bila sa nekom ekipom, a i imala je pune ruke posla u borbi sa nekim sendvičem ili nečim sličnim... ali kad je krenula nešto u mom smjeru, ne znam da li je to zbog toga što me skužila ili što, ali onda sam je pozdravio neovisno o sendviču! ;))

Tony Cetinski je bio za zagrijavanje... (podsjetio me na jedan njegov prijašnji koncert na kojem sam bio sa "njemicom" ;)) baš je bio orginalan sa nogom u gipsu! ;)))

a onda Shakira... cura je fakat zgodna, talentirana, puna energije, emocija... ma fakat sve naj, naj!!! čak je napravila tamo neki izlet među publiku... te sam je gledao i slušao na nekih 3-4 metra od sebe... FAKAT JE ZGODNA!!!
poslije dobrog koncerta krenuli smo doma... kad ono - najprije gužva i prometni kaos na svim izlazima iz Gorice a onda i neki smrad... smrad po psećem dreku... za poluditi!!! sestrična i ja se zezali - tko je srećković koji je ugazio, ali nakon pregleda cipela u autu (kako je to negdje smiješno izgledalo iz automobila koji su bili pored nas?!?) , nitko nije bio "dobitnik"... a smrad se uporno širio iz ventilacije auta... dok nekad napokon nije i prestao...

nedjelja ujutro... probudim se... bake nema... otišal je opet u bolnicu... opet joj nije bilo dobro... nešto kasnije i opet su je vratili iz bolnice...

imali smo i neko sijeno za voziti tako da sam se sa tatom i burazom malo pekao na suncu...

a baki tokom dana sve lošije i lošije... počela i povraćati... slaba je... jadna... bole je bubrezi... trbuh... a oni ništa!!! samo je šalju iz bolnice... ni da bi joj antibiotik prepisali!!! NIŠTA!!! zvao sam doma svoje... i opet će je vodit na hitnu... na infuziju...
i sad ću opet nazvati da čujem kako je... (VOLIM SVOJU BAKU iako ponekad ima svojih mušica, kao i svi mi!)...

i zvat ću... i...
i bojim se da... da... ću jednom samo čuti kako je MOJOJ BAKI ovo bila zadnja bolest...
a ne želim da ode iako je stara... jer je volim... jer joj puno dugujem... jer još moram naučiti neke stvari o kuhanju od nje... jer je zaslužila da uživa pod stare dane sa svojom obitelji... da se ponosi na njih i na cijeli svoj život...

neće valjda otići?!?! tako naglo?!??

i onda nije ni čudo što sam tako umoran i iscrpljen... nakon svega... nakon godišnjeg...

srijeda, 12.07.2006.

spava mi se...

dva sata popodne a meni se spaaaaaava...
umoran sam ko đubre... a na godišnjem sam! ;)
još uvijek nisam uspio doći do svojih staraca (budem danas) i onda sam tamo do nedjelje...
brijem da ću se tek tamo odmoriti... onako - zasluženo...

zanimljivo, ali postoji mogućnost da mi se život opet okrene na glavačke u roku samo par dana... onako... nenajavljeno (couldn't see that one coming... ) vidjet ćemo...

cijeli ovaj tjedan mi prolazi onako neplanirano i zbog toga sam jako iscrpljen... vrućine... stalno u nekom pokretu... klima uređaji koji me ubijaju svaki put dok negdje idem, a razlika između vanjske i unutrašnje temperature je 15-20 stupnjeva... skoro mi svaki put srce iskoči od toga!!

u biti, u ovih par dana imao sam onako - dva iznenađenja... velika i ugodna... (a o trajnim posljedicama jednog od ta dva ću priču ispričati jednog dana... kada sve to prođe... i ako će imati kakvih duljih posljedica osim kratkotrajnog osjećaja neopisive sreće)
ono prvo ugodno iznenađenje je da sam se čuo sa jednom curom što sam je upoznao u americi 2003-e...
Poljakinja... nas nekoliiko je zajedno visilo i navečer pilo i radilo svakakve gluposti...

i sad je ona odselila u ameriku... našla nekog ekvadorca i sad imaju 6.-mjesečnu kćer... preslatko malo stvorenje!!! mala Maya...

i onda mi je ta prijateljica rekla da se i još jedna cura udaje iz te ekipe... (amerikanka)...

moram priznatio da sam bio malo zbediran kaj se svi žene i udaju, imaju djecu... a ja još uvijek na startu... posvetio se samo glupoj karijeri...
ali vidjet ćemo...

sve će se to promijeniti jednog dana...
nadam se ne prekasno?

i još jedan osvrt na ljeto... na ljetovanje...
gledam na tv-u i ne mogu vjerovati...
priče kako jadni Hrvati nemaju para za more pa idu na kredit...
eeeeee - koji ste vi ljudi kreteni!!! ma tko kaže da se MORA na more?!?!??? koji je vama kulac??? ako nemate para, ne trebate ići... Ja imam para pa nejdem... i ostanem živ...
kada ću ići, ići ću pošteno i sa stilom...
ajmo ljudi malo (puno) se spustite s neba na zenlju i pokrijte se koliko je pokrivač dug... jadno, fakat jadno...

subota, 08.07.2006.

lijenost

ne mogu opisati riječima, znakovima ili slikama kako mi se ništa neda raditi... u biti kriv je to onaj moj posao plus ove vrućine...
kako su počeli godišnji, ovaj tjedan je an godišnejm bila moja šefica... (i još neki ali oni nisu bitni)
i sad bi čovjek očekivao da će malo raditi kada nema tko tlačiti, ali bilo je upravo suprotno... možda još i gore jer je knjiga spala na 2 slova...od vijelog ureda koji broji 7 ljudi, trebalo nas je raditi 3, ali se onda jedna kolegica "razboljela" tako da je na posao došla tek u četvrtak, a Matija je gulio za sve...
lijepo zar ne?!?!
u ponedjeljak sam radio čak do nešto poslije 8!!! (mater!!!) klima u uredu nam je pokvarena već 3 tjedna i još nije bila popravljena (valjda će je danas popraviti?)
i tako - sve to je utjecalo na moje naporen da bilo što napišem ili da se javim kada bi došao doma s posla...
čak mi se nije dalo pisati o drugom atentatu koji je pokušan na mene... sjećate se one priče sa pokvarenom torticom??? e sad sam od te iste kolegice opet dobio nešto pokvareno...
baš ona je bila to bolesna do četvrtka i sad u četvrtak - ide ona i uredska pomoćnica nabaviti nešto slatko za pojesti ili popiti u restać koji je udaljen 50-ak metara od ureda... i sad tamo, one se sjetile mene i uzele i meni nešto hladno za cuganje...

kad ono - uzela mi maloog pana - bezalkoholnog i još mu je istekao rok trajanja pred mjesec i pola... sve sam to skužio dok sam ga skoro do kraja popio...
i što sad reći??? ili me ne voli, ili hoće moj posao? ;))

odem ja sad do svojih... od ponedjeljka sam na godišnjem tjedan dana... ;))
na zasluženom godišnjem... imat ću još neke stvari za obavljati po gradu početkom tjedna... a onda ćemo vidit...

ponedjeljak, 03.07.2006.

matija vs. matija

umoran sam...
ali malo kasnije o tome...

zašto se u zadnje vrijeme moj rodni Kloštar Ivanić toliko vuče po novinama i to na žalost samo u negativnom kontekstu?!?!? zadnja stvar u nizu je Pljačka

a to je tako lijepo malo mjesto... mirno... obično... ali očigledno puno budala...

da se vratim na naslov... radi se o feštici koju sam imao jučer... i s koje sam došao u pola 6 ujutro... i nakon koje sam spavao samo nešto sitno i sada nisam uopće umoran!!
nakon što smo svugdje di smo bili dočekali fajrunt i bili tjerani van...
kraj i sredina moje današnje pričice imaju uvod "daleko" u prošlosti... u osnovnoj i srednjoj školi...

u osnovnoj sam imao jednog jako dobrog, možda i najboljeg prijatelja - zvao se isto kao i ja - matija...
čak smo i sjedili zajedno... i tako... i onda je došla srednja škola... obojica smo upisali gimnaziju... čak išli u isti razred!!!
i onda je on tamo u srednjoj školi počeo glumiti frajera (tatin sin!)... počeo se družiti tamo s jednim likom... s nekim posavcem (teritorijalni pojam, ne prezime)... uglavnom, bio je to "njegov" čovjek jer je netko od njegovih staraca sa posavine...
i tako... njih dvojica su bili glavni frajeri...
sjedili su u zadnjoj klupi do prozora... bili bahati, puni sebe... ko da nisu bili na wc-u tjedan dana... omiljena zanimacija tokom nastave im je bila napraviti lokvu od pljuvačke na podu... (znate, to vam je tak jako cool)... meni je to išlo na kurac... uz ostale njihove fore i kretenizme... pa sam im se otvoreno suprostavljao... (ne podnosim kretene - alergičan sam na njih!)... mislim da sam bio čak jedan od rijetkih koji su im se otvoreno suprostavljali... i zato su me uzeli na pik... za što je mene totalno boljela neka stvar... i što ih nije sprečavalo da se prepisuju zadaće i druge pizdarije od mene (onda sam im bio najbolji!)... što je mene isto boljela neka stvar - ja sam sve to radio i učio radi sebe, ne radi njih ili bilo koga drugoga...
i tako... 4 godine srednje... iskre su često frcale... (ja pacifist, miran lik...) ;))
na kraju - norijada... imao sam drugog (ne drugog kao redni broj, nego drugu osobu) najboljeg prijatelja... mislim da smo prosjedili cijelu srednju zajedno... tesla uglavnom, totalno su mu digli živac kaj su mene jebali cijelo vrijeme (i cijelo vrijeme prepisivali zadaće i druge pizdarije od mene), a s druge strane cijelo vrijeme su srali po meni... i onda je njemu na kraju bioo pun kurac toga... da se rasplakao kak mogu biti takvi (ajde, i alkohol je imao tu svoje prste jer mi muški ne plačemo tako lako)... i onda se on ispričavao i lizao mi dupe...
što ja naravno nisam popušio - vuk dlaku mijenja, ćud nikada...
on je bio i ostao jedno obično govno...

i tako... seronja ostaje seronja...

i onda jučer ta fešta... s nama je bio i neki razred iz posavine... "njegovi" posavci (protiv kojih ja nemam ništa... i onda je on s njima provodio više vremena nego s nama, što je ekipi iz mojeg razreda išlo na kurac - jel je išao u osnovnu s njima ili nama?!??
ajde - iz tog razreda sam znao dvije cure koje su išle sa mnom u srednju pa sam i ja malo popričao s njima, ali bi se odmah vraćao svojem jatu...
i uglavnom... imao sam svoj fotić... da malo slikam ekipu... da se imamo nečega sjećati jednog dana... nitko drugi iz razreda ga nije imao, ali to nije poanta...
uglavnom, slikao sam se i sa te dvije cure... i onda on prolazi i nabaci mi komentar: "kaj Ross, slikaš se sa curama pa ćeš onda mami pričati da su to tvoje jebaljke?" (pojašnjenja i dodatne informacije: Ross mi je bio nadimak u srednjoj, a jedna od tih cura je udana)... a ja ono gledam ga i ne mogu vjerovati kako može nešto tako lupiti i ostati živ?!?!? i još mi mamu spomenuti?!????
pustim ga na miru... jer budala je budala...
i dobro...
nešto malo kasnije, stojimo dobar dio našeg razreda kod nekog prozora da malo dobijemo malo zraka... i zezamo se... kad ono, dolazi on... i sad mu jedna kolegica kaže da kaj je to - više je vremena sa posavcima nego s nama... a on će na to da je on bolji s njima, nego s nama i da tamo ima puno više ekipe nego ovdje... (pitam se kako to?!?!?)
kaže to i opet ostane živ... i ostane s nama... i sad - kako stoji s nama, pitam ga ja kako žena, dijete... (jer ima i ženu i dijete).. di je drugo dijete... (one obične spike i zeke peke...) a on mi spusti... da što ja znam... da ću za 10-20 godina kada ćemo opet imati neku takvu feštu ili godišnjicu imati, ja pitati svoju ženu (i to ak se uspijem oženiti?!?!) - da li me pušta na feštu...?!?! ja si opet nemrem vjerovati i gledam ga... pa koji ti je kurac... nemam pojma kaj sam odgovorio... ili sam samo otišao jer mi se nije dalo pregovarati sa budalom... to je bilo već drugi put da mi je onako bez razloga spustio...

i tako, kako se fešta odvijala svojim tijekom, pilo se, jelo se, plesalo se... i sad me zamole cure da slikam ekipu kako pleše... i kažem - ok, nije bed... izvadim fotić... oni svi plešu... on prolazi (ili je plesao, nemam pojma jer mi je došao s leđa) i namjerno me gurne da sam skoro završio na zemlji... e tu mi je pukao film i bio sam spreman se potući s kretenom... ali nisam... jer se neću spuštati na njegovu razinu... reko sam mu da nek samo proba još nešto takvo napraviti...
i maknem se ja do njega... kad evo ti njega opet... ja sam sjedio, on plesao nekaj... imao krpu u ruci... i vitlao njom po zraku... kad ti on mene namjerno opizdi tom krpom po glavi svom snagom... e sad sam fakat bio na rubu da ga u najmanju ruku iscipelarim... ili da potrgam nešto u njegovoj usranoj glavi... ali i opet nisam jer je bilo ljudi pored mene koji su sve vidjeli i rekli - daj molim te nemoj, nemoj se spuštati na njegovu razinu (to su moje kolegice komentirale) vidjele su da je seronja (a i ispirčao sam im priču sa lokvama pljuvačke), a i same su imale iskustava sa njegovom visošću... znaju i one kakav je... i tako opet nisam ništa reagirao, nisam ga ni pogledao... on me još jednom gurnuo, ali ga nisam uopće doživljavao... i onda je prestao...
mi smo se malo zatim pokupili jer je bio fajrunt... a on nek se druži sa svojim posavcima... ali govno jedno nas je pratilo... došao on za nama na narodnjake (ajde, ja sam tamo išao radi ekipe, ne zbog sebe!)... doveo čak i mlađu sestru (ajde, mala mi nikaj nije napravila tak da mi ništa ne smeta)... ali on...
i sad, kako sam ja bio u kurcu i kako me alkohol nije hvatao (makar sam popio dosta vina, dok sam u afektu, alkohol me uopće ne prima), odlučio sam se opiti ko đubre... a imao sam para... tako da sam častio ekipu... rundama... kad evo ti i njega (mislim da sam naručivao drugu rundu... kad ono - kaže on, da će on bambus?!?!?! hallo - a koji je tebe kurac pitao kaj ćeš piti?!?!? nisam ništa kometirao, samo sam se okrenuo i maknuo... kako sam išao s kolegicom na šank, rekao sam da njegovu cugu ja ne plaćam...

i nisam... kasnije smo još pili, ja sam ga ignorirao... opet smo dočekali fajrunt... opet nas izjurili van... ;) i onda je on opet nešto provalio... ali se ne sjećam što...
uglavnom, uspio je da mi sjebe dobar dio večere i fešte... ali s druge strane, tako mi je nahranio ego a da ni sam nije to znao...

zašto?!?!
zbog drugih ljudi koji su pametniji od njega, koji su sve znali i koji su mi se divili i smirivali me... i govorili mi da je takav jer je seljačina i jer je - ljubomoran na mene!!! na ono što sam ja postigao...

jer od 12 odlikaša koliko nas je bilo na kraju 8-mog razreda, samo sam ja diplomirao baš na faksu (i to još u roku)...
još je jedna kolegica završila neku višu od dvije godine, jedna druga (ona najzgodnija cura u razredu koja se udala i koja je bila moja prva prava simpatija, zbog koje nisam jeo 3 tjedna... i koja sad izgleda ljepše nego ikada - iako je rodila ima savršenu liniju te joj se ja sada iskreno i prijateljski divim zbog svega što je ona postigla i što je jedna predivna osoba) - ona ima još 4 ispita pa je diplomirala... tu je i moj "prijatelj" matija koji još uvijek studira... i kojeg tata obilno financira... završti će i on nekada, ali ja sam već davno...
i kažu oni da je on ljubomoran zato što sam ja uvijek imao bolje ocjene, prije završio faks, bio u americi, odselio se u Zg i imam svoj stan, zato što sam normalniji od njega i što me svi više cijene nego njega...
ne znam da li je to zbog toga, možda i je, ali slušati takve izjave od kolega i kolegica, svakako mi je godilo... i zbog toga se nisam potukao s tim kretenom, jer bi se na taj način spustio na njegov nivo... a to je jaaaaako nisko...

i što je on svime time postigao... ili dokazao... dokazao je da je još veći šupak nego što sam mislio... ono kad mi je spomenuo da ću morati pitati ženu jel mogu van i te sheme, to me totalno bolila neka stvar - ja ću barem poštivati i voljeti svoju ženu kako to ona zaslužuje - neću je varati i šamarati kao on svoju... misli da to nitko ne zna - e pa u krivu je!
mislim - tko mu je kriv kaj je napumpao veliku ljubav svog života i kaj ju je morao oženiti?!?! to je njegov problem...

(moram spomenuti još jedan događaj - kupio ja poslije srednje neki kožnjak kad smo krenuli na faks... i nosim ja taj kožnjak slučajno po ivaniću... nešto sam obavljao sa svojom mamom... i naletim na njega i na njegovu mamu... ima vrećicu... kad ono - u ivaniću je upravo kupio isti kožnjak kao i ja (samo kaj sam ga ja kupio tjedan dana prija, u Zagrebu i još sam dao skoro 1000 kn manje jer sam kupio direktno kod proizvođača)... i on nije mogao podnjeti da ima nešto što ja imam pa je išao taj kožnjak - zamjeniti! to mi je bilo tako dobro i drago!!! ;) iako se nismo ni viđali ni kretali po istim krugovima, on nije mogao podnjeti da ima nešto što sam i ja imao... )

i sad na kraju - što misliti o svemu tomu?!?
o njemu ja nema nikakvo mišljenje... nikakvo dobro i normalno mišljenje... i totalno me boli neka stvar za njega i njegov život...
zahvaljujem se svim kolegicama koje su rekle da sam ja najviše postigao od svih (ja baš i ne mislim tako, ali to je druga priča...) iako - imam zvanje, stanje, solidno para, kuham, perem veš i druge stvari, peglam, pospremam, imam velike planove za budućnost, nemam curu, ali - nitko nije savršen, zar ne?!?
one koje su se udale, rodile djecu i odgajaju ih uz druge poslove (većinom poljoprivredne) - one su zaslužile divljenje i one su postigle više nego ja - puno teže je odgajati dijete nego ganjati karijeru...

barem tako mislim? a možda se varam?!?

subota, 01.07.2006.

1000 i jedna smrt

još od četvrtka pokušavam napisati ovaj post, ali eto...
ili net, ili ja ili moj kompjuter... i sad nemam baš vremena da napišem svaku sitnicu kako sam zamislio...
moram se žuriti na vlak pa u rodni zavičaj... danas imam fešticu - 10 godina od kraja osnovne škole... ;) (joj kak sam star!!!) ;)

uglavnom, bio sam čak i happy do četvrtka navečer... dok me nije stric nazvao i rekao da jučer idu do mojih - zapravo, navratit će do njih, ali idu zapravo do sestrične... one koja je u 5-om mjesecu došla sa svojom obitelji iz Australije... nakon 8 godina...
uglavnom, idu se oprostiti od nje jer se sad u ponedjeljak vraćaju doma... tih par tjedana što su bili ovdje fakat je brzo, prebrzo prošlo... i od tog sam trenutka tužan... jadan...
nije da smo ko prst i nokat, ali ipak smo si jako dobri i oni sad odlaze... opet... i tko zna kad će se opet vratiti i kad ću ih vidjeti... i to me tako teško pogodilo... sjećam se kad je prvi puta otišla - bilo je to kao jučer... a bilo je to prije skoro 15 godina!!!
i tako mrzim te rastanke - netko je rekao da je svaki rastanak jedna mala smrt... ja se ne slažem s tim... to je velika smrt...

i onda se pitam - ma čemu svi ti osjećaji... zar ne bi bili "sretniji" bez njih... koja ironija - sretniji?!?!??
ili je ipak problem u meni...
iako ne pokazujem osjećaje, imam ih za izvoz! i to je onda problem...
kao npr. pred dva tjedna dok sam bio na tečaju plesa...
plesao bečki valcer sa svojom plesačicom... i onda su me zbog nekih razloga ulovili grčevi za obje potkoljenice... ali nisam prestao plesati... je da je to bilo dosta nepokretno i bolno, ali njoj to tada nisam rekao... rekao sam sad u utorak pa smo se dobro nasmijali...

koliko stvari ja u životu ne kažem ili pokažem??!?!
zašto ti glupi osjećaji!?!?!? zašto kompliciram stvari?

<	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

- nije dobro, ali bit ce bolje :) (optimist)

- bez rada... je puno zabavnije... ali to ne placa racune

- ucim... na tezi nacin... iz svojih gresaka
- imam dug jezik... :)
- temperamentan
- previse sanjam
- na putu da budem uspjesan top manager (placam full cijenu za to!)
- gastrabajter, ali vracam se kuci - jednog dana
- trazim... se... nesto? (dok nadjem, javim)

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
TheHungerSite.com
Net.hr
Siddharta - čuo davno prije za njih, totalno mrak, drukčiji...
Autoglobal
MojPosao.net

Pegla

Lutrija
Favorit
Stanleybet
Prva sportska
Livescore
ATP
WTA

Upload Video and Images - Putfile

The Interview With God
__________________________
pegy
dinamitna
LoveAddict ;)
unuka
lolina
funy ;o)
silence ;0))
secret temple
fluffy
Leni1
...vedi...
bezazlena :))
ringišpil
razum&osjećaji
choco-vanilla
Zak (sa kvacicom)
srce na pauzi
šljokica
russian biatch
012station
Till
cipranka :)

pricaj mi...

poslovno-korisni kutak

Camp Laurel

RBA
PBZ
HrPortfolio
ZSE
Moj Novac

Sony Ericsson
HŽ
Imenik
HTV uzivo