Marketing
iscijeđen... ko limun...
e baš se tako osjećam...
umorno... bez snage... ali znam da je to privremeno... bit će bolje...
mislio sam pisati o onom drugom (nekom) iznenađenju sljedeći tjedan... ali jok!!!
stvari se odvijaju puno brže od toga... ali idem po redu... nije to jedino iznenađenje... ima ih na pretek... teško je već sve to fizički podnositi... čak i psihički...
prošli tjedan ja bio na godišnjem i namjeravao u ponedjeljak obaviti stvari u gradu koje inače ne stignem zbog cjelodnevnog šljakanja... i zato sam otišao prošlu nedjelju u Zg...
i ok - išao ja tako ponedjeljak u siget naručiti se za snimanje zuba jer ću morati vaditi preostala 2 umnjaka... mislio sam da će trebati čekati neko vrijeme, ali jok - naručio se odmah za utorak... drugi dan... (tko bi rekao da je tako nešto moguće u hrvatskom zdrastvu?!??)
nije imalo smisla odlaziti doma do svojih...
utorak, negdje oko 11 i nešto ujutro... ja u kuhinji... zvoni mi mob... šefica... 
razgovarao 10 minuta s njom... 
za poluditi... završio razgovor i odem ja u kuhinju... kad ono opet meni zvoni mob 
psujem i idem prema mobu kad ono neki nepoznati broj... javim se a ono neka ženska... 
zove iz jedne velike banke... vidjeli su moj životopis na site-u i zanimam ih... da li bi mogao doći u srijedu na testiranje???
a ja naravno da može!!! (sva sreća da sam bio na godišnjem!!!) 
i bio sam na testiranju!!! ;) to je bilo moje drugo iznenađenje...
ne mogu reći kako sam bio sretan zbog toga!!! ;)) je li to moguće?!?!? da ću možda napokon dobiti drugu priliku?? priliku da se vratim u normalan život?!?! zvučalo je predobro da bi bilo istinito, ali eto...
prošala je i ta srijeda... život ide dalje... ;)
ali kako?!?!? tu su se stvari jaaaaako ubrzale da je to nevjerojatno... u svim smjerovima... brijem da su ovakvi trenuci u životu fakat rijetki... (komplicirano je to...)
u četvrtak oko 3 sata po podne zvoni meni opet mob... ja bio kod staraca... javim se... neka ženska iz nekog poduzeća di sam poslao prijavu za natječaj... za radno mjesto referenta nabave... na žalost preselili su se iz Zg u okolicu Zg... i to meni totalno na drugoj strani... tako da sam ih morao otkantati... konzultirao sam se i sa stricem (koji vodi moju karijeru)... i tako da sam se zahvalio na ponudi... ali bilo je to lijepo znati da sam tako tražena roba 
(na žalost, svi smo mi upravo to - roba 
) i to toliko tražen samo u jednom tjednu!!!
u četvrtak mi se razboljela baka... ali nije nam ništa rekla sve do petka... i to u 2 popodne...
i što sad... išla je na hitnu... (kasnije o tome... idem kronološki po redu...)
petak ujutro... oko pola 10... kad mi zazvoni mob... opet neki nepoznati broj!! (morat ću prestati samo tako dijeliti svoj broj moba! 
) javim se onako pospan... kljucam... kad ono - zovu iz banke!!! rezultati testiranja su trebali biti tek sljedeći tjedan i o tome sam htio pisati kao drugom iznenađenju, ALI!!!! ali mene su zvali da sam prošao testiranje i da žele da dođem na razgovor!!!
ne mogu reći kako sam se brzo razbudio!!! 
TOOOOOOOOOOOOO!!!!! na konju sam!!! nisam bio baš toliko happy jer sam bio poučen prošlim iskustvom oko novog posla kad sam bio najsretniji na svijetu pa to ipak na kraju nije tako završilo... 
bio sam onako skulirano sretan... odmah sam obavio par razgovora telefonom... par sms-ova da se pohvalim nekim prijateljima i familiji!!! ;)
dva sata kasnije... ja se izležavam na kauču u hladovini sobe... kad ono opet zvoni mob... i OPET neki nepoznati broj!!! 
i da - točno ono što sam se bojao... što sam čak znao da će biti!!! zvali su me zbog onog testiranja o kojem sam već pisao... nekad krajem 6 mjeseca... za posao u firmi koja je kupila moju firmu... to sam testiranje ja trebao proći da bi mogao raditi u novoj firmi vlasniku... iako su rezultati trebali biti tek poslije ljeta, javili su mi sad u petak da sam - PROŠAO i da žele da dođem na razgovor sad sljedeći tjedan!!!!!!! (e sad ovdje fakat ne znam kojeg smajlića da stavim!!!) u vražju mater!!!! točno sam znao da će mi uspjeti pokvariti raspoloženje i sreću što sam pozvan na razgovor u banku... zašto??!?!
u svojoj sam glavi već sto puta odvrtio film u kojem dajem otkaz u svojoj sadašnjoj firmi... imao sam stotinu puta pred facom izraz lica kolegica i šefova tamo dok im govorim da DAJEM OTKAZ!!! i tako sam se u tim filmovima presretno osjećao!!! ;)
i onda mi to oni tako naprasno i podlo pokvare!!!
zašto podlo i sve to?!?! zato jer, kakve sam ja sreće, sad ću morati birati... donjeti jednu važnu i veliku odluku... dići sidro i otići u mirnije vode za neku solidnu plaću s kojom bi ja bio zadovoljan ili eventualno nastaviti karijeru u firmi koja nas je kupila... di će biti jako puno stresa i svega... ali di će mi garant nuditi dosta para... možda čak i 4-znamenkasti iznos mjesečno... u eurima...
i znam što bi bila prava odluka... kad se u obzir uzme robija koju sam prošao kroz par proteklih mjeseci, ali znam i koja je odluka koju bi htio donjeti... i koju sam već donio... ako mi ponude posao u banci - prihvatit ću ga!!! nadam se samo da će njihova ponuda biti solidna i da neću morati previše vagati što da napravim... tako bi htio taj posao u banci, a opet... s druge strane... nikad se ne zna... NIKAD!!! nikad ne znamo di će nam biti bolje...
u petak je i baka napokon izjavila da joj nije dobro... (pod napokon ne mislim da nam je bilo drago zbog toga, nego što je njoj bilo nešto malo loše i u četvrtak, ali je mislila da će to proći)... mama ju je odvela na hitnu, ali tamo joj nisu ništa dali ni napravili nego samo rekli da dođe ujutro na vađenje krvi i ostale pretrage...
petak navečer... par minuta prije ponoći... dođe meni sms s nekog nepoznatog broja... (opet ti nepoznati brojevi!) kad ono - dobio sam 2 karte za koncert Shakire u V. Gorici!!! ;)) nije da sam njen strastveni obožavatelj, ali 2 besplatne karte su 2 besplatne karte!!! ;) sad sam onako kasno morao trazbijati glavu s kim ću i kako ići...
subota:
totalno skršen... emotivno... od dvojbi koje su se odvijale u mojoj glavi oko tih poslova... još i taj sms... cijelo prijepodne sam proveo zivkajući ljude... jel ide ko sa mnom na koncert... svi su imali neke planove za navečer... rođendani... i slične stvari... jasno mi je da je to bilo malo nenajavljano i na brzaka, ali mislim ono - ekipa, baš vam puno hvala!!! drugi put nikoga ne zovem... na kraju sam se dogovorio sa svojom sestričnom koja je uvijek raspoložena za dobar provod!
baka je ujutro bila na tim pretragama... nalazi nisu bili dobri... poslali je u zaraznu bolnicu na detaljnije pretrage... 
otišla tamo sa mamom i sa tetkom... kad ono - kažu oni - nije ona slučaj za njih i pošalju je u bolnicu u Dubravi... mislim ono!!!
u bolnici u Dubravi su je poslali doma bez ikakvih ljekova ili bilo čega... osim dijagnoze da joj nešto ne valja sa bubregom... ali da to nije opasno... taman su se vratili iz bolnice kad sam ja sa sestričnom bio na odlasku na koncert!!! baš mi je bilo drago što dijagnoza i nije bila tako loša! mogao sam smireno ići na koncert!
a na koncertu - fakat zakon!!! sreo sam dvoje poznatih ljudi... jedna cura iz Kloštra, a druga je jedna blogerica ;)) skužio sam je izdaleka, ali nisam htio smetati jer je bila sa nekom ekipom, a i imala je pune ruke posla u borbi sa nekim sendvičem ili nečim sličnim... ali kad je krenula nešto u mom smjeru, ne znam da li je to zbog toga što me skužila ili što, ali onda sam je pozdravio neovisno o sendviču! ;))
Tony Cetinski je bio za zagrijavanje... (podsjetio me na jedan njegov prijašnji koncert na kojem sam bio sa "njemicom" ;)) baš je bio orginalan sa nogom u gipsu! ;)))
a onda Shakira... 
cura je fakat zgodna, talentirana, puna energije, emocija... ma fakat sve naj, naj!!! čak je napravila tamo neki izlet među publiku... te sam je gledao i slušao na nekih 3-4 metra od sebe... FAKAT JE ZGODNA!!! 
poslije dobrog koncerta krenuli smo doma... kad ono - najprije gužva i prometni kaos na svim izlazima iz Gorice a onda i neki smrad... smrad po psećem dreku... za poluditi!!! sestrična i ja se zezali - tko je srećković koji je ugazio, ali nakon pregleda cipela u autu (kako je to negdje smiješno izgledalo iz automobila koji su bili pored nas?!?) , nitko nije bio "dobitnik"... a smrad se uporno širio iz ventilacije auta... dok nekad napokon nije i prestao... 
nedjelja ujutro... probudim se... bake nema... otišal je opet u bolnicu... opet joj nije bilo dobro... nešto kasnije i opet su je vratili iz bolnice...
imali smo i neko sijeno za voziti tako da sam se sa tatom i burazom malo pekao na suncu...
a baki tokom dana sve lošije i lošije... počela i povraćati... slaba je... jadna... bole je bubrezi... trbuh... a oni ništa!!! samo je šalju iz bolnice... ni da bi joj antibiotik prepisali!!! NIŠTA!!! zvao sam doma svoje... i opet će je vodit na hitnu... na infuziju...
i sad ću opet nazvati da čujem kako je... (VOLIM SVOJU BAKU iako ponekad ima svojih mušica, kao i svi mi!)...
i zvat ću... i...
i bojim se da... da... ću jednom samo čuti kako je MOJOJ BAKI ovo bila zadnja bolest...
a ne želim da ode iako je stara... jer je volim... jer joj puno dugujem... jer još moram naučiti neke stvari o kuhanju od nje... jer je zaslužila da uživa pod stare dane sa svojom obitelji... da se ponosi na njih i na cijeli svoj život...
neće valjda otići?!?! tako naglo?!??
i onda nije ni čudo što sam tako umoran i iscrpljen... nakon svega... nakon godišnjeg...
Post je objavljen 16.07.2006. u 21:11 sati.