još od četvrtka pokušavam napisati ovaj post, ali eto...
ili net, ili ja ili moj kompjuter... i sad nemam baš vremena da napišem svaku sitnicu kako sam zamislio...
moram se žuriti na vlak pa u rodni zavičaj... danas imam fešticu - 10 godina od kraja osnovne škole... ;) (joj kak sam star!!!) ;)
uglavnom, bio sam čak i happy do četvrtka navečer... dok me nije stric nazvao i rekao da jučer idu do mojih - zapravo, navratit će do njih, ali idu zapravo do sestrične... one koja je u 5-om mjesecu došla sa svojom obitelji iz Australije... nakon 8 godina...
uglavnom, idu se oprostiti od nje jer se sad u ponedjeljak vraćaju doma... tih par tjedana što su bili ovdje fakat je brzo, prebrzo prošlo... i od tog sam trenutka tužan... jadan...
nije da smo ko prst i nokat, ali ipak smo si jako dobri i oni sad odlaze... opet... i tko zna kad će se opet vratiti i kad ću ih vidjeti... i to me tako teško pogodilo... sjećam se kad je prvi puta otišla - bilo je to kao jučer... a bilo je to prije skoro 15 godina!!!
i tako mrzim te rastanke - netko je rekao da je svaki rastanak jedna mala smrt... ja se ne slažem s tim... to je velika smrt...
i onda se pitam - ma čemu svi ti osjećaji... zar ne bi bili "sretniji" bez njih... koja ironija - sretniji?!?!??
ili je ipak problem u meni...
iako ne pokazujem osjećaje, imam ih za izvoz! i to je onda problem...
kao npr. pred dva tjedna dok sam bio na tečaju plesa...
plesao bečki valcer sa svojom plesačicom... i onda su me zbog nekih razloga ulovili grčevi za obje potkoljenice... ali nisam prestao plesati... je da je to bilo dosta nepokretno i bolno, ali njoj to tada nisam rekao... rekao sam sad u utorak pa smo se dobro nasmijali...
koliko stvari ja u životu ne kažem ili pokažem??!?!
zašto ti glupi osjećaji!?!?!? zašto kompliciram stvari?
Post je objavljen 01.07.2006. u 12:46 sati.