na temu kako vrijeme prolazi

nevjerojatno, ali prije točno devet godina na ovom blogu je objavljen prvi post

ne na istoj adresi, nekad se zvao laprdanje, potpuno u skladu s tekstovima na njemu :D

pisala sam te godine o upisu starijeg sina u gimnaziju i sad dolazi do izražaja tema iz naslova...pa to 'dijete' je dalo prije dva mjeseca zadnji ispit na petoj godini faksa...nekako, ne mogu vjerovati...imam osjećaj da je sve to bilo nedavno

mislim, stara sam :D ali ne posustajem :D

kad smo već kod godina, rješavala sam nedavno neki test na internetu na temu koliko sam stvarno stara u glavi, pa mi reklo 20 i da se vratim u budućnost :D

ne znam kako se na kraju blog pretvorio u nešto slično food blogu, ali kako i inače u životu volim mijenjati zanimacije, tako je očito i ovdje

ne znam kako se ljudi cijeli život mogu baviti istim područjem rada, ok, donekle mi je razumljivo kod nekih poziva tipa slikar, frizer, slastičar, vrtlar, ali čisto sumnjam da netko sanja cjeloživotno sjedenje u uredu baveći se jednim te istim poslom, to je za ubiti se :D

volim učiti stalno nešto novo, tko zna, možda s osamdeset napokon shvatim čime se stvarno želim baviti u životu...tako sam prošle godine upisala školovanje za web dizajnera, odslušala sve i onda zbog poznate lijenosti seminarski rad napravila prije tri tjedna, a danas imam i završni ispit - da nema ispita i datuma koji mi je zvonio u glavi, ne bih se ni sjetila blogorođendana ;)

kad riješim ispit, možda napokon napišem i neki novi food post

tak, danas od pet do šest možete mi držati palčeve, nisam se pretjerano pripremala jer ja uvijek imam vremena i sve ostavljam za zadnji čas, bitno je da prijeđem prag prolaznosti tako da ne morate prste polomiti :D