23

ponedjeljak

listopad

2006

ti bokca, morala sam dvaput upisivati korisničko ime i šifru, koja sigurnost, kao da smo u tajnoj službi smijeh

ja sam donekle živa i zdrava, ubio me posao skoro, za uspomenu imam dva roga na čelu, koji se ne povlače ni nakon dva tjedna, a i nekakvu bolnu oteklinu ispod desnog uha....osjećam se kao da je iz mene iscijeđen i zadnji atom energije i sve sam odlučnija u tome da počnem raditi sama za sebe jer ovako više ne mogu, a niti želim

mrzim raditi poslove koje ne trebam iz razloga što drugi ne znaju, neće ili nemaju vremena, mrzim kad me se zove vikendom deset puta, jer bih ja valjda trebala znati gdje je koji kreten odložio koji papir, mrzim kad mi netko kaže da imam menadžersku plaću i da bih zbog toga trebala brinuti o tome što svi rade i osamsto puta mjesečno svakog mjeseca nekog podsjećati da mi nešto dostavi, mrzim ostajati na poslu do devet navečer i onda se svađati s mužem zbog toga...a još k tome ni nemam menadžersku plaću, nego plaću kojih 2000 kn veću od prosjeka i mislim da menadžeri ne moraju brinuti o pizdarijama...i zapravo ništa ne mrzim jer nemam energije za mržnju, jednostavno mi je pun kurac svega

počela sam ovo pisati prije skoro sat vremena, očito nemam više vremena za nastavak, nekom drugom prilikom

stvrano nisam prisebna, stisula sam spremi umjsto objavi i gledam što se događa

<< Arhiva >>