srijeda

ne znam da li me ljudi čudno gledaju dok idem na posao jer ne obraćam previše pažnju što se događa oko mene, pogotovo kad se u jutro jedva izvučem iz kreveta s osjećajem da bih mogla prespavati cijeli dan...a zašto bi me čudno gledali, pa zato što obično nešto pjevušim...danas je na repertoaru bila tema iz filma most na rijeci kwei, ne znam otkud mi je to palo na pamet....no, uglavnom sretno sam stigla do posla, pjevušeći i pazeći da ne ugazim u kakav drek zaostao od jutarnje šetnje kućnih ljubimaca...sve neki fini ljudi po centru grada sa svojim pesekima za kojima nikad ne pokupe izmet, onako rado bi ih primila za glavu i nabila im nos u drek, ne psima, vlasnicima
i evo sad umjesto da nešto pametno radim na poslu, kopam po papirima tražeći nekakvu ponudu od prije godinu dana i razmišljam koliko imam šanse da je uopće pronađem...često se kod mene na poslu gubi vrijeme na traženje nečega, zapravo, kad bolje razmislim, mislim da pola radnog vremena utrošimo na traženje, možda bi mogli zaposliti i nekakvog psa tragača....a kao imamo iso certifikat kvalitete upravljanja, dokaz da možeš dobiti bilo što ako platiš, inače smo mogli dobiti certifikat samo za kaos...
a ništa, odoh tražiti, možda i pronađem..