bit ću ipak dobra

i napisat ću što sam htjela, jer vas sigurno "jako" zanima što sam napisala a nije objavljeno....dobro, neće sigurno biti na isti način kako je bilo napisano, ali to je bilo tog trenutka a sad je drugo vrijeme...

što se tiče kompa, čekala sam L1 da dođe iz škole i da proba izvaditi i ponovno spojiti sve kablove, jer sam ja još uvijek poluinvalidna pa ne znam koji položaj da zauzmem da se približim nečemu što je skoro na podu a da se sva ne polomim...uglavnom, to je upalilo, očito se neki kabel izvukao jer što bi inače bilo kompu koji ne pokazuje nekakve znakove bolesti, osim što se nekad zablesira iz čistog mira, ali to je normalno, ipak su windowsi operativni sustav koji koristim pa se to od njih i očekuje i zbog toga se uopće više ne nerviram

a onda sam naravno krenula pisati o poslu iako mi to nije bila prvotna namjera, ali je bilo izazvano telefonskim pozivom iz firme i mojom konstatacijom da ljude nikad ne zovem kad su doma nego pokušam sama riješiti problem jer ako meni ide užasno na živce kad me netko zivka doma s posla, pretpostavljam da ide i drugima (ili možda neki uživaju u osjećaju nezamjenjivosti, haha), ali kod mojih pozivatelja očito ne pali ona ne čini drugima ono što ne želiš da čine tebi

e sad se tu baš ne sjećam točno kako je slijedio nastavak, nešto u stilu kako vam svi govore da morate biti sretni što imate posao i čisto dobru plaću dok ima toliko nezaposlenih, a onda je išlo otprilike ovako: bila sam i ja nezaposlena jako dugo, ovaj posao sam dobila s 35 godina, prije toga imala sam premalu djecu, nakon što su djeca narasla, imala sam premalo iskustva, pa stvarno mogu smatrati da sam imala sreću što sam se javila na oglas i dobila posao bez ikakve veze....i dok je čovjek nezaposlen, uvijek misli..eh, da dobijem bilo kakav posao da nisam o nikome ovisan, ali vjerujte mi nije tako, bilo kakav posao može vas usrećiti na jedno mjesec, dva (joj super, imam plaću, radim!!), posao kakav vam treba je posao koji volite, u kojem uživate, koji vam daje volje i poticaja da i u drugim područjima svog života date najbolje od sebe, posao koji je pristojno plaćen i od kojeg možete normalno živjeti tj. imati vremena i novaca za bavljenje onim što vas inače zanima....što vam vrijede novci ako ih nemate vremena trošiti ili još gore, ako vam počnu služiti za troškove liječenja bolesti prozrokovanih tim istim poslom...takav posao stvarno nikome ne koristi...umjesto pozitivnog stresa, ovdje je definitivno negativni i razboljet ćete se kad tad

mislim da tu onda negdje dolazi onaj zaključak: nemam život, imam posao, baš krasno

sigurno bi bili sretniji da je ostao onaj kratki post ispod, jer tko pobogu uopće čita tuđa razmišljanja,a moram priznati da je ispalo duže nego prvi put