30
četvrtak
ožujak
2006
ovo sam napisala prije par godina, očito sam isto bila jako dobro raspoložena
JESTE LI STVARNO SRETNE ILI VAS DRUGI SAMO POKUŠAVAJU
U TO UVJERITI?
Imate muža? Djecu? Niste još udane? Svi s kojima živite su dobro i zdravi su? Imate posao? Pristojnu plaću? Nemate posao? Financiraju vas oni s kojima živite?
Uglavnom živite nekim "normalnim" životom; uspijevate podmiriti račune, imate za hranu, tu i tamo kupite si nešto odjeće, priuštite si pokoji izlazak, na toplom ste, ne gladujete, ne spavate na ulici, ne kopate po kantama za smeće?
Ipak, da li ste stvarno sretne, onako skroz subjektivno? Niste?!? Ma, nemojte mi reći!! A zašto?
Koliko vremena dnevno, tjedno, mjesečno posvećujete sebi? Sat, dva sata; da li uopće imate vrijeme posvećeno samo sebi? Ne mislim pritom na nekakve kozmetičke i frizerske tretmane, odlaske na neki oblik tjelovježbe iako ni to nije loše, dapače, i tijelo je dio vas i treba ga njegovati. Ne mislim ni na čitanje, gledanje filmova i kazališnih predstava, ni na bilo što drugo što volite raditi i u čemu uživate. Mislila sam na nešto drugo.
Da li si ikada dopustite trenutke potpune samoće i okretanja prema svojoj unutrašnjosti? Propitkujete li sebe tko ste vi zapravo? Dopuštate li sebi biti ono što stvarno jeste ili igrate uloge koje su vam drugi odredili? Imate li potrebu glumiti savršenu ženu, majku, kćer, djevojku (ili nešto peto) s kojom su svi zadovoljni? Da li je to vaš izbor ili drugi to očekuju od vas? Koliko vas samih ima u svemu tome, a koliko nametnute potrebe ili želje da ugađate drugima? Dajete li drugima onoliko koliko vi želite ili oni jednostavno "grabe" onoliko koliko njima odgovara?
Da li vas pritom svi uvjeravaju da trebate biti sretne jer imate tako krasnu djecu, relativno dobrog muža, dečka, posao ili roditelje?
I jeste li stvarno sretne??
MA TREBALE, MA ŠTO TREBALE, MORALE BI BITI; ZAR VAM TO NE GOVORE SVI OKO VAS?
I djevojke, žene, kako se osjećate u tom svom "sretnom" životu; vedro i poletno ili kao da vam oko vrata vise utezi?!!
komentiraj (29) * ispiši * #
28
utorak
ožujak
2006
naslov
stalno mislim o tome što moram napraviti i ne radim ništa..da bar onda čitam nešto što želim, ne, ne smijem, moram raditi... i opet ne radim ništa nego mislim o tome što moram napraviti...i tako u krug...a vrijeme prolazi
lijena sam cijele godine, ali me u proljeće posebno uhvati... ili je lijenost ili sam stalno depresivna, ne znam, razmislit ću o tome u pauzama razmišljanja o tome što trebam napraviti
komentiraj (20) * ispiši * #
27
ponedjeljak
ožujak
2006
mislim,
sad oni meni nude da ofarbam slova u boju koju hoću, gdje ste bili kad mi je podloga bila bijela, sad baš neću, ne želim kvariti svoj lijepi dizajn ;P
pročitala sam u subotu jednu rečenicu koja mi je stalno na pameti
dobar plesač = dobar jebač
a ja godinama razmišljam o tome zašto tako malo muškaraca zna plesati, cccccc laprdava pa kako to nisi povezala
komentiraj (24) * ispiši * #
24
petak
ožujak
2006
bit ću ipak dobra
i napisat ću što sam htjela, jer vas sigurno "jako" zanima što sam napisala a nije objavljeno....dobro, neće sigurno biti na isti način kako je bilo napisano, ali to je bilo tog trenutka a sad je drugo vrijeme...
što se tiče kompa, čekala sam L1 da dođe iz škole i da proba izvaditi i ponovno spojiti sve kablove, jer sam ja još uvijek poluinvalidna pa ne znam koji položaj da zauzmem da se približim nečemu što je skoro na podu a da se sva ne polomim...uglavnom, to je upalilo, očito se neki kabel izvukao jer što bi inače bilo kompu koji ne pokazuje nekakve znakove bolesti, osim što se nekad zablesira iz čistog mira, ali to je normalno, ipak su windowsi operativni sustav koji koristim pa se to od njih i očekuje i zbog toga se uopće više ne nerviram
a onda sam naravno krenula pisati o poslu iako mi to nije bila prvotna namjera, ali je bilo izazvano telefonskim pozivom iz firme i mojom konstatacijom da ljude nikad ne zovem kad su doma nego pokušam sama riješiti problem jer ako meni ide užasno na živce kad me netko zivka doma s posla, pretpostavljam da ide i drugima (ili možda neki uživaju u osjećaju nezamjenjivosti, haha), ali kod mojih pozivatelja očito ne pali ona ne čini drugima ono što ne želiš da čine tebi
e sad se tu baš ne sjećam točno kako je slijedio nastavak, nešto u stilu kako vam svi govore da morate biti sretni što imate posao i čisto dobru plaću dok ima toliko nezaposlenih, a onda je išlo otprilike ovako: bila sam i ja nezaposlena jako dugo, ovaj posao sam dobila s 35 godina, prije toga imala sam premalu djecu, nakon što su djeca narasla, imala sam premalo iskustva, pa stvarno mogu smatrati da sam imala sreću što sam se javila na oglas i dobila posao bez ikakve veze....i dok je čovjek nezaposlen, uvijek misli..eh, da dobijem bilo kakav posao da nisam o nikome ovisan, ali vjerujte mi nije tako, bilo kakav posao može vas usrećiti na jedno mjesec, dva (joj super, imam plaću, radim!!), posao kakav vam treba je posao koji volite, u kojem uživate, koji vam daje volje i poticaja da i u drugim područjima svog života date najbolje od sebe, posao koji je pristojno plaćen i od kojeg možete normalno živjeti tj. imati vremena i novaca za bavljenje onim što vas inače zanima....što vam vrijede novci ako ih nemate vremena trošiti ili još gore, ako vam počnu služiti za troškove liječenja bolesti prozrokovanih tim istim poslom...takav posao stvarno nikome ne koristi...umjesto pozitivnog stresa, ovdje je definitivno negativni i razboljet ćete se kad tad
mislim da tu onda negdje dolazi onaj zaključak: nemam život, imam posao, baš krasno
sigurno bi bili sretniji da je ostao onaj kratki post ispod, jer tko pobogu uopće čita tuđa razmišljanja,a moram priznati da je ispalo duže nego prvi put
komentiraj (31) * ispiši * #
a eto, kad vam se nešto ne radi...
onda obično radite nešto drugo, tako i ja pišem post umjesto da završim s tim papirima
tako je nekako počinjao post koji sam napisala, a onda se srušio firefox kad sam ga htjela objaviti, i što sad, toliko sam toga napisala, ali kome je to uopće važno...
samo da kažem, komp ipak nije krepao i zaključak na kraju je bio da nemam život, ali imam posao, baš krasno
možete sami složiti priču između, meni se ne da, možda nekom drugom prilikom sve pojasnim
komentiraj (4) * ispiši * #
23
četvrtak
ožujak
2006
ide mi, u životu ide mi...
upalim kompjuter, sve radi normalno, počnem upisivati šifru, dođem do pola i bezobrazna kutijetina se jednostavno ugasi i ne daje više nikakvih znakova života...očito sam ga urekla, mislim da sam jučer komentirala kod dr.luke da moj komp radi dobro i evo ga sad...ma razbila bih ga najradije, 2 godine garancije koje su istekle taman prije mjesec dana...
nekad mi ide sve po špagi, čak i autobus u koji uđem na terminalu prvi krene, ali naravno u zadnje vrijeme sve po starom, samo sranje do sranja...
jučer sam čak i radila 4 sata, kao budem 1 sat, pa sam stalno produživala, u kuhinji, gdje mi sad radi samo jedan radijator jer je drugo sranje ipak na kraju krepalo i izbacilo osigurače, tako da sam se smrznula sjedeći i knjižeći glupe račune, onda sam se uvukla u krevet i čitala i svaki čas se dizala i stavljala drva u kamin jer se nikako nisam uspijevala ugrijati...
napokon sam krenula završiti knjigu koju sam počela čitati još prije tri godine - jedna rečenica iz knjige - Postoje dvije situacije u kojima žena treba sebi dopustiti potpunu mogućnost promjene mišljenja: prva je pred oltarom prije vjenčanja i duga je prije neobvezatne operacije. - zapamtite je, knjiga je inače Žensko tijelo, ženska mudrost, a neki dan sam bila i u knjižnici, usput kad sam išla doktoru, posudila sam knjigu na osnovu prve rečenice, uopće me ne zanima na primjer što su roddy doyle i nick hornby nazvali ženu "najvećim živućim romanopiscem koji piše na engleskom jeziku", meni je za oko zapela prva rečenica - Bila jednom jedna žena koja je otkrila kako se pretvorila u krivu osobu. - Anne Tyler, Nekoć kad smo bili odrasli... i tak,želim si ugodno čitanje i popravljanje raspoloženja, vama isto ugodan dan
dodatak: kaj nisam multitasking žena?? ;DD
dodatak 2: evo vratila sam i ružnu ručicu na linkovima umjesto strelice
komentiraj (24) * ispiši * #
22
srijeda
ožujak
2006
opet ja
zapravo bih ovaj tjedan i tako bila doma jer imam mira nešto napraviti što uz onaj kaos na poslu nikako ne stižem, a baš nemam želje ni volje provoditi na poslu 24 sata....ali sad mi se ništa ne radi, bolesna sam, koristim priliku da ljenčarim i razmišljam....fali mi to razmišljanje, uz desetosatni boravak na poslu gdje više ne znam gdje je nešto što sam prije par sekundi držala u rukama, pa dolazak doma gdje nastojim održati kakve takve normalne kontakte s ukućanima, ali mi baš ne polazi za rukom jer neki ukućani uzimaju pravo da me još i oni jebu u zdrav mozak, jednostavno nemam vremena razmišljati o ičem drugom osim o onom što mi je potrebno da preživim dan....onda se osjećam čudno, kao da sam izgubljena u vremenu i prostoru, tj. kao da nisam povezana sama sa sobom pa počinjem sumnjati u to da li mi mozak uopće normalno funkcionira, onda to riješim na primjer nekakvim rješavanjem testova inteligencije, pa vidim da mi bar racionalna strana još uvijek dobro radi unatoč svemu, ali me to uopće ne umiruje jer i dalje imam osjećaj da nešto ne valja....pa sad malo razmišljam o onim savjetima tipa, da vam preostaje još 6 mjeseci života što bi promijenili - učinite to odmah, e svašta bih ja promijenila, razvela se, dala otkaz, samo ne znam, trebala bih onda dobiti na lotu, jer ipak ni 6 mjeseci ne mogu živjeti od zraka, što je je, nisam još na tom stupnju duhovnog razvitka da mogu živjeti od čiste energije koja me okružuje, e jebiga, što mi onda preostaje, mogla bih možda iskoristiti novu mogućnost bloga pa promijeniti adresu bloga u punmijekuracsvega, ne znam, možda bi to pomoglo da se bolje osjećam, no, za sada ću samo iskoristiti ove smajliće koje su nam velikodušno ponudili
komentiraj (18) * ispiši * #
21
utorak
ožujak
2006
već treći dan je vani sunce
a ja ležim u krevetu, glava mi se raspada, ne mogu vjerovati kakve je sve sadržaje moj nos u stanju proizvesti, iz pluća izlaze dugogodišnje naslage smoga, katrana i ostalih čudesa moderne civilizacije...kad napokon ozdravim, vani će najvjerojatnije biti nula stupnjeva sa snijegom ili je možda stvarno stiglo proljeće....nadam se
a kako su ti virusići zanimljivih oblika,
da čovjek ne povjeruje da nastaju sami od sebe, zar ne izgledaju kao da su stvoreni u nekakvim super laboratorijima ?
komentiraj (9) * ispiši * #
18
subota
ožujak
2006
ah da, zaboravila sam naslov...pa, evo ga...
sad sam buljila 15 minuta u svoj blog, samo zbog boje iz čisto terapeutskih razloga, ne mogu više gledati ovo sivilo vani...joj, upravo mi krepucnula grijalica u kuhinji, očito je i njoj dosta hladnoće i rada, krajnje je vrijeme da zatopli....vidi je sad, opet je proradila, a tako je lijepo nešto bljesnulo i kvrcnulo i sve se pogasilo....ma dobra je ona, neće da mi je hladno
jučer sam ostala doma, raditi...nakon 8 sati konstantnog sjedenja pala mi je na pamet misao da će mi se guzica, ako nastavim ovoliko sjediti, pretvoriti u ravnu ploču (a još uvijek je bez obzira na godine prćasta), a blaga kifoza i skolioza proizvesti jednu krasnu grbu, baš ću onda biti zanimljivog izgleda, quasimodo mi neće biti ni do pete...
zato sam danas malo vježbala....nisam još uvijek uspjela skinuti niti jednu kilu koju sam dobila, nije ni čudo, provedem na poslu cca 10 sati sjedeći, kad dođem doma jedino mogu ležati, problem mi je dići se i otići do wc-a ako moram, trpim do zadnje sekunde...inače hoću skinuti par kila iz čisto zdravstvenih razloga, koljena su mi sjebana, a svaka kila viška opterećuje koljeno 4 kg više a kad se penjete uz stepenice 20 kg više, inače sam još uvijek vitka, jedino me stišću neki odjevni predmeti
u zadnje vrijeme
gledam malo naslovnicu bloga pa vidim da su neki koji su cvilili što su maknuti s cool liste opet tamo, koja glupost, bila sam i ja na cool listi, pa kaj, boli me dupe na kojoj sam listi, ako se nekome čita što pišem, neka čita, ako mu se ne čita, neće me čitati na kojoj god listi bila
izgleda da neki pišu blog čisto radi natjecanja, tko će imati više posjetilaca i više komentara, to je valjda normalno, u ovoj državi svi bi htjeli biti bar po nečemu iznad drugih, zapravo, misliti da su iznad drugih, iako ima jako malo ljudi koji su svojim postignućima iznad drugih, no oni to obično ni ne ističu niti im je to cilj...uglavnom, kad gledam oko sebe, bljuje mi se, možda je to od vremena ali sumnjam...
čitam malo novine, glas naroda "Kolike su ministarske plaće kad je bivši ministar Škare uspio ušparati milijune kuna?"- zanima čitatelja iz zagreba - dragi čitatelju, kaj si ti iz druge galaksije?...moj direktor ima prijavljenu plaću bar triput manju od ministarske, a ipak je uspio ušparati milijune kuna, a znam i kako
jučer mi je bio filmofilski dan, ne volim baš gledati filmove, ali ako su na dvd-u i mogu ih zaustaviti kad hoću i nastaviti kad hoću, onda ih gledam
sjećanja jedne gejše, ništa posebno, američki uradak, ajd' sva sreća da je nekakav happy end na kraju, volim happy endove
što je muškarac bez brkova, iznenadila sam se, dobar zvuk, dobri kadrovi, netipičan hrvatski uradak tj. nisam osjećala sram dok sam ga gledala, inače često osjećam sram kad gledam hrvatske uratke iako nisam s njima nikako povezana osim što ih gledam
za kraj filmofilskog dana, rtl, univerzalni vojnik po x-ti put, ma taj jean claude van dame ili kako se već piše, ne da mi se provjeravati, je strašan ;D, naravno opet happy end
mislim da bi bilo dosta za danas, ne sjećam se kad sam zadnji put napisala ovoliki post
komentiraj (19) * ispiši * #
13
ponedjeljak
ožujak
2006
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
dobro sam, hvala na pitanju
sad je i druga kolegica na bolovanju, samujem, svake 3 minute netko zove u vezi zaposlenja, svakih 5 minuta netko bi signal za faks, između toga zovu ljutiti dobavljači kad im mislimo nešto platiti, trebam srediti tri ponude, pripremiti sve što treba za sajam....i sačuvati živce pritom i ne misliti o tome da još nisam ni počela knjižiti 2. mjesec...ja bih u krevet i pokrila se preko glave
komentiraj (35) * ispiši * #
11
subota
ožujak
2006
posmrtni biznis
kak je to krasno kad netko umre, imaju ljudi o čemu pisati, izdavati posebna izdanja, praviti posebne tv emisije (to valjda da poprave sranje od programa i da hloverče ima vanrednu priliku lamatati rukama)...vau, sad će svi zaraditi na svojim posebnim izdanjima koja ja sigurno neću kupiti jer me boli dupe za takve bezvezarije...
nekad nije čuo dobro, sad više ništa ne čuje..the end...poreznim obveznicma će biti lakše, što više mrtvih u haagu-to manje sudskih troškova...
ja odoh napokon pogledati memoare jedne gejše da ne skuplja dvd prašinu
komentiraj (16) * ispiši * #
10
petak
ožujak
2006
kiša pada, trava niče, moje štikle se ništa ne dotiče ;DDDD
imam toliko posla da ne znam otkud da počnem, pa ne počinjem ;D pokušavam u glavi složiti nekakav redoslijed ali mi nešto ne polazi za rukom ili bolje rečeno glavom...zato ću malo ovdje drobiti gluposti, možda mi nakon toga bolje krene...
bit ću u trendu pa ću i ja malo o eurosongu...ali neću pljuvati po pjesmi, pjesma je prava eurovizijska, na stranu tekst, muzika baš zanimljivo zvuči i uopće ne znam što se ljudi bune zbog toga što će nas predstavljati kao da smo mi neka kulturna nacija, kulturnih ljudi možda ima 1%...ostali: svakodnevno se vodi natjecanje bar 90% stanovnika tko će iskopati iz nosa veći šmrkalj dok čeka na semaforu i u ostalim dnevnim situacijama i još uvijek nemamo pobjednika ili me bar nitko o tome nije obavijestio, novinari istraživači gdje ste??
vodi se svakodnevno još jedno natjecanje muškog roda, tko će više puta pročačkati spolovilo, opet ne znam rezultate, a sigurno se vodi bjesomučna borba, ne znam da li je i to možda uvršteno u ginisovu knjigu rekorda, ako nije, trebalo bi...kao nacija bi sigurno bili prvi..
pa naši nazovi menadžeri...najljepše ih je vidjeti kad izađu iz svojih limuzina i odu na mladu janjetinu, mobitele naslažu na jedan stol, zasuču rukave i golim snažnim dlakavim muškim rukama nasrnu na nejaku pečenu janjad...
a nekako mislim da se taj naš "najkulturniji" dio populacije i najviše buni zbog pjesme za eurosong
idem sad raditi jer stvarno neću ništa stići
komentiraj (15) * ispiši * #
09
četvrtak
ožujak
2006
u očekivanju proljeća...
...proljetno izdanje...
a sad odoh spavati, izmorila me ova promjena dizajna
komentiraj (11) * ispiši * #
07
utorak
ožujak
2006
jedan totalno glupi i bezvezni post
dok me nema na blogu vidim dogodili se razno razni kvarovi...koliko vidim kod mene su svi postovi na mjestu iako se ne vide u pregledu objavljenih postova...a i da su nestali, ne bi bilo nikakve štete...ne'š ti postova...
što ima novoga kod mene, ništa posebno...radim, jedem, spavam...i tako svakodnevno...dobila sam par kila, na krivim mjestima, tako da sada laprdava kreće u potragu za izgubljenim strukom...očito previše sjedim u životu, bar 9 sati dnevno u komadu...
čekam proljećeeeeeee, možda postanem plodonosnija na blogu, sunce, toplina....valjda će mi onda mozak bolje proraditi a ne da kao danas sama sebe zovem na mobitel da ga pronađem gdje je jer se nikako nisam mogla sjetiti gdje sam ga ostavila...strpala sam ga u ladicu btw
komentiraj (20) * ispiši * #