A Question of Lust

Ušli su u garažu.
Držeći ju u naručju, nogom je zalupio vrata. Kiša se cijedila po njima, no koža im je svejedno bila vruća. Usne uzavrele, tražile su poljupce…
"Ne!" dahnula je i odmaknula se od njega. Jedva.
Nije mogla kontrolirati svoje disanje i svoj glas, no pokušala mu je reći da ne smiju.
"Mi… ne smijemo… Ja…sam s njim… Volim ga… i nikad…nikad nisam ovakvo nešto napravila… molim te, pokušaj razumjeti… oprosti ako sam te navela da nešto krivo pomisliš…"
Znala je i sama da zvuči neuvjerljivo.
Odavali su je drhtanje glasa, izbjegavala je da ga pogleda u oči znajući da ako pogleda će on sigurno u njima vidjeti vatru i žudnju za njim…

I on je znao da ona laže. Ipak prihvatio je njene riječi, praveći se da im vjeruje.

Sjela je na kauč. On se neko vrijeme vrpoljio po garaži praveći se da nešto traži. Na kraju je, izlike radi, uzeo bocu vina koju je njegov frend iz benda tu ostavio, i otpio iz nje. Zatim je također sjeo na kauč, ostavljajući nešto prostora između nje i sebe.
Podigao je pogled s boce i pogledao ju umorno u oči. Umorno, kao da oboje znaju da ova igra nema smisla jer će prije ili kasnije završiti zajedno.
Ona je rezignirano uzela bocu iz njegove ruke i podosta otpila pred njegovim začuđenim pogledom.



"Daj to `vamo. Nije to za tebe", rekao joj je, i u mislima dodao: "Tebi to ne treba, ti si djevojka sunca i mjesečine, ti opijaš samom svojom pojavom, i mirišeš na jagode…"
Uzeo joj je bocu, sam otpio još jedan gutljaj, kad mu je ona bacila bocu iz ruke i poljubila njegove usne koje su sada imale okus vina.

Uskoro su ležali na kauču, dok se kiša cijedila sa njih…
U tu malu garažu bilo sabijeno toliko strasti koju oni nisu znali kako da izbace iz sebe, bar ne još… Njegova majica je ležala na podu, njegova ruka je ulazila pod njenu svijetložutu haljinu koja je sada bila sva promočena, a utoliko i primamljivija…
Ljubio joj kožu osjećajući sve okuse od kojih je bila napravljena: i onu morsku sol, i šećer zbog kojeg je tako slatko treptala i umilno govorila, i onu začinjenost zbog koje je bila i anđeo i vražićak istovremeno…
A kosa joj je, usprkos kiši, mirisala na jagode i tim ga mirisom izluđivala…

Vidio ju je slučajno sljedećeg dana. Šetala je sama u velikom parku.
Još svježa uspomena na onu večer pecne ga i on joj odluči prići.
Krenuo je za njom polako, da ga ne primijeti.
Hodala je polagano, svijetložuta haljina lepršala joj je oko nogu. Uskoro je sjela na jednu klupu i ispružila se na njoj. On joj je prišao vrlo oprezno, pomalo u nedoumici dali da joj da do znanja da je tu ili da se jednostavno okrene i pobjegne.
Imala je slušalice u ušima. Pjevušila je neku njemu nepoznatu melodiju.
Stisnuo je šake pokušavajući se oduprijeti porivu da joj pomiluje dugu kosu koja je rasuta ležala na klupi
Sjeo je na klupu tik kraj njene glave i vođen mirisom jagode, pružio ruku prema njenoj kosi…

Osjetivši dodir na svojoj kosi, prenula se. «Mislila sam da sam sama», rekla je slatko trepnuvši kapcima. Zrake svjetlosti ponovno su joj zaigrale po kapcima. Nije imala pojma kakav utjecaj ima na Damiana.

"Mda, bio sam u blizini, vidio te i odlučio pozdravit" , rekao je smeteno, ne ispuštajući njenu kosu. Zbunjen i smeten, tako se sada osjećao.

Zamračilo se. Oboje su pogledali gore u nebo i vidjeli oblake kako se spremaju na kišu. "Damn, a baš sam se veselila ovom sunčanom danu" , rekla je vidno razočarana.
"Voliš ljeto?" upitao ju je.
"Obožavam ga! Sunce, more, trag soli na koži…" odgovorila je.
On je neprimjetno zadrhtao na njene riječi. Već ju je u mislima vidio kako leži u badiću na nekoj plaži, kako izlazi iz mora sva mokra i trči mu u susret, pri poljupcu osjeća sol na njenoj koži…

"Trebali bismo krenuti, kiša će svaki tren" , prenula ga je.
Naglo je ustala. Pritom njena kosa ga je slučajno okrznula po licu i taj dodir tako je zapekao.
"Da, u pravu si" , odgovorio joj je, i odlučio riskirati, "garaža gdje moj bend ima probe je u blizini, možemo se tamo skloniti…"

Poziv je ostao visjeti u zraku.