Vidio ju je slučajno sljedećeg dana. Šetala je sama u velikom parku.
Još svježa uspomena na onu večer pecne ga i on joj odluči prići.
Krenuo je za njom polako, da ga ne primijeti.
Hodala je polagano, svijetložuta haljina lepršala joj je oko nogu. Uskoro je sjela na jednu klupu i ispružila se na njoj. On joj je prišao vrlo oprezno, pomalo u nedoumici dali da joj da do znanja da je tu ili da se jednostavno okrene i pobjegne.
Imala je slušalice u ušima. Pjevušila je neku njemu nepoznatu melodiju.
Stisnuo je šake pokušavajući se oduprijeti porivu da joj pomiluje dugu kosu koja je rasuta ležala na klupi
Sjeo je na klupu tik kraj njene glave i vođen mirisom jagode, pružio ruku prema njenoj kosi…
Osjetivši dodir na svojoj kosi, prenula se. «Mislila sam da sam sama», rekla je slatko trepnuvši kapcima. Zrake svjetlosti ponovno su joj zaigrale po kapcima. Nije imala pojma kakav utjecaj ima na Damiana.
"Mda, bio sam u blizini, vidio te i odlučio pozdravit" , rekao je smeteno, ne ispuštajući njenu kosu. Zbunjen i smeten, tako se sada osjećao.
Zamračilo se. Oboje su pogledali gore u nebo i vidjeli oblake kako se spremaju na kišu. "Damn, a baš sam se veselila ovom sunčanom danu" , rekla je vidno razočarana.
"Voliš ljeto?" upitao ju je.
"Obožavam ga! Sunce, more, trag soli na koži…" odgovorila je.
On je neprimjetno zadrhtao na njene riječi. Već ju je u mislima vidio kako leži u badiću na nekoj plaži, kako izlazi iz mora sva mokra i trči mu u susret, pri poljupcu osjeća sol na njenoj koži…
"Trebali bismo krenuti, kiša će svaki tren" , prenula ga je.
Naglo je ustala. Pritom njena kosa ga je slučajno okrznula po licu i taj dodir tako je zapekao.
"Da, u pravu si" , odgovorio joj je, i odlučio riskirati, "garaža gdje moj bend ima probe je u blizini, možemo se tamo skloniti…"
Poziv je ostao visjeti u zraku.
Post je objavljen 02.04.2007. u 19:30 sati.