A Question of Lust

Pogledajte zadnju rečenicu iz prošlog posta… Jeste?
E pa može. Njen život može postati još kompliciraniji.

Sad malo prepuštam riječ Julie.

Bili smo sinoć na koncertu njegovog benda.
Bili su fakat super. I njegovi pokreti na pozornici, njegov glas kako odjekuje u dvorani, nježan i baršunast kad treba, pa malo promukao…
Još uvijek čujem njegov glas u glavi…

Bili smo mala publika vjerna bendu, no glasna. Cijelu večer smo stajali ispred pozornice, te plesali i pjevali iz svog glasa.
Ekipa je bila zakon, glazba i atmosfera neopisiva. Zatvorila sam oči i prepustila se glazbi. Lagano se ljuljajući u ritmu u ritmu, povremeno bih otvorila oči i susrela njegov pogled. Činilo se gotovo kao da me je promatrao s pozornice.

Nakon završetka 1.dijela koncerta bend je objavio kratku pauzu. Cijela ekipa, ja i bend smo izašli malo van na zrak. Nakon nekoliko minuta dio njih se vratio unutra.
A u u tom prešetavanju unutra-van, u malenom prostoru između vrata kluba i dvorane gdje se koncert održavao, našli smo se on i ja.
Zezali smo se oko nečeg i lagano sam ga piknula u rebra. On me počeo škakljati. U jednom trenutku našla sam se pritisnuta uza zid, dok me on i dalje škakljao.
No to škakljanje kao da je bila isprika da mi priđe sve bliže i bliže…
Pogledala sam mu oči. Zjenice su mu najednom postale tako velike (znanstvenici tvrde da nam se prošire zjenice u situacijama vezanima uz ljubav, uzbuđenje…)
Imala sam osjećaj da lagano upadam u njih. Njegove usne su bile tik do mojih. Shvativši u kakvoj smo situaciji, nekakav nemir mi je prošao tijelom.
Možda je on osjetio taj nemir jer smo se onda nas dvoje odmaknuli jedno do drugog. Već sljedeće sekunde vrata kluba su se otvorila i njegov frend, čudno nas pogledavši, ušao je unutra.

A naše usne, ostale su bez poljupca…

Ubrzo smo se svi opet smjestili ispred pozornice za 2.dio koncerta.
Zbunjeno sam pogledavala prema njemu, no nije mi više uzvratio pogled.
Kao da je i sam bio svjestan što smo sada gotovo učinili.

No nije tako. Julie nije primijetila da svaki put kad bi ona skrenula pogled, on bi ju pogledao s pozornice. Da, bio je svjestan najednom svega. No imao je iste dvojbe kao i Julie. "Ona ima dečka, ja tu ne mogu ništa!" razbijao si je glavu, no savršeno svjestan da je situacija bezizlazna jer on ju nakon ove večeri više nije mogao izbaciti iz glave.

Osim njih dvoje, vjerojatno je još samo jedna osoba znala da se nešto događa.
I ta osoba ju je sada gledala, pogledom joj prodirući u dušu…

Što mislite, je li poslušala vlastite dvojbe?

Ne, i dalje su se nalazili, ponekad sami, ponekad s društvom, pričali… pričali unedogled…

Bili su jednu večer na nekom koncertu s društvom.
Njen dečko nažalost nije mogao doći.
To je joj je bilo drago jer to je značilo da može provesti večer s Damianom (onaj zgodni neznanac)…
Ok, naravno da je imala grižnju savjesti, pa nije cura bez srca, ali neobjašnjivo je to što ju je vuklo Damianu…

Cijelu večer bili su si tako blizu, skakali zagrljeni s mnogobrojnom publikom. a kako je bila gužva i neki ljudi su prolazili ispred nje, bila je odgurnuta lagano unazad. Iza sebe je osjetila njegova prsa.
Kad su oni ljudi prošli, nije se vratila korak naprijed na mjesto gdje je prije toga stajala, već je ostala kod njega, tako lagano naslonjena na njegovo tijelo.
A on? Nije se činilo da se buni.
I toliko puta tijekom večeri morao se sagnuti do nje da bi mu ona na uho nešto rekla (zbog buke). Njoj je to išlo na ruku. I toliko puta je bila u iskušenju da ga, dok je tako sagnut prema njenim usnama, poljubi.

Nije.

Nije ga poljubila…

Ne da nije htjela, nešto drugo je problem.
U priči postoji još jedan problem osim njenog dečka.
A to je jedna njena frendica kojoj se Damian počeo sviđati, i koja je molila Julie da joj pomogne. A Julie nikome nije mogla reći svoje dvojbe, pa tako ni ta frendica nije znala što zapravo traži od Julie da napravi.

Julie je djevojka u vezi s voljenim dečkom. Sviđa joj se Damian. Osjeća li on što prema njoj? Prema nekim znakovima moglo bi se reći da osjeća.
No Julie nije sigurna, a nitko ništa otvoreno ne govori.
A frendica ju traži da joj Julie smjesti Damiana.

Hoće li ta šutnja u jednom trenutku kulminirati strašću među njima ili će Julie potisnuti to i pomoći frendici?

Može li njen život postati još kompliciraniji?

Proveli su cijeli dan dopisujući se preko sms-a.
U poruci za porukom činilo joj se da vidi komplimente.
U jednom trenutku joj je rekao i kako mu je drago što su se upoznali.
I njoj je bilo to drago, ali s druge strane, pomalo se bojala tog njihovog poznanstva – što bi moglo nastati, barem s njene strane?
Nije znala što on misli o njoj, sviđa li mu se ona, no što ako zbog toga što ga je upoznala dovede u pitanje svoju vezu?
A sve je bilo savršeno prije nego što ga je upoznala…
Živjela je dana za danom, samo za svog dečka…
I sada je ušao on u njen život. Zapravo, točnije bi bilo reći da je ona ušla u njegov, pošto je ona njemu prišla.

Svaka medalja, odnosno svaka priča ima 2 strane.
Da se nisu upoznali, propustila bi jednu divnu osobu, divnog prijatelja.
No sada on postaje nešto više od prijatelja, a to nije dobro…

Da se udalji od njega dok još može?

Počelo je onako kako većina stvari započinje, potpuno bezazleno.

Potpuno sretna s trenutnim stanjem svog života, uputila se jedne večeri na koncert. Trebala su nastupati dva benda koja još nikad nije čula. No nešto joj je govorilo da će ova večer biti i te kako dobra.
Povela je omanje društvo i dečka sa sobom.
Udobno su se smjestili na svojim sjedalima i koncert je ubrzo započeo.
Dok je prvi bend svirao, uočila je nekog poznatog – jednog svog frenda. Ispričala se društvu i otišla ga pozdraviti. Kratko su popričali, izmijenili novosti...
A tada je zamijetila njegovog zgodnog frenda koji je bio kraj njega.
Imao je podužu tamnu kosu koja se lagano uvijala, i sa zanimanjem je pratio koncert.
Frend ju je upoznao sa zgodnim neznancem. Tek što su neznanac i ona počeli pričat, društvo ju je pozvalo i morala se vratiti k njima.
Drugi bend je počeo sa svojom svirkom, i ona je sa nekim posebnim zadovoljstvom pratila njegove pokrete na pozornici, njegov glas…
Nije znala da je to početak nečega…
Sljedećih par dana često su se sretali, što igrom slučaja, što njenom sposobnošću da naleti u određeno vrijeme na određeno mjesto gdje je znala da će on tada biti ;P
Malo po malo, počeli su se družiti, i tako otkrivali da imaju puno zajedničkih tema za razgovor. Ona je malo po malo otkrivala još nešto: da joj se on počinje sviđati.
Shvatila je da svaki put nakon što bi se rastali, ona iznova vrti njihov razgovor u glavi. Nije se mogla riješiti pomisli na njega….