petak, 15.02.2008.

a share of the crying game - part three - infactuation/ to like/to love

jucerasnji dan je bio dobar i los. kao i svaki drugi, zapravo. u 9 i po ujutro sam vec bila izivcirana i u suzama. dobila sam savjet koji je pametan ali tesko izvediv - IGNORIRAJ TO! s nekim tko mi je bio potreban sam pogledala 'dumb & dumber'. nasla sam se s ocem, sto je proslo predobro s obzirom na moje stanje, ali me u isto vrijeme prejako skrsilo. bila sam tuzna, ne ljuta. on je bio izvor svada i nezadovoljstva, a kada je otisao nista se nije promijenilo. ne samo da nije bilo bolje, gore je. dobila sam od njega 300 kn, koje ce me drzati neko vrijeme, i otisla u selo. trebala sam zagrljaj. dobila sam kolace i zagrljaj, i predivan razgovor sa jednom od najveselijih osoba koje znam. sutra sam mislila otici na gnr tribjut. dobila sam i poziv za neku zurku u zelini. mislim da cu na kraju ne ici nigdje. na gnr necu jer sam ih vec vidjela. a u zelinu necu jer postujem tude zelje. navikla sam ispuniti zelju da nebudem negdje ako se netko do koga mi je stalo zbog toga nelagodno osjeca.

V: Ja te pozivam, i bolo bi mi drago da dodjes jer je ionako receno da mozemo pozvat svoje ljude, ali dogovori se s I. i N. dal ce oni i sta misle o tome.

i odmah sam poslala sms

M: V. me pozvao na zurku u sub. sta mislis o tome?
I: neznam.
M: da dodjem ili ne?
I: Neznam. Iskreno ne bi da dodes. neznam zasto ali ja se neznam snac u takvim situacijama pa mislim da bi ti bio lose drustvo. ali ne mogu ti zabraniti da dodjes.
M: Zasto bi mi bio lose drustvo? ako neces, necu doc.
I: Neznam.
M: Nezelim doc pa da me ignoriras ili budes ljut ili lose.
I: Misljenje sam ti vec napisao. grozno se osjecam... ovako, mi smo nesto sto tek nastaje, i prvo se zelim druzit s tobom sam, jer te zelim bolje upoznat, a necu imat tu priliku ako sam okruzen prijateljima. ne bi te ignorirao ali osjecao bi se jako cudno. glup sam, neznam. samo se nemoj ljutit.
M: ne ljutim se debeli. to je u redu, ako ti to zelis. naposletku, rekli smo jednom tjedno...polako...da.

I to je bio predobar odgovor. razgovor. kako vec. i necu odustat. V. mi je rekao da ako to stvarno zelim da budem jako, jako, al stvarno jako strpljiva. vise nego ikad. Struja mi je rekla da ga ne pustam nikako ako ga stvarno zelim. so i'll just wait. go with the flow. have patience...

It's not always rainbows and butterflies
It's compromise that moves us along, yeah
My heart is full and my door's always open
You can come anytime you want
I don't mind spending everyday
Out on your corner in the pouring rain
Look for the girl with the broken smile
Ask her if she wants to stay awhile
And she will be loved

A sad bi se mogla i dotaknut naslova. U zvuku sam. svira phil collins, ou jea. vec se nakupilo dosta ljudi, pola 12 je, a ja sam u 10 dosla. na pocetku smo tu bili konobar ja i jos 6 ljudi. jea. dakle,naslov. sjedili smo naci V. i ja na pivi u Corku jucer, 2 velebitska (pizdu strininu nema tomislava.) i to je mjesto moje jebeno dobre recenice koju je on nazvao 'jednom od najmudrijih stvari koje si ikada rekla'. na stolu su u to vrijeme vec bila 4 velebitska, dva popijena, jer se blizilo 11 pa su nas uskoro mislili protjerat. i tako pricamo mi, nadovezano za ono da moram bit strpljiva.

V: ja njega poznam dosta dugo. a znam i tebe dosta dugo. molim te, nemoj mu jos dugo, cak i iako to osjecas, rec da si zaljubljena.
M: znam, i necu, rekao je da cemo ic polako. jel mislis da se isplati?imat strpljenja i to?
V: mislim da da.
M: kad pomislim na to da njemu treba vremena osjecam se kao musko. treba vremena, i ja mu ga dajem...
V: on je s J prekinuo prije koji tjedan. a ona je bila prva cura o kojoj je on pricao. nikada nije pricao o svojim curama, niti sam ga ja ispitivao, ali o njoj je pricao.

i nije mi smetalo to da je pricao o njoj, bar ne na nacin da sam osjecala ljubomoru. osjecala sam vise neku zelju da jednom prica o meni. jea. to bi htjela. i nije mi zapravo trebalo da mi on kaze da cekam. ni da mi V. ili Struja to kazu. znala sam to zbog kinderjaja. zbog nacina na koji mi je objasnio simboliku kinderjaja.

cokolada=bombonjera
igrackica=plisanac
ruza=...to bi improvizirao i na kraju ju ne dao

sama cinjenica u biti da je pomislio na to da bi mi nesto mogao dati,ali nije-i to je cudno, sada me nimalo ne razbija zasto nije...-je dovoljan odgovor na pitanje da li se trebam strpit. i ponovo sam se makla daleko od naslova. dakle, to je pokrenulo upozorenje da cekam.
samnom radi jedan jako poseban covjek, nije previse zanimljiv, ni lijep na meni lijep nacin. smijesan je, nizak i zabavan. on se svako malo zaljubi. i to je prava rijec za ono sto on osjeti. leptirici, zelja.

np. MP3, Iced Earth-Prophecy

infactuation/zaljubljivanje=san
to like/svidanje=saznavanje
to love/ljubav=realnost

zaljubljivanje je onaj pocetni delirij. oni leptirici u trbuhu, koji nas nikada ne napuste. taj stadij nikada ne prestane, samo se malo stisa sa onog pocetnog djetinjeg 'ocu ovo'. zaljubljivanje je dokaz povrsnosti. to je onaj osjecaj prestanka rada mozga kada netko isuse i boze predivan prode pored tebe, ali neznas kako se zove, neznas kolko puta tjedno pere kosu, kako mu se zovu mama i tata, da li moze pojest cijelu pizzu, gdje izlazi. to je ono kada si opcinjen time kako joj/mu kosa leprsa dok se okrece, majcom od metallice jer ti imas istu takvu ili tom prejebenom guzicom koja predobro izgleda u uskim trapericama i nemoze se ne primjetiti. to je stanje u kojem je pojava te osobe i zelja za njom jedina poveznica sa stvarnoscu. sve ostalo je san.

upravo ta zelja, koju sam spomenula ranije, smanjuje trajanje zaljubljivanja, jer cim se osoba bar malo upozna to vise nije san. ona postaje stvarnost. i ona nam se moze svidjeti ili ne.

svidanje je onaj dio kada pitas nekoga kako se on/ona zove. i svidanje za razliku od zaljubljivanja traje dulje, i teze je, i zahtjeva puno vise strpljenja i ulozenog vremena i truda. Tu nastupa stvarnost, jer saznamo sto voli/ne voli, slusa/ne slusa, pusi/ne pusi. dobijemo u biti hrpu informacija koje se slazu kao puzlice na shemu karaktera koji mi imamo u glavi o tom nekome, na neki nacin hrane onu pocetnu zelju za znanjem stvari i zamjenjuju prostor ispunjen pitanjima i pretpostavkama o nekome sa cinjenicama.

Kad te vidim kiša prestane
Crni oblak odmah nestane
Cijeli svijet se sa mnom raduje
A tvoj osmijeh nose ulice

mnogi ce mi ovo zamjeriti,ali vec na ovoj razini postoje neki osjecaji koji su stvarni, na razini prihvacanja i odjeljivanja onoga sto je na toj osobi nama 'dobro slatko divotica' od onoga sto nam je 'omg,fuj'. i vec tu mozemo reci da to zelimo, ili nam ne treba. puno ljudi tu mogucnost nekako zamotaju u svileni papiric sa mislju da ce oni lako kasnije izmjenit nesto sta se njima ne svida na toj osobi, ili 'mora bit da ima takav dan'. i to nije dobro. dok ucimo i sazrijevamo, dobivamo snagu i povjerenje u sebe da mozemo procijeniti kakav utjecaj netko ima na nas ili nema. postujem slusanje emocija i instinkta, ali ne u ovakvoj situaciji. jer slusanje instinkta i samozavaravanje zbog nekih vlastitih fobija su dva jako bliska pojma, koja se cesto isprepletu, i to ne zavrsi dobro.

If I should stay I would only be in your way
So I'll go but I know I'll think of you
every step of the way
I hope life treats you kind
And I hope you have all you've dreamed of
And I wish you joy and happiness
But above all this I wish you love
I will always love you

ako odlucimo pametno, i djelomicno bar hladne glave, da nam je ta osoba, unatoc svim svojim manama i vrlinama, nevjerojatno draga, da ju jednostavno zelimo tu negdje jer zelimo biti tu i kada se smije i kada place i kada je ljuta i kada je razocarana i kada je potpuno luda, onda volimo. kada zelimo osobu kakva je, bez da ijednom pomislimo da bi ju trebali promijeniti, iako nam neke stvari smetaju, bez da ijednom pomislimo da bi nesto na njoj moglo ili trebalo biti bolje, iako mozda je tako, tada volimo.kada znamo da nemozemo nikoga posjedovati, kada smo zahvalni sto imamo tu osobu, kada smo spremni zrtvovati sebe zbog nje, ne zato jer to ona trazi nego jer mi to zelimo, i jer na neki nacin znamo da ce se ona zrtvovati za nas jer ona to zeli, tada volimo. ne kada kazemo zauvijek. ne kada kazemo volim te. ne kada kazemo hvala sto postojis. nego kada to zbilja osjetimo. tada volimo.

e sad jebiga. neznam kolko ce me ljudi shvatit. niti koliko ce me ljudi popljuvat. ovo je samo ono sto ja osjecam.i mislim...

shine on
Melly

edit.zlostavljanje zivotinja. ja ih previse volim. psa kojeg danas ima sam udomila davno. i bila je mala. 8 mj. i bojala se svega, i od pomisli da je mogla ovako zavrsiti mi je doslo da placem.
klik klik tu