nedjelja, 27.08.2006.

fight club

neznam, imala sam zelju ovaj post napisati...divim se tom filmu. svaka recenica je predobra, a sami koncept, tema.. it takes a genius to create such a fine art-work...ako ce itko uzivati bit ce mi drago

1.Narrator: This is your life and it's ending one minute at a time.
podsjetnik da je zivot kratak. dan koji je bio jucer nije moguce vratiti prozivjeti opet. ne radi se samo o greskama koje si pocinio vec i o stvarima koje nisi, a mogao si, o onome za sto si rekao sutra cu,a nisi... odgadanje je lose, jer ako nesto treba uciniti, ucini to danas. poljubi osobu koju volis, onima koje mrzis reci da ih mrzis, cuvaj uspomene. ako vidis da te nesto ispunjava radi to. nemoj zaliti, nikad, jer mrzit ces se na kraju. zivot je jedan i prekratak je da ne bi udovoljio svom hedonizmu.

2.mozemo li postati osjecaj? osjecati se toliko tuzno, toliko sretno da zapravo mi sami postanemo taj osjecaj? krvariti toliko jako, plakati toliko dugo dok mi sami ne postanemo manifestacija svoga stanja? ova Jackova licnost me natjera da se zapitam te stvari, jer ona zapravo jesu njegovi osjecaji, ali postpuno odvojeni jedan od drugog i savrseno definirani i manifestirani njegovoim postupcima, u savrseno odabranim trenutcima kada su ti osjecaji najocekivaniji
Narrator: I am Jack's smirking revenge.
Narrator: I am Jack's cold sweat.
Narrator: I am Jack's raging bile duct.
Narrator: I am Jack's wasted life.
svaki dan je potrosen uzalud ako ne postoji nesto posebno u njemu.carpe diem,pa ako to znaci ubijati se, ucini to
Narrator: I am Jack's inflamed sense of rejection.
Narrator: I am Jack's broken heart.
Narrator: I am Jack's complete lack of surprise.
ova me jako podsjeca na pjesmu od allanis 'so unsexy'. a i istina...ja sam ponekad toliko prazna i ne postoje stvari koje me mogu dirnuti
I can feel so unsexy for someone so beautiful
So unloved for someone so fine
I can feel so boring for someone so interesting
So ignorant for someone of sound mind
Narrator: [reading] "I am Jack's colon."
Tyler: I get cancer, I kill Jack.
e ova mi je samo jako smjesna...

4.Narrator: Marla was like that cut on the roof of your mouth that would go away if you'd stop tonguing it, but you can't.
ovisnost, sve one stvari za koje znamo da ce otici i nestati,ali su nam nekako uvijek previse potrebne da bi ih pustili

5.Tyler: "All the ways you wish you could be, that's me. I look like you wanna look, I fuck like you wanna fuck, I am smart, capable, and most importantly, I am free in all the ways that you are not.
tyler je pametan. zgodan, dobro se bori. zna o zivotu. voda je-cvrst i odlucan. za razliku od jacka. zar je stvarno svijet dosao do toga da ce svaki od nas imati svog tylera? ja ga imam. melissa. ali...jednom ce otici. nadam se. prejaka je za moje tijelo, prejaka je za moj um. ili sam ja preslaba za nju, pa me zbog toga izjeda?za to i sluze te druge licnost. da budu pametne kako mi nismo, da budu lijepe kako mi nismo, da nose nase probleme, da se bore u nasim bitkama, da podnose bolkoliko mi ne mozemo, da umiru kada se mi bojimo smrti...da vole kada se mi bojimo voljeti.izadi iz mene cudoviste krasno.

6.Narrator: Is Tyler my bad dream? Or am I Tyler's?
da.oni trenutci kada se dvije licnosti, tj. on, licnost koja je sve ono sto covjek nije, i On,the master of the body, toliko isprepletu da je teško odrediti kada je on taj koji upravlja, a kada On. da li je moguce pustiti ga na slobodu i dati mu da upravlja Njegovim umom bez straha da ce on otici iz Njega kada mu On to kaze? ne, jer on dobije od Njega preveliku snagu, i prevagne toliko da je gotovo identicno njegovo i Njegovo ponasanje. tko je gledao film znat ce. neka pogleda i insomniu. u cast tome...sljedeca tocka

7.Narrator: With insomnia, you're never really asleep; you're never really awake. For six months I couldn't sleep. With insomnia, nothing's real. Everything is far away. Everything is a copy of a copy of copy.

8.Narrator: If you wake up at a different time in a different place, could you wake up as a different person?
vjerujem u reinkarnaciju,ali ju ne znam objasniti. vjerujem u to da svatko ima dvojnika, ali neznam zasto. mozda zato da samu sebe uvjerim da je njoj/njemu bolje nego meni,pa sam time jednu dusu spasila od ovoga kako se ja osjecam. lijepo je zivjeti u tom saznanju. ali recenica je dobra za razmisljanje

9.Narrator: [While brutally beating Angel Face] I felt like putting a bullet between the eyes of every Panda that wouldn't screw to save its species. I wanted to open the dump valves on oil tankers and smother all the French beaches I'd never see. I wanted to breathe smoke.I wanted to destroy something beautiful.
ja se cesto ovako osjecam. uglavnom prema sebi. puno puta me uhvatilo razmisljanje da bi si mogla ziva oderati kozu i ako bi to dovoljno zeljela i dopustila melissi da preuzme ne bi osjetila nista, jer ona ne osjeca nista...previse je ranjena...ah...da

10.Tyler : You are not special. You are not a beautiful or unique snowflake. You are the same decaying organic matter as everything else.
svi smo mi isti. the point. no jesmo li uistinu? o tome da li cemo biti isti odlucuju iskustva koje smo imali tokom zivota. odgoj? ne toliko puno, osim ako smo povodljivi. ali ovo je moram reci jedina recenica u filmu koje me strah. ja zelim biti posebna

11.Tyler: The things you own end up owning you.
to je istina. koliko zelimo neke materijalne stvari, kao da bi pokazali svoju osobnost preko izgleda svoje kuce, mp3a, mobitela, odjece, glazbe, uvjeravamo se kako to nije uopce nista tako vazno, a kolko bi ljudi dozivjelo zivcani slom da izgube ili razbiju nesto vrijedno? da li su stvari postale vazne? da. jako. postali smo robovi stvari. samo si trebamo to priznati. materijalisticko drustvo u kojem moras biti primjecen zbog onoga sto posjedujes. zajebi to. i chose something else

12.Tyler: We're designed to be hunters and we're in a society of shopping. There's nothing to kill anymore, there's nothing to fight, nothing to overcome, nothing to explore. In that social emasculation this everyman is created. Advertising has us chasing cars and clothes, working jobs we hate, so we can buy shit we don't need.
je li moguce da je to istina? je li moguce da nas svijet u kojem zivimo prazni i tjera na to da se osjecamo krivima sto smo nasli sve,a opet zelimo jos? ne dopusta nam da se zadovoljimo cinjenicom da smo zivi...vec nas tjera na to da mislimo da nismo dovoljno vrijedni i da nam treba vise

13.Narrator: When people think you're dying, they listen--
Marla: --instead of waiting for their turn to speak.It's cheaper than a movie, and there's free coffee.
razlog zasto su njih dvoje isli na sastanke s ljudima koji su zapravo bolesni. jos jedna istina. zasto ljudi prvo prijete samoubojstvom a onda se ubiju? zele pozornost. zele vidjeti dokaze da jos ima ljudi kojima je stalo do njih. a zajebi,kada se ni na te stvari nitko vise ne obazire. najbolje da se svi uvjerimo da nas nitko ne voli i pomremo. ali tako je. malo ljudi slusa druge, dok se ne pocnu ponasat ludo, dok se ne pocnu derat, ili zaprijete da ce se ubiti. a onda ih saslusaju iz sazaljenja i da ih ne moraju imati na dusi. jebote kako lijepo. are you happy now??

14.Narrator: Everywhere I travel, tiny life. Single-serving sugar, single-serving cream, single pat of butter. The microwave Cordon bleu hobby-kit. Shampoo-conditioner combos. Sample-packaged mouthwash. The people I meet on flights? They're single-serving friends.
Narrator: What do you do for a living?
Tyler: Why? So you can pretend like you're interested?
small talk, oni glupi razgovori tipa sta ima za koje nekada svi imamo osjecaj da su skroz potrebni kada sretnes osobu koju si vidio dvaput u zivotu. ili kada samo zelimo pobjeci nekome koga ne bi trebali vidjeti, jer bjezimo od svojih osjecaja, pa sam nadjemo nekoga da nam odvuce pogled, ili kada zelimo biti videni s nekim u drustvu ili sva ona glupa pitanja kada zelis da te netko zavoli pa se stvarno ljudi prave da ih zanima sta pricas a zapravo im je pogled stakleno tup...mrzim small talk.licemjerje

15.Narrator: Losing all hope is freedom.
Tyler : It's only after you've lost everything that you're free to do anything.
sloboda. o tome je bio moj prethodni post. istina sloboda moze biti rjesavanje od svega sto te sputava kako bi mogao novorodenog sebe pustiti da ucini sve o cemu si ti ikada sanjao. znaci li to odreci se ljubavi koja visi na niti? prekinuti odnose sa obitelji koju bas i ne volis? otici do rijeke i baciti stare slike? izgubiti sve za sto si se ikada borio? izgubiti sebe, kako bi mogao iz pepela uskrsnuti svoju novu sliku, koja ce imati hrabrosti uciniti sto ti nisi ucinila a trebala si, srama sakriti ono sto si pokazala a nisi smjela, smjelosti reci u lice sve sto je u srcu i glavi, a prejako je da ostane tamo...ili je bolje zastititi se, i trpjeti laznu slobodu, sa umjetnim osmjehom na licu, pitajuci se da li i drugi to rade tako ili je njihov smjeh iskren i trajan

16.Narrator: I ran. I ran until my muscles burned and my veins pumped battery acid. And then I ran some more.
motor koji nas pokrece, koji ne da da stanemo da se zaustavimo i pogledamo iza sebe. prije 6 dana moj je motor radio. trcala sam, bjezala sam od proslosti. nije mi uspjelo. nisam kukavica, pose suociti,ali kada jedna strana ne suraduje...zelim pobjeci i natjerati se da se nikada ne vratim.

17.Narrator: Put a gun to my head and paint the walls with my brains.
evo jedna o smrti...crveno...jupi.moram. toliko bih puta samo htjela nestati utami, samo nestati od necije ruke da ne moram docekati novi dan.

18.Tyler: Without pain, without sacrifice, we would have nothing.
moj moto. bez boli nema osjecaja nekad. osjecaji su rjetki a pogotovo oni sretni.

ja sam sad sretna.salut