utorak, 20.03.2007.
eXtErNaLnI GrAnIčArI
Eksternalni graničari u krškom krašu krišom su zaklanjali poglede radoznalih seljaka iz okolice tog malog mjesta u pripizdini. Pogledi su bili usmjereni na tijelo na dnu litice. Bila je to mlada djevojka, prije pada jako zgodna, a nakon pada nezgodno krvava. Ruke su joj bile polomljene, noge prepolovljene, a od lica joj je ostao samo otisak stijene na obrazima i jedno oko cijelo, a drugo pretvoreno u tekućinu - raspadnuto. Na leđima je izbijao šiljati komad stijene koji je kroz trbuh ušao nevjerovatnom brzinom i razderao kralježnicu zajedno sa gomilom tjelesnog mesa. Njezin je suprug stajao na vrhu litice okružen mnoštvom dosadnih seljana koji su u čudu promatrali, dok mu je šačica ljudi davala podršku, a među njima i svećenik. Kada su ljudi sutradan htjeli izvaditi tijelo ili bolje rečeno meso,krv, kosti i još par ostataka mlade ljepotice shvatili su da im treba pomoć planinara ili nekog vražje spretnog penjača. Tako su poslali glasnika da otrči do obližnjeg grada i dovede čovjeka kojeg su zvali Čovjek Sa Stijene. Kada je ovaj stigao do litice nije nažalost mogao ništa jer je divlje more valovima progutalo ostatke tijela i opralo svaki trag na oštrim stijenama. Njezin je suprug, koji se inače zvao Mandin, a sada ne, svima objavio kako je tuga dvostruka i kako mu para srce što mu se trudna supruga ubila. Naime, Mandin (za kojeg su svi mislili da se zove Ander) je uz ime njegove žene na grobu dodao još jedno ime: Ander Seso Jr. Iz čiste obijesti - volio je da ga sažaljevaju. To naravno nije bila istina jer je njihovo dijete bilo živo i nezdravo, a Mandin ga je sakrivao u podrumu svoje kuće malo izvan sela. Pa što je onda uzrok smrti mlade majke i tko su njezini preci. Ovo drugo nije sasvim jasno, ali je prvi dio ove misterije raskrinkao svećenik Jesaro. I to upravo onda kada je promatrao dijelove utrobe kako se cijede na stijeni i kako ih jedu morski rakovi. Bilo mu je sumnjivo to što se nije vidjelo tijelo djeteta, ali to nije značilo ništa jer jer ona bila u drugom mjesecu trudnoće. Sa tim istim svećenikom, doduše. Sa druge strane morao je šutjeti o tome jer se bojao prezira mještana i sjekire supruga, koji je sezonski radio kao drvosječa, a pričalo se da je jednom zaklao poslodavca dlijetom, jer mu je ovaj prokomentirao kako tako nikad neće posjeći drvo na vrijeme. Ipak je on bio aartiST! Ali to nije ni bitno, bitno je to da je svećenik, ako je nešto htio riješiti morao pod hitno provijeriti svoje sumnje. Ali ono što Jesaro nije znao to je da dijete uopće nije bilo začeto i da ga je mlada majka lagala jer više nije htjela imati posla s njim zbog straha od supruga. A dijete koje je rodila skrivala zajedno sa mužem u podrumu - "Jer je on to tražio!". I bez objašnjenja i suvišnih pitanja tako to bi. Mandin je svoje dijete četiri godine sakrivao u podrumu i krišom ga ponekad izvodio van i to samo na mjesta jako udaljena od sela gdje ga nitko ne bi prepoznao ili netko od sumještana vidio. To je dijete bila jedna mala, slatka djevojčica sa prekrasnim osmjehom. Imala je plavu, kovrđavu kosu sa dvije crvene trake u njoj. I po cijeli bi dan skakutala i pjevušila. To je bilo jako jako čudno s obzirom da ju je Mandin jebao već godinu i pol. Nekoliko dana nakon sahrane, svećenik se uputi kod Mandina da popriča s njim. I tako mu zakuca na vrata.
- "Odjebi! Tugujem!" - vikne Mandin
- "Ali donio sam vam nešto hrane koju su pripremile mještanke, pusti me na par minuta" - kaže Jesaro
- "O.K., ali samo na kratko - izusti Mandin i otvori vrata.
Pošto je Mandin bio jako gladan, a žena mu nije mogla skuhati objed jer je mrtva pristao je na kratki posjet I tako dok su njih dvoje pričali kad se podrumu se začuju neki zvukovi. "Ah opet ta mačketina, stalno zanovijeta!" kaže Mandin, ali primijeti da mu Jesaro nije povjerovao te se gana brzinu riješio i poslao ga kući kako bi riješio problem sa mačkom. Tek toliko da dobije na vremenu. Dok je skoro izgurao gosta iz kuće gromkim je glasom psovao mačku kako se ne bi čuo dječji glas, a Jesaro je pokušao sakriti iznenađenje i sa strahom napustio Mandinov dom. Ljutito se spustio u podrum i vidio djevojčicu kako pjeva i pleše. Mala je tako razdragano pjevušila jer je ugledala ptičicu. Osmjeh joj je sjao na malom licu a glasić joj je titrao kao leptirova krila. Kada je ugledala tatu veselo je potrčala prema njemu da mu kaže kako je vidjela lastavicu. A Mandin smireno desnom rukom podigne veliki malj duboko zamahne kao nikada do sada, opali njime djevojčicu posred lica i od siline udarca njeno se cijelo tijelo zabije u zid sa maljem prikovanom glavom za oronule cigle. Krv je prštala na sve strane, a nožice su se klatile lijevo-desno, lijevo desno, lijevo-desno... Kako je Jesara mučila savjest na pola puta odluči se vratiti i uvjeriti se da mu se nije samo učinilo kako čuje ljudski glas. Neoprezno mu se haljetak spotakne o staro željezo ispred kuće te ga tako Mandin spazi na prozoru. Zgrabi sjekiru i izjuri iz kuće van. Zgrabio je svećenika i za početak mu odreže jezik nožem kojeg je izvadio iz čizme.
- "Završit ćeš kao i moja supruga." - nevjerovatnom mirnoćom progovori Mandin - "GGGHHHMMM" - neodlučno izusti Jesaro
Zatim mu je sjekiru zabio u prsa nekoliko puta, a onda ga uspravi i kao nekad sa drvima zabije mu sjekiru u noge i obori ga. "TIIIMBEEER!!!" - zadovoljno vikne Mandin i pospremi svinjac Kada je pobacao leševe niz liticu sačekao je da ih voda proguta. Sa zadovoljstvom je pogledao zalazak sunca i divlje valove kako sakrivaju posljednje lokvice krvi i komad Jesarovog jezika. Pomalo mu je ovo selo dosadilo te se spakira i ode na put u potragu boljim. "Ima još žena! ...i djece." - pomisli Mandin i zagrize komad neobično vrlo ukusnog mesa.
nedjelja, 18.03.2007.
Gadno
MA KAKO JE MOGUĆE DA SE NE ZABRINEŠ ZA SVE OVE IDEJE KOJE PRODAJU ZA MALE PARE A NIJE TI JASNO TKO IH SMIŠLJA I DA LI SU UOPĆE REALNE I KAKO DA TI SE NE GADE SVE TE TIHE STVARI KAD IH JAKO DOBRO ČUJEŠ I KAKO MOLIM TE DA TO NE VIDIŠ PRED OČIMA SVAKI TREN KADA POČNEŠ RAZMIŠLJATI PA KAO DA BI TREBAO BITI JAKO GLUP I NESNOSAN I TOLERANTAN PREMA BUDALI KOJA VOLI SAMO BAZENE BEZ KLORA I KOJA NIKAD NE ČITA OVAKVE PRIČE DA NE BI NAŠLA SEBE U NJIMA ILI PRETRPILA MALI UDARAC KRITIKE KOJI NE MOŽE NIŠTA SPRAM JEDNE TAKO VELIKE ODVRATNE NESNOŠLJIVE GADLJIVE NEŽIVOTNE STVARI KAO ŠTO JE…ne mogu niti ime izgovorit…ah…
srijeda, 14.03.2007.
Krug
DOK JE PRIČA TEKLA SVOJIM TOKOM, DESILO SE NESTO IZNENADNO. NEZNANI SU LJUDI POLAKO POČELI BITI SVE POZNATIJI I POZNATIJI. VILIJAHEM JE SJEDIO I PIO "BOHEMIA REGENT". BILO JE MALO NERASHLAĐENO ALI MU TO NIJE PREVIŠE SMETALO. RAZMIŠLJAO JE O MRTVOJ LJUBAVI KOJA JE BILA PODOSTA BLIZU, ALI JE U JEDNOM TRENUTKU POLETJELA DALEKO. PREDALEKO. IPAK NOVO JE SUNCE ZASJALO, IAKO DRUKČIJIM SJAJEM, ALI TO NIJE BILO BITNO. BITNO JE DA SIJA I DA JE TOPLO. JER AKO SUNCE NE SIJA MOŽEMO IPAK GLEDATI ZVIJEZDE. A ZVIJEZDE ISTO SIJAJU. KURAC, PENIS, PIČKA, VAGINA, SNOŠAJ, SPOLNI ODNOS, LJUBAV, KARATIVA, I ONDA SE SVE VRTI OKO TOGA. BEZ REDOSLJEDA. PODJELA RIJEČI BEZ PREDUMIŠLJAJA. KOJE SE DIJELE ŠAKOM I KAPOM ALI KOME, ZAŠTO I KAKO? PONOVO JE ODLETJELA I POSLJEDNJA LASTAVICA TIHO I PRAZNO, ALI BITNO DA JE TO NAPRAVILA BEZ I JEDNE RIJEČI. UMOR JE SAVLADAVAO NAŠE, ALI NEPRIJATELJ NIKAD NE DRIJEMA. NEPRIJATELJ JE JAK, POD UTJECAJEM NESPAVANJA, KONSTANTNO JE PRISUTAN I DIVLJA, RUŠI, UVIJEK I ZAUVIJEK, VELIK.
subota, 10.03.2007.
Tiranin i kupus
Tiranin je sjedio na verandi. Promotrio je sve okolnosti i zaključio da je njegov vrt neodoljivo plodan. A tiranin je kupus jako jako volio. U priči je postojala i vrtna kopačica koja je teško radila kako bi kupus cvjetao. kako to nije bilo dovoljno tiranin je mučio kopačicu kako bi ona uz druge volontere plesala sa zemljom. Kako je zemlja počela preferirati lubenice i oblije voće koje je možda bilo glađe. Ali tiranin, on je jako volio kupus. Jednog popodneva košuta je doplivala do bunara i napila se vode. Košuta je bila gladna ali joj je bilo dosta zelenih pašnjaka i pibjegla je na brdo kako bi našla hranu. Brdo joj hranu dalo nije i košuta popizdi. S vremenom se košuta udaljila od brda jer nisu mogli živjeti u simbiozi. Ona mu je samo srala. Brdo nije davalo hranu osim malobrojnih pašnjaka kojih je košuti bio pun kurac. Košuta je otišla tiho i bila sretna što je to bio njen izbor. Tiranin je u jutro pronašao košutu kako jede kupus i lubenice i pljuca koštice i osjeća se samozadovoljnom. Tiranin je volio košutu iako je brutalno postupao sa svojom okolinom. Svojim je rukama bez svojih robova priskrbio bambija i uživao u njemu. Košuta je ipak bila prognana s područja tiraninove vlasti odnosno sa svih 13 datuma između razmeđa svjetova. Ipak je tiranin više volio kupus.
utorak, 06.03.2007.
Jedna i druga
JA POČINJEM PISATI. KAKVI DANI OMAMLJENI VJETROM. I SLIKE U POTHODNIKU. NAPOKON NEŠTO ZANIMLJIVO I KREĆE PREMA MENI. HA HA. I TIŠINA JE POLAKO PREKINUTA UDARCEM VRATIJU. POLAKO JEDNA PO JEDNA VRATA SU SE DIZALA I LUPALA, LUPALA, LUPALA... IZLAZI SU PUNI PA ONA NIJE IZAŠLA. PRONAŠLA JE PRIJATELJICU I OTIŠLE SU ZAJEDNO NA KAVU. SAMANTHA JE ZANOSNO POMAHNULA KOSOM I LUPILA GLAVOM U PROZOR. KROZ POLUPROZIRNU BIJELU MAJICU NAZIRALI SU SE POLJUPCI. UMJESTO KAVE SU PILE ROSÉ. DOK JE KONOBAR VIŠE LIČIO NA POVIJESNI IZLOŽAK NEGO NA MUZEJ VOŠTANIH FIGURA. KADA SU POPILE PIĆE VRATILE SU SE NA POSAO KOJI NISU VOLJELE, A I DAN JE BIO DUG TAKO DA IM JE BILO DOSADNO. "POMOĆU ROBOTA JE SVE LAKŠE" REČE JEDNA SA UZDAHOM. "PA DA, OVI NOVI I KAVU RADE" REČE DRUGA MISLEĆI PRITOM NA ROSÉ, A NE NA TURSKU KAVU. POSLJE SU POJELE OTROVANI SIR U UMRLE OD DOSADE KOJU IM JE PRUŽALA BOLNICA U KOJOJ SU SE LJEČILE. A OSIM TOGA JEDNA JE BILA MAMURNA. DRUGA ZAPALI CIGARU I UŠUTI. KADA SE JEDNA UJUTRO PROBUDILA, OD DRUGE JE OSTAO SAMO PEPEO. JEDNA USTANE I ZAPJEVA HIMNU HAIKU INDIJANACA. JEDAN JE TAKAV INDIJANAC NAPRAVIO MARATONSKI HAIKU TAKO DA SU GA IZBACILI IZ PLEMENA. JEDNA JE OSTALA SAMA SA VRLO KRATKOM PJESMOM. KADA JU JE PROČITALA OSTALA JE SAMA I GLADNA. VIŠE NIJE MISLILA NA POSAO.
nedjelja, 04.03.2007.
Priča
A SADA DRUGA PRIČA KOJA JE NAPISANA IZ SERIJE PRIČA U SPSSU I TAMO JE BILO LJEPO. ONI SU SJEDILI I PILI VINO, DOK JE SUNCE BILO DI I UVIJEK. POČELI SU I DANI U SJENI I NISU PILI VINA VIŠE. BILO JE PRIČA IZMEĐU NJIH. ONDA JE ON OTIŠAO VLAKOM I NIJE RAZMIŠLJAO O TOME. NAPOKON JE PROTEKLA VODA. OTVORIO JE PROZOR NA KOMPJUTERU. I PROGLEDAO VAN. NIJE RAZMIŠLJAO O TOME. DOBAR DAN. ČIZMA MU JE BILA PUNA. FAK OF. NEKI LJUDI U GUŽVI ČEKAJU PO CIJELI DAN, A NEKI IH ČEKAJU. KO JE KOME BOLJE DAO TI ILI ONO. ZA POLA SEAT IBIZE ĆU DOĆI. IPAK TO JE MALO SMIJEŠNO. A JA BI DA JE PUNO SMIJEŠNO I ZANIMLJIVO. LJUBIČASTE STOLICE UVIJEK SU MEĐU RUBLJEM I TAMO SPAVAJU PO CIJELI DAN. NEKI DAN JE MAHALA IZ VLAKA SA ONIM DJELOM. WALKMANOM. I NIJE RAZMIŠLJALA O SLADOLEDU. IGRALI SU DJEČJE IGRE. ONE ZA IMBECILNE BURŽOAZIJSKE IGRE. KAO ISPIJANJE PROŠEKA U PODNE, NEDJELJOM. AH, DA DOŠAO JE I ON. A BIO JE DOSTA TIH, TE NIJE RAZMIŠLJAO O KRVI. SMIJEŠNO. KADA JE KRENUO I POGLEDAO FIGURICU MISLIO JE DA JE KASNO. ALI SE PREVARIO JER SE SVIJET OKRENUO JEDANPUT BRŽE. HEHEHEHEHEHE. DA, BIO JE TO SASVIM OBIČAN DAN. POSREDNIK U AUTOBUSU JOJ JE REKAO DA SIĐE NA SLIJEDEĆOJ STANICI. ONA MU NIJE VJEROVALA, ALI SU SVEJEDNO POBJEGLI NA ZAPAD I TAMO ŽIVJELI DUGO I...
petak, 02.03.2007.
Ples
Katkad Oni plešu sami bez ikog da im svira. I nisu uopće tužni zbog toga. Pričinjava im zadovoljstvo da mogu slobodno lebdjeti po podiju i zamišljajući svaki svoju muziku. Svaki ima svoj film u glavi. I tako su u zabludi da su zaljubljeni sasvim lijepo usklađeni. Problem nastane kada On ili Ona shvate da svaki zamišlja svoju melodiju, svaki zamišlja neki drugi ritam i u trenutku raskola njihovih zamišljenih taktova, njegova se noga zaplete u čvor oko njene, njezina ruka stisne njegov vrat i u krivom trenutku pretvore se u pacijente hitne pomoći koja im pokušava spasiti prelome. Tako ostaju u šok sobi. Nekoliko tjedana kasnije rane im polako zacijele i otpuštaju ih doma iz bolnice. U bolnici imaju puno vremena za razmišljanje. Puno besanih noći kada ne popiju tablete za spavanje i puno bolnih dana kad ne dobiju tablete za bolove. A i kad ih dobiju onda ih dani bole od dosade. Plesa više nema. Barem ne neko vrijeme dok potpuno ne ozdrave. Ona se u bolnici navikla na tablete za smirenje. On se navikao na zgodne sestre koje su mu ponekad prošvercale koje pivo. Nakon nekoliko mjeseci otpušteni su iz bolnice. Nastavili su se i dalje viđati, a kad se je zdravstveno stanje konačno popravilo opet su počeli plesati. Ovaj put otišli su do trgovine hi-fi uređajima i kupili jedan sa dovoljno glasnim zvučnicima da ne čuju svoje melodije u glavi. Ponovo su zajedno plesali. Ni njemu ni njoj nije se sviđala ta melodija, ali nitko nije prozborio ni riječi.
Bo
NAPOKON I NOVA JE PRIČA ZAPOČELA. TIHO SASVIM TIH SASVIM SASVIM TIHO JE POLUDIO. ONDA JE IZAŠAO VAN. OPET TIHO. ALI JA GA NISAM VIDIO. NE, NIJE GA BILO TAMO. A, VALJDA JE NESTAO. BUDALA. VIDJET ĆE ON KADA MENI RODE JAGODE.
