Eksternalni graničari u krškom krašu krišom su zaklanjali poglede radoznalih seljaka iz okolice tog malog mjesta u pripizdini. Pogledi su bili usmjereni na tijelo na dnu litice. Bila je to mlada djevojka, prije pada jako zgodna, a nakon pada nezgodno krvava. Ruke su joj bile polomljene, noge prepolovljene, a od lica joj je ostao samo otisak stijene na obrazima i jedno oko cijelo, a drugo pretvoreno u tekućinu - raspadnuto. Na leđima je izbijao šiljati komad stijene koji je kroz trbuh ušao nevjerovatnom brzinom i razderao kralježnicu zajedno sa gomilom tjelesnog mesa. Njezin je suprug stajao na vrhu litice okružen mnoštvom dosadnih seljana koji su u čudu promatrali, dok mu je šačica ljudi davala podršku, a među njima i svećenik. Kada su ljudi sutradan htjeli izvaditi tijelo ili bolje rečeno meso,krv, kosti i još par ostataka mlade ljepotice shvatili su da im treba pomoć planinara ili nekog vražje spretnog penjača. Tako su poslali glasnika da otrči do obližnjeg grada i dovede čovjeka kojeg su zvali Čovjek Sa Stijene. Kada je ovaj stigao do litice nije nažalost mogao ništa jer je divlje more valovima progutalo ostatke tijela i opralo svaki trag na oštrim stijenama. Njezin je suprug, koji se inače zvao Mandin, a sada ne, svima objavio kako je tuga dvostruka i kako mu para srce što mu se trudna supruga ubila. Naime, Mandin (za kojeg su svi mislili da se zove Ander) je uz ime njegove žene na grobu dodao još jedno ime: Ander Seso Jr. Iz čiste obijesti - volio je da ga sažaljevaju. To naravno nije bila istina jer je njihovo dijete bilo živo i nezdravo, a Mandin ga je sakrivao u podrumu svoje kuće malo izvan sela. Pa što je onda uzrok smrti mlade majke i tko su njezini preci. Ovo drugo nije sasvim jasno, ali je prvi dio ove misterije raskrinkao svećenik Jesaro. I to upravo onda kada je promatrao dijelove utrobe kako se cijede na stijeni i kako ih jedu morski rakovi. Bilo mu je sumnjivo to što se nije vidjelo tijelo djeteta, ali to nije značilo ništa jer jer ona bila u drugom mjesecu trudnoće. Sa tim istim svećenikom, doduše. Sa druge strane morao je šutjeti o tome jer se bojao prezira mještana i sjekire supruga, koji je sezonski radio kao drvosječa, a pričalo se da je jednom zaklao poslodavca dlijetom, jer mu je ovaj prokomentirao kako tako nikad neće posjeći drvo na vrijeme. Ipak je on bio aartiST! Ali to nije ni bitno, bitno je to da je svećenik, ako je nešto htio riješiti morao pod hitno provijeriti svoje sumnje. Ali ono što Jesaro nije znao to je da dijete uopće nije bilo začeto i da ga je mlada majka lagala jer više nije htjela imati posla s njim zbog straha od supruga. A dijete koje je rodila skrivala zajedno sa mužem u podrumu - "Jer je on to tražio!". I bez objašnjenja i suvišnih pitanja tako to bi. Mandin je svoje dijete četiri godine sakrivao u podrumu i krišom ga ponekad izvodio van i to samo na mjesta jako udaljena od sela gdje ga nitko ne bi prepoznao ili netko od sumještana vidio. To je dijete bila jedna mala, slatka djevojčica sa prekrasnim osmjehom. Imala je plavu, kovrđavu kosu sa dvije crvene trake u njoj. I po cijeli bi dan skakutala i pjevušila. To je bilo jako jako čudno s obzirom da ju je Mandin jebao već godinu i pol. Nekoliko dana nakon sahrane, svećenik se uputi kod Mandina da popriča s njim. I tako mu zakuca na vrata.
- "Odjebi! Tugujem!" - vikne Mandin
- "Ali donio sam vam nešto hrane koju su pripremile mještanke, pusti me na par minuta" - kaže Jesaro
- "O.K., ali samo na kratko - izusti Mandin i otvori vrata.
Pošto je Mandin bio jako gladan, a žena mu nije mogla skuhati objed jer je mrtva pristao je na kratki posjet I tako dok su njih dvoje pričali kad se podrumu se začuju neki zvukovi. "Ah opet ta mačketina, stalno zanovijeta!" kaže Mandin, ali primijeti da mu Jesaro nije povjerovao te se gana brzinu riješio i poslao ga kući kako bi riješio problem sa mačkom. Tek toliko da dobije na vremenu. Dok je skoro izgurao gosta iz kuće gromkim je glasom psovao mačku kako se ne bi čuo dječji glas, a Jesaro je pokušao sakriti iznenađenje i sa strahom napustio Mandinov dom. Ljutito se spustio u podrum i vidio djevojčicu kako pjeva i pleše. Mala je tako razdragano pjevušila jer je ugledala ptičicu. Osmjeh joj je sjao na malom licu a glasić joj je titrao kao leptirova krila. Kada je ugledala tatu veselo je potrčala prema njemu da mu kaže kako je vidjela lastavicu. A Mandin smireno desnom rukom podigne veliki malj duboko zamahne kao nikada do sada, opali njime djevojčicu posred lica i od siline udarca njeno se cijelo tijelo zabije u zid sa maljem prikovanom glavom za oronule cigle. Krv je prštala na sve strane, a nožice su se klatile lijevo-desno, lijevo desno, lijevo-desno... Kako je Jesara mučila savjest na pola puta odluči se vratiti i uvjeriti se da mu se nije samo učinilo kako čuje ljudski glas. Neoprezno mu se haljetak spotakne o staro željezo ispred kuće te ga tako Mandin spazi na prozoru. Zgrabi sjekiru i izjuri iz kuće van. Zgrabio je svećenika i za početak mu odreže jezik nožem kojeg je izvadio iz čizme.
- "Završit ćeš kao i moja supruga." - nevjerovatnom mirnoćom progovori Mandin - "GGGHHHMMM" - neodlučno izusti Jesaro
Zatim mu je sjekiru zabio u prsa nekoliko puta, a onda ga uspravi i kao nekad sa drvima zabije mu sjekiru u noge i obori ga. "TIIIMBEEER!!!" - zadovoljno vikne Mandin i pospremi svinjac Kada je pobacao leševe niz liticu sačekao je da ih voda proguta. Sa zadovoljstvom je pogledao zalazak sunca i divlje valove kako sakrivaju posljednje lokvice krvi i komad Jesarovog jezika. Pomalo mu je ovo selo dosadilo te se spakira i ode na put u potragu boljim. "Ima još žena! ...i djece." - pomisli Mandin i zagrize komad neobično vrlo ukusnog mesa.
Post je objavljen 20.03.2007. u 21:04 sati.