|
|
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sve tužne stvari kojih se sjetim!
-ovo je moj drugi blog koji ću pisati kad budem tužna i depresivna zbog nečega
Dizajn
Što učiniti...
...kad se osjećamo tako jadno...
...i kad molimo Boga...
...da nam ispuni želju...
...i uzme naš mladi život...
Plakati?!
Ne.Ne pomaže!
Rezati se?!
Ne! To je glupa ideja!
I...Što nam ostaje?
Ništa!
...Čekamo da nam Bog ostvari želju!
I hate the way you talk to me,and the way you cut your hair.
I hate the way you drive my car, I hate it when you stare.
I hate your big dumb combat boots and the way you read my mind.
I hate you so much it makes me sick. It even makes me rhyme.
I hate it...
I hate the way you're always right.
I hate it when you lie.
I hate it when you make me laugh;
Even worse when you make me cry.
I hate it when you're not around
And the fact that you didn't call,
But mostly I hate the way I don't hate you;
Not even close;
Not even a little bit;
Not even at all.
______________________
Bojim se da ću popustiti i da ću mu sve priznati.
Opet...
Ne može to tako!Nitko ne smije znati!
Nikad!
Jer...Nemam šanse!A i ne želim biti takva.
Zaboravi sve!
Kao da se nikad nije dogodilo!
Kao da to ne osjećam.
Kao da zbog toga ne želim umrijeti!
Iako se dogodilo!
Iako to osjećam!
Iako želim umrijeti!
Ali,zaborav je zanimljiva stvar.
On je zaboravio!
I ja ću...Jednom!
Možda kad umrem!
Zašto?!
Zašto sam ja uvijek takve (ne)sreće?!
Zašto se tako brzo zaljubim?!
I onda moram čekati jaaakooo dugo da se odljubim...
Zašto dečki koji mi se svide mene ne vide?
Zašto se zbog takvih sitnica osjećam tako jadno?
Zašto nisam samopouzdana?
Samouvjerena?
Mislim,nemam zašto biti,ali svejedno...
Htjela bih biti takva...
Htjela bih imati dobro mišljenje o sebi...
Ali,nemam ga...
Mrzim sebe i sve što ima veze samnom...
Jednom sam čula nešto o sebi...
Da sam umišljena...
To mi je bila skoro najsmješnija stvar koju sam životu čula!
Opet pričam gluposti...
Umorna sam...
Umorna sam od svega...
Od svojih osjećaja,od svog ponašanja,od svih gluposti koje mi uništavaju život...
A toga ima puno...
I zato se želim zatvoriti u svoju sobu...
I ne izlaziti...
Mjesec,dva,tri...
Koliko god je potrebno...
Zanima me da li bih nedostajala ljudima...
Vjerojatno ne bi...
Bilo bi onako:
-O,šta nije još neka cura dolazila tu?
-Ma to je ona glupača!
-Što joj se dogodilo?
-Koga briga?
*************
I to bi bilo to...
Tako bih ja bila zaboravljena...
Oduvijek sam htjela da mi se nešto dogodi...
Da završim u bolnici...
Na godinu,dvije,tri...
...Zauvijek možda...
Oduvijek sam htjela umrijeti...
Jer,rađamo se da bi umrli...
A još i u životu patimo...
Možda ne svi...Ja znam da ja patim...
Pa onda radije odmah umrem nego da još i patim usput...
Ali,očito to ne može tako...
Jer...Ne uspijeva mi nikako...
Jebemti to što sam pizda...
Što se bojim...
Što se bojim zarezati dublje...
