|
|
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sve tužne stvari kojih se sjetim!
-ovo je moj drugi blog koji ću pisati kad budem tužna i depresivna zbog nečega
Dizajn
Što učiniti...
...kad se osjećamo tako jadno...
...i kad molimo Boga...
...da nam ispuni želju...
...i uzme naš mladi život...
Plakati?!
Ne.Ne pomaže!
Rezati se?!
Ne! To je glupa ideja!
I...Što nam ostaje?
Ništa!
...Čekamo da nam Bog ostvari želju!
I hate the way you talk to me,and the way you cut your hair.
I hate the way you drive my car, I hate it when you stare.
I hate your big dumb combat boots and the way you read my mind.
I hate you so much it makes me sick. It even makes me rhyme.
I hate it...
I hate the way you're always right.
I hate it when you lie.
I hate it when you make me laugh;
Even worse when you make me cry.
I hate it when you're not around
And the fact that you didn't call,
But mostly I hate the way I don't hate you;
Not even close;
Not even a little bit;
Not even at all.
______________________
Bojim se da ću popustiti i da ću mu sve priznati.
Opet...
Ne može to tako!Nitko ne smije znati!
Nikad!
Jer...Nemam šanse!A i ne želim biti takva.
Zaboravi sve!
Kao da se nikad nije dogodilo!
Kao da to ne osjećam.
Kao da zbog toga ne želim umrijeti!
Iako se dogodilo!
Iako to osjećam!
Iako želim umrijeti!
Ali,zaborav je zanimljiva stvar.
On je zaboravio!
I ja ću...Jednom!
Možda kad umrem!
Oduvijek sam imala osjećaj da nikad neću naći svoju srodnu dušu...
Znaš,male curice uvijek maštaju o svom vjenčanju...
Zamišljaju si kako će biti raskošno,lijepo,veliko...
I naravno,s njihovim princem na bijelom konju...
Ja nikad nisam o tome maštala.
Uvijek sam imala neki filing da moja srodna duša ne postoji...
Što sam starija,sve više mi se čini da sam u pravu...
Oke,vi ćete sad reć da sam glupa i da imam samo 15 godina!
Znam,znam...Svašta se može promijeniti...
Puno mojih prijatelja je bilo reklo dok smo bili mali:
Ja nikad neću pušiti kad budem veliki/a...
Sada svi puše...
Tako možda bude i samnom...
Ja rekla:Neću se udavat!
A baš ću imati nekoga...
Iako čisto sumnjam...
Možda je moj princ na bijelom konju, koji je bio meni suđen,umro dok je bio beba...
Možda u ratu...Možda od neke bolesti...
Malo sad filozofiram,ali jebiga kad vjerujem u sudbinu...
Jedva čekam da odrastem da vidim da li sam bila u pravu.
Ali,bez obzira na to,sada želim biti dijete...
Jer,to me veseli...
Kad kroz prozor učionice gledam vrtić...
Svu onu djecu kako se igraju...
Sjetim se sebe...
jer,i ja sam išla u taj vrtić...
Baš taj koji gledam...
Kroz prozor...
Kroz prozor svog zatvora u kojem sam zarobljena još oko 3 i pol godine...
A onda...Onda slijedi novi zatvor...
Faks možda...
Ovisi...O poslu...
O mojim željama...
O mojim stavovima...
Vrlo sam znatiželjna osoba...Zanima me kakva ću biti s 20-ak godina...
Ako ću uopće BITI...
Tko zna...
Možda neću...
Jer sam prilično depresivna osoba...
Sa suicinim razmišljanjima...
Oke,dugačak post...
Vrijeme je da idem...
