Nečasna ponuda

Ivan Jarnjak, glavni tajnik HDZ-a dao je vijećnicima grada Sinja nečasnu ponudu. Otvoreno ih je pozvao da izdaju povjerenje svojih birača, građana Sinja koji su ih svojim glasovima u to vijeće izabrali i da prijeđu na stranu HDZ-a. Na taj bi se način stvorila nova skupštinska većina, a HDZ bi smijenio dosadašnjeg gradonačelnika i postavio novog iz svojih redova. Pozivajući ih da budu gadovi kojima se živo fućka za mišljenje građana koji su ih izabrali, Jarnjak nudi novac. Svoj? HDZ-ov? Ne. On nudi vaš novac, porezni novac, novac državnog proračuna. On grabi u državnu blagajnu i kaže kako Sinj može računati na taj državni novac samo i jedino ako njegovi izabrani vijećnici izdaju svoje birače. Ako se pak misle i dalje ponašati časno i pošteno, ako nastave poštivati volju onih koji su ih izabrali, onda od državne love ništa. Sinj neće dobiti novac za svoje komunalne projekte kojima bi se život svih građana Sinja učinio ugodnijim i boljim.
Na molbu novinara da malo bolje objasni ovu svoju zastrašujuću i krajnje bezobraznu ucjenu, Jarnjak se počeo čuditi. Kakva ucjena? O čemu oni to govore? Stvar je jednostavna. Oni imaju vlast, HDZ ima novac. Žele li novac, predat će vlast. Gotovo.

Zemlja nam je ogrezla u korupciji, Vlada donosi nacionalni program borbe protiv korupcije, zatvara liječnike koji su primili 200 eura mita da bi nekoga operirali mimo liste čekanja ili mu osigurali krevet u bolnici, hapsi činovnike u gruntovnici koji za mali mito nekome hitno i preko reda izdaju vlasnički list i time želi poslati poruku javnosti kako je odlučna da iskorijeni zlo korupcije, a istodobno, glavni tajnik vladajuće stranke javno i otvoreno u medijima nudi mito da bi njegova stranka osvojila vlast u gradu u kojem tu vlast nije stekla na izborima. Svaka korupcija je zlo, i ona liječnička i ona činovnička, ali najgori oblik korupcije je politička korupcija, situacija dakle kada neki političar za novac prodaje svoju moć koju je stekao na izborima. Upravo to učinio je Jarnjak. On političku moć, pravo da raspoređuje novac državnog proračuna zloupotrebljava na način da tim novcem za svoju političku stranku kupuje novu moć, onu na lokalnoj razini, u gradu Sinju.
HDZ se i do sada koristio praksom kupovine vijećničkih mandata kako bi izigrao volju građana iskazanu na lokalnim izborima i time pokazivao da ne preže ni od čega kada je vlast u pitanju. Prodani političari, oni koji ne mogu odoljeti sirenskom zovu novca, napasti da HDZ-u prodaju svoje ljudsko poštenje, bacaju ljagu na politiku kao zanimanje, na politiku kao javno djelovanje za opće dobro i tako se malo po malo u javnosti stvara slika kako su svi političari isti – vlastohlepni, gramzivi, nepošteni, pokvareni, neodgovorni prema svojim biračima, u jednu riječ, ljudi nedostojni bilo kakvog poštovanja.

HDZ-u i njegovu glavnom tajniku Ivanu Jarnjaku to paše. Ako su svi prljavi, onda se prljavština njegove pokvarene ponude manje vidi, onda i ona postaje nešto normalno, svakodnevno, nešto što ne odudara previše od uobičajenih standarda političkog ponašanja u nas.

Meni to ne paše i mnogo je nas kojima to ne paše, koji bi htjeli da ovakvo ponašanje HDZ-a i Ivana Jarnjaka konačno naiđe na javnu osudu i da javnost već jednom počne razlikovati čisto od prljavoga, pošteno od nepoštenoga, prihvatljivo od neprihvatljivoga. Saveznik u tome možete biti vi, čitatelji ovoga posta. Što budemo glasniji, svi zajedno, to je veća šansa da u tome uspijemo.

Glavinjanje o Glavašu

Jučer sam dobio SMS poruku koja glasi: čuvajte se, Glavaš je vani i gladan je. Nasmijala me duhovita poruka koja pokazuje što građani misle o sramotnoj odluci nove parlamentarne većine da se sudu zabrani mogućnost novog pritvaranja optuženika za ratne zločine. Nije dobro počelo. HDZ-ova većina je u starom saborskom sazivu ostavila sudu mogućnost da sam odlučuje hoće li za Glavaša odrediti pritvor ili ne, što je jedino logično rješenje, ali je novi saziv bez vidljiva razloga tu odluku promijenio. Što se promijenilo u tih nekoliko mjeseci?

Glavašu je sud pritvor odredio zbog naročito teških okolnosti izvršenja djela koje mu se stavlja na teret, pa se čovjek logično pita jesu li te okolnosti u međuvremenu postale manje teške.

Kada je Sabor zadnji puta odlučivao o Glavaševu imunitetu, on je bio saborski zastupnik, što je i sada nakon posljednjih izbora, pa ni tu nema nikakve bitne promjene.

Izvanraspravno vijeće Županijskoga suda u Zagrebu koje je odlučivalo o žalbi Glavaševih odvjetnika stalo je na stajalište da se Glavaš sam svojom voljom doveo u stanje narušena zdravlja i da to ne može biti razlog ukidanja pritvora, te ga je odbilo pustiti da se brani sa slobode. Ni tu se nije ništa promijenilo pa je parlamentarna većina trebala imati na umu takvo stajalište suda, uvažiti ga i ne zadirati u sudbene ovlasti na način da takvo stajalište suda onemogući.

Pa što se onda u međuvremenu dogodilo da je HDZ odlučio promijeniti svoje stajalište? Dogodilo se to da će se u Osijeku održati novi izvanredni izbori i da HDZ-u očito treba budući koalicijski partner, a u Glavaševoj stranci ju može dobiti jedino ako pusti Glavaša iz pritvora. A, osim toga, ustreba li, trojica zastupnika u Saboru mogu dobro doći da pojačaju Sanaderovu parlamentarnu većinu, pa je to bio dodatni motiv da se optuženika za ratni zločin pusti kući.

Zastupnički imunitet postoji prije svega zbog toga da se izabranim predstavnicima građana omogući da slobodno govore u parlamentu bez bilo kakvog straha od mogućeg kaznenog progona zbog izgovorene riječi. Postoji i zbog toga da se spriječi izvršnu vlast da provodi šikanu nad političkim protivnicima na način da im na teret stavljaju kojekakva izmišljena kaznena djela pa da onda oporbene zastupnike povlače po sudovima i pritvorima kako bi ih zastrašili i onemogućili u političkom djelovanju. Je li to slučaj s Glavašem? Možda. To nećemo znati do kraja sudskog postupka kada će sud konačno reći je li Glavaš kriv ili nije. Ako ga sud oslobodi, postavit će se pitanje nije li nad Glavašem stvarno pokrenut kazneni postupak samo zato što se odvojio od HDZ-a i što je prkosio Ivi Sanaderu, pa ga je trebalo strpati u zatvor barem dok ne prođu parlamentarni izbori. U tom slučaju njegov bi se proces moralo tumačiti kao politički motiviran, čak i montiran, a glavni krivac za sudski progon Glavaša političara snosi HDZ, upravo njegov predsjednik Ivo Sanader. Promjenom svoga stava o pitanju pritvora za Glavaša, HDZ to zapravo i priznaje. Glavaša su strpali u zatvor dok im je bio opasan kao političar, a puštaju ga van sada kad su izbori prošli. Pokazali su mu da mogu s njim kako hoće i poslali jasnu poruku: čuvaj nas se! Budeš li radio bilo što protiv HDZ-a ili njegovih istaknutih čelnika, opet ćeš u pritvor. Pazi što izjavljuješ na sudu u svojoj obrani, jer daš li samo jednu izjavu kojom teretiš nekoga od viđenijih HDZ-ovaca, promijenit ćemo opet svoju odluku.

S druge strane, proglasi li sud Glavaša krivim i osudi li ga za ratni zločin, postavlja se pitanje kako to da je Sabor u jednoj fazi procesa sebi uzeo za pravo da mijenja odluku suda o pritvoru i optuženika pušta na slobodu samo zato što je saborski zastupnik. Kakva je to poruka javnosti? Možete raditi što vas volja, možete čak ubijati druge, ali ako ste saborski zastupnik, nećete suđenje čekati u pritvoru što god da sud mislio o tome. Postavlja se pitanje bi li i ubojica one nesretne djevojke iz Trilja bio pušten da se brani sa slobode da je kojim slučajem izabran za zastupnika neke stranke s kojom HDZ ima nekakve koalicijske planove na lokalnoj ili državnoj razini.

Dakle, kako god završio proces Glavašu, HDZ se osramotio već na samom početku novoga mandata. Ta je stranka jasno pokazala kako misli upravljati Hrvatskom. Premijer Sanader je u svoj inauguracijskom govoru rekao da se i u oporbi može časno služiti svojoj zemlji. Ima pravo. Uistinu je čast biti opozicija ovakvom HDZ-u.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv