Rođen sam u drugoj polovici prošloga stoljeća, godine 1957., 13. srpnja u Pakracu. Do toga da sam na svijet došao u pakračkoj bolnici došlo je zapravo posve slučajno jer su majku iznenada, u sedmom mjesecu blagoslovljena stanja, uhvatili trudovi dok je bila u posjetu svojim roditeljima u Daruvaru, pa su je hitno prebacili u najbližu zdravstvenu ustanovu. Djetinjstvo sam proveo u Zagrebu dijeleći sudbinu ostalih zagrebačkih mališana, što znači da sam prostor za igru pronalazio u dnevnom boravku prostranog stana u Draškovićevoj ulici ili u skučenim i mračnim dvorištima okolnih zgrada.

Osnovna škola donijela je nove prijatelje, a druženje s nekima od njih nastavljeno je i u gimnaziji. Ostali smo u kontaktu pa i danas, poslije toliko godina, razmijenimo pokoji mail ili se vidimo na proslavama godišnjice mature. Studentski dani bili su, iz današnje perspektive, najljepše razdoblje života. Studij filozofije i komparativne književnosti otvarao je nove i začudne vidike nudeći zadovoljenje intelektualne znatiželje nesazrela mladića. U to studentsko doba, 1979. godine, prijatelj me nagovorio da se zajedno prijavimo na audiciju za spikera Radio Zagreba za koju je saznao u oglasu dnevnih novina. Njemu se nije išlo samom, a meni se nije išlo uopće, ali sam pristao radi njega, pa smo se tamo pojavili u zakazano vrijeme i na moje ogromno iznenađenje, uspješno prošli i primljeni na posao.

Spikirao sam do završetka faksa, a onda prešao u novinarske vode i to najprije u obrazovnom, a od 1990. u informativnom programu gdje su mi dali da pratim rad tek osnovanih stranaka. Tu je došlo do mog prvog doticaja sa SDP-om i Ivicom Račanom. Stranci sam se priključio 1997., a na listi SDP-a izabran sam za zastupnika u Hrvatski sabor na parlamentarnim izborima 2000. Tako sam postao političar što sam, eto, i danas.

Oženjen sam Silvom, nekad također novinarkom, danas communication managerom u velikoj i uglednoj tvrtki. Imamo Doru, najljepšu, najbolju, najslađu djevojčicu od trinaest godina, u koju sam ludo zaljubljen. Trajno patim zbog toga što nemam slobodnog vremena biti s njom onoliko koliko bismo to željeli i ona i ja, ali to je valjda priča svih zaposlenih roditelja. Kada je bilo više vremena, pisao sam kazališne tekstove, a na scenu kazališta „Kerempuh“ u Zagrebu postavljeno ih je pet. Evo naslova: „Domovnica d.d.“, „Ratni profiteri u Hrvata“, „Vježbanje demokracije“, „Pljuska“ i „Sud nebeski“. Svaka je doživjela velik uspjeh i preko stotinu izvedbi. Nadam se da vrijeme pisanja nije zauvijek prošlo i da će mojih susreta s kazališnom publikom biti još.
ponedjeljak, 14.01.2008.

Glavinjanje o Glavašu

Jučer sam dobio SMS poruku koja glasi: čuvajte se, Glavaš je vani i gladan je. Nasmijala me duhovita poruka koja pokazuje što građani misle o sramotnoj odluci nove parlamentarne većine da se sudu zabrani mogućnost novog pritvaranja optuženika za ratne zločine. Nije dobro počelo. HDZ-ova većina je u starom saborskom sazivu ostavila sudu mogućnost da sam odlučuje hoće li za Glavaša odrediti pritvor ili ne, što je jedino logično rješenje, ali je novi saziv bez vidljiva razloga tu odluku promijenio. Što se promijenilo u tih nekoliko mjeseci?

Glavašu je sud pritvor odredio zbog naročito teških okolnosti izvršenja djela koje mu se stavlja na teret, pa se čovjek logično pita jesu li te okolnosti u međuvremenu postale manje teške.

Kada je Sabor zadnji puta odlučivao o Glavaševu imunitetu, on je bio saborski zastupnik, što je i sada nakon posljednjih izbora, pa ni tu nema nikakve bitne promjene.

Izvanraspravno vijeće Županijskoga suda u Zagrebu koje je odlučivalo o žalbi Glavaševih odvjetnika stalo je na stajalište da se Glavaš sam svojom voljom doveo u stanje narušena zdravlja i da to ne može biti razlog ukidanja pritvora, te ga je odbilo pustiti da se brani sa slobode. Ni tu se nije ništa promijenilo pa je parlamentarna većina trebala imati na umu takvo stajalište suda, uvažiti ga i ne zadirati u sudbene ovlasti na način da takvo stajalište suda onemogući.

Pa što se onda u međuvremenu dogodilo da je HDZ odlučio promijeniti svoje stajalište? Dogodilo se to da će se u Osijeku održati novi izvanredni izbori i da HDZ-u očito treba budući koalicijski partner, a u Glavaševoj stranci ju može dobiti jedino ako pusti Glavaša iz pritvora. A, osim toga, ustreba li, trojica zastupnika u Saboru mogu dobro doći da pojačaju Sanaderovu parlamentarnu većinu, pa je to bio dodatni motiv da se optuženika za ratni zločin pusti kući.

Zastupnički imunitet postoji prije svega zbog toga da se izabranim predstavnicima građana omogući da slobodno govore u parlamentu bez bilo kakvog straha od mogućeg kaznenog progona zbog izgovorene riječi. Postoji i zbog toga da se spriječi izvršnu vlast da provodi šikanu nad političkim protivnicima na način da im na teret stavljaju kojekakva izmišljena kaznena djela pa da onda oporbene zastupnike povlače po sudovima i pritvorima kako bi ih zastrašili i onemogućili u političkom djelovanju. Je li to slučaj s Glavašem? Možda. To nećemo znati do kraja sudskog postupka kada će sud konačno reći je li Glavaš kriv ili nije. Ako ga sud oslobodi, postavit će se pitanje nije li nad Glavašem stvarno pokrenut kazneni postupak samo zato što se odvojio od HDZ-a i što je prkosio Ivi Sanaderu, pa ga je trebalo strpati u zatvor barem dok ne prođu parlamentarni izbori. U tom slučaju njegov bi se proces moralo tumačiti kao politički motiviran, čak i montiran, a glavni krivac za sudski progon Glavaša političara snosi HDZ, upravo njegov predsjednik Ivo Sanader. Promjenom svoga stava o pitanju pritvora za Glavaša, HDZ to zapravo i priznaje. Glavaša su strpali u zatvor dok im je bio opasan kao političar, a puštaju ga van sada kad su izbori prošli. Pokazali su mu da mogu s njim kako hoće i poslali jasnu poruku: čuvaj nas se! Budeš li radio bilo što protiv HDZ-a ili njegovih istaknutih čelnika, opet ćeš u pritvor. Pazi što izjavljuješ na sudu u svojoj obrani, jer daš li samo jednu izjavu kojom teretiš nekoga od viđenijih HDZ-ovaca, promijenit ćemo opet svoju odluku.

S druge strane, proglasi li sud Glavaša krivim i osudi li ga za ratni zločin, postavlja se pitanje kako to da je Sabor u jednoj fazi procesa sebi uzeo za pravo da mijenja odluku suda o pritvoru i optuženika pušta na slobodu samo zato što je saborski zastupnik. Kakva je to poruka javnosti? Možete raditi što vas volja, možete čak ubijati druge, ali ako ste saborski zastupnik, nećete suđenje čekati u pritvoru što god da sud mislio o tome. Postavlja se pitanje bi li i ubojica one nesretne djevojke iz Trilja bio pušten da se brani sa slobode da je kojim slučajem izabran za zastupnika neke stranke s kojom HDZ ima nekakve koalicijske planove na lokalnoj ili državnoj razini.

Dakle, kako god završio proces Glavašu, HDZ se osramotio već na samom početku novoga mandata. Ta je stranka jasno pokazala kako misli upravljati Hrvatskom. Premijer Sanader je u svoj inauguracijskom govoru rekao da se i u oporbi može časno služiti svojoj zemlji. Ima pravo. Uistinu je čast biti opozicija ovakvom HDZ-u.

14.01.2008. u 12:44 • 19 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.