Rođen sam u drugoj polovici prošloga stoljeća, godine 1957., 13. srpnja u Pakracu. Do toga da sam na svijet došao u pakračkoj bolnici došlo je zapravo posve slučajno jer su majku iznenada, u sedmom mjesecu blagoslovljena stanja, uhvatili trudovi dok je bila u posjetu svojim roditeljima u Daruvaru, pa su je hitno prebacili u najbližu zdravstvenu ustanovu. Djetinjstvo sam proveo u Zagrebu dijeleći sudbinu ostalih zagrebačkih mališana, što znači da sam prostor za igru pronalazio u dnevnom boravku prostranog stana u Draškovićevoj ulici ili u skučenim i mračnim dvorištima okolnih zgrada.

Osnovna škola donijela je nove prijatelje, a druženje s nekima od njih nastavljeno je i u gimnaziji. Ostali smo u kontaktu pa i danas, poslije toliko godina, razmijenimo pokoji mail ili se vidimo na proslavama godišnjice mature. Studentski dani bili su, iz današnje perspektive, najljepše razdoblje života. Studij filozofije i komparativne književnosti otvarao je nove i začudne vidike nudeći zadovoljenje intelektualne znatiželje nesazrela mladića. U to studentsko doba, 1979. godine, prijatelj me nagovorio da se zajedno prijavimo na audiciju za spikera Radio Zagreba za koju je saznao u oglasu dnevnih novina. Njemu se nije išlo samom, a meni se nije išlo uopće, ali sam pristao radi njega, pa smo se tamo pojavili u zakazano vrijeme i na moje ogromno iznenađenje, uspješno prošli i primljeni na posao.

Spikirao sam do završetka faksa, a onda prešao u novinarske vode i to najprije u obrazovnom, a od 1990. u informativnom programu gdje su mi dali da pratim rad tek osnovanih stranaka. Tu je došlo do mog prvog doticaja sa SDP-om i Ivicom Račanom. Stranci sam se priključio 1997., a na listi SDP-a izabran sam za zastupnika u Hrvatski sabor na parlamentarnim izborima 2000. Tako sam postao političar što sam, eto, i danas.

Oženjen sam Silvom, nekad također novinarkom, danas communication managerom u velikoj i uglednoj tvrtki. Imamo Doru, najljepšu, najbolju, najslađu djevojčicu od trinaest godina, u koju sam ludo zaljubljen. Trajno patim zbog toga što nemam slobodnog vremena biti s njom onoliko koliko bismo to željeli i ona i ja, ali to je valjda priča svih zaposlenih roditelja. Kada je bilo više vremena, pisao sam kazališne tekstove, a na scenu kazališta „Kerempuh“ u Zagrebu postavljeno ih je pet. Evo naslova: „Domovnica d.d.“, „Ratni profiteri u Hrvata“, „Vježbanje demokracije“, „Pljuska“ i „Sud nebeski“. Svaka je doživjela velik uspjeh i preko stotinu izvedbi. Nadam se da vrijeme pisanja nije zauvijek prošlo i da će mojih susreta s kazališnom publikom biti još.
ponedjeljak, 29.10.2007.

Rat plakatima

Novine pišu, a televizije izvještavaju: stranke počele rat plakatima. Prolazim svakodnevno svojom sedmom izbornom jedinicom i ne vidim nikakvog rata. Sve su stranke izašle sa svojim sloganima, manje ili više uspješnim, pa je tako i SDP izašao sa svojom porukom: Ljudi su snaga. Na plakatu su Zoran Milanović i Ljubo Jurčić s uzdignutim palčevima u znak pobjede. I druge su stranke za sada na plakate stavile fotografije svojih prvih ljudi i svi se manje-više pojavljuju u paru: Vesna Pusić i Radimir Čačić ili Josip Friščić i Đurđa Adlešić. HDZ-ov predsjednik Ivo Sanader nije nam se na plakatima u Hrvatskoj ukazao ni sam., ni u paru s nekim, ukoliko on uopće može pronaći nekoga tko bi bio dovoljno dostojan pojaviti se na plakatu s njegovom neupitnom veličinom. Nema ga znači u Hrvatskoj, ali ga je zato puno Sarajevo.U četiri godine svoga premijerskog mandata nije našao ni vremena ni volje da posjeti glavni grad susjedne Bosne i Hercegovine, ali je, eto, u Sarajevo došao sada, mjesec dana do izbora, kao da se tamo natječe za premijera.
U Hrvatskoj dakle nisu izvjesili plakate s likom svoga vođe, ali su Hrvatsku oblijepili crveno-plavim plakatima kojima ne govore o sebi, nego o drugima, a što je najgore, to što govore o drugima, to jest o SDP-u, čista je, nepatvorena laž.
Dakle, na jednom od tih plakata u crvenom polju piše: za legalizaciju droge, a u plavom: protiv droge. Svi znaju, nije nikakva nepoznanica da se SDP nikada, ali nikada i nigdje nije zalagao za legalizaciju bilo koje droge. Uvijek smo govorili isključivo i samo o dekriminalizaciji posjedovanja manje količine droge za vlastitu upotrebu. Da pojasnim, zalagali smo se za to da se protiv nekoga kod koga se nađe jedan joint ne podiže kaznena, nego samo prekršajna prijava, a da se policijski rad usmjeri prema otkrivanju dilera i šefova narko-miljea, jer u njihovim džepovima nećete naći drogu, nego milijune okrenute na prodaji te droge. U ratu s drogom, nama kao društvu nisu neprijatelji narkomani, nego dileri i želimo li dobiti taj rat, moramo se okrenuti protiv pravog neprijatelja. To svakako nisu narkomani i sitni konzumenti, nego trgovci drogom. HDZ to zna jer to zna cijela javnost, a eto, ipak, u porukama na svojim plakatima namjerno laže.
Na drugom takvom plakatu u crvenom polju piše: porez na kamate od štednje, a u plavom: protiv novih poreza. I opet laž! Nikada, ali baš nikada i nigdje nitko iz SDP-a nije govorio o uvođenju poreza na kamate od štednje. Govorili smo i govorimo o porezu na kapitalnu dobit, a to je ona dobit koja se ostvari na tržištu kapitala, dakle kupnjom i prodajom dionica i to samo u slučaju ako ta dobit prelazi 50 tisuća kuna godišnje. Ni dobrovoljni mirovinski fondovi, ni građani koji na trgovini dionicama ostvare dobit manju od 50.000 kuna, ni bilo kakva kamata na štednju u banci neće potpadati pod taj porez. Njega će plaćati oni koji zarađuju ogromne novce burzovnim mešetarenjem. Trgovina dionicama je legalan i dobrodošao posao jer je za svaku državu dobro da joj je tržište kapitala aktivno, ali ne vidimo razloga da netko na svoju zaradu od male radničke plaće mora državi platiti porez, a da drugi od velike zarade na dionicama, to ne mora. I to je općepoznata stvar. Zna to i HDZ pa ipak na svojim plakatima laže.
E, sada, postavlja se pitanje, a kako vjerovati nekome tko svjesno i namjerno obmanjuje građane, tko bezočno i bezobrazno laže i to još čini namjerno, pod punom sviješću, na samom početku kampanje u kojoj se nastoji steći povjerenje birača. Kako li će tek lagati ako osvoje vlast i kad pred njima budu četiri godine vremena novoga mandata, kada već sada lažu o nečemu što je tako očito i tako lako provjerljivo.
Svima onima kojima je stalo do istine, svima onima koji ne žele lažljivu, prevarantsku vlast i to bez obzira na to kojem svjetonazoru pripadali, trebalo bi biti jasno da je ovakvom kampanjom HDZ jasno i otvoreno pokazao da za njega ne treba glasati.

29.10.2007. u 13:35 • 90 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.