Rođen sam u drugoj polovici prošloga stoljeća, godine 1957., 13. srpnja u Pakracu. Do toga da sam na svijet došao u pakračkoj bolnici došlo je zapravo posve slučajno jer su majku iznenada, u sedmom mjesecu blagoslovljena stanja, uhvatili trudovi dok je bila u posjetu svojim roditeljima u Daruvaru, pa su je hitno prebacili u najbližu zdravstvenu ustanovu. Djetinjstvo sam proveo u Zagrebu dijeleći sudbinu ostalih zagrebačkih mališana, što znači da sam prostor za igru pronalazio u dnevnom boravku prostranog stana u Draškovićevoj ulici ili u skučenim i mračnim dvorištima okolnih zgrada.

Osnovna škola donijela je nove prijatelje, a druženje s nekima od njih nastavljeno je i u gimnaziji. Ostali smo u kontaktu pa i danas, poslije toliko godina, razmijenimo pokoji mail ili se vidimo na proslavama godišnjice mature. Studentski dani bili su, iz današnje perspektive, najljepše razdoblje života. Studij filozofije i komparativne književnosti otvarao je nove i začudne vidike nudeći zadovoljenje intelektualne znatiželje nesazrela mladića. U to studentsko doba, 1979. godine, prijatelj me nagovorio da se zajedno prijavimo na audiciju za spikera Radio Zagreba za koju je saznao u oglasu dnevnih novina. Njemu se nije išlo samom, a meni se nije išlo uopće, ali sam pristao radi njega, pa smo se tamo pojavili u zakazano vrijeme i na moje ogromno iznenađenje, uspješno prošli i primljeni na posao.

Spikirao sam do završetka faksa, a onda prešao u novinarske vode i to najprije u obrazovnom, a od 1990. u informativnom programu gdje su mi dali da pratim rad tek osnovanih stranaka. Tu je došlo do mog prvog doticaja sa SDP-om i Ivicom Račanom. Stranci sam se priključio 1997., a na listi SDP-a izabran sam za zastupnika u Hrvatski sabor na parlamentarnim izborima 2000. Tako sam postao političar što sam, eto, i danas.

Oženjen sam Silvom, nekad također novinarkom, danas communication managerom u velikoj i uglednoj tvrtki. Imamo Doru, najljepšu, najbolju, najslađu djevojčicu od trinaest godina, u koju sam ludo zaljubljen. Trajno patim zbog toga što nemam slobodnog vremena biti s njom onoliko koliko bismo to željeli i ona i ja, ali to je valjda priča svih zaposlenih roditelja. Kada je bilo više vremena, pisao sam kazališne tekstove, a na scenu kazališta „Kerempuh“ u Zagrebu postavljeno ih je pet. Evo naslova: „Domovnica d.d.“, „Ratni profiteri u Hrvata“, „Vježbanje demokracije“, „Pljuska“ i „Sud nebeski“. Svaka je doživjela velik uspjeh i preko stotinu izvedbi. Nadam se da vrijeme pisanja nije zauvijek prošlo i da će mojih susreta s kazališnom publikom biti još.
četvrtak, 06.09.2007.

Konačno

Kolega Vuljanić, zastupnik HNS-a, pošten i vrijedan zastupnik, učinio je ono što nisu učinili oni koji su to trebali napraviti davno prije njega. Podnio je kaznenu prijavu protiv Polančeca, Šukera, Kalmete i Čobankovića. Potpredsjednik Vlade i trojica ministara članovi su Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju, tog legla kriminala u Hrvatskoj. Povod za kaznenu prijavu nije već otkrivena pljačka i primanje mita u Fondu, za što je ova četvorka trebala snositi barem političku odgovornost i odstupiti sa svojih dužnosti, nego ljetošnji skandal oko pokušaja prodaje KIM-a. Da je ta prodaja temeljito sumnjiva vidjelo se odmah jer je KIM trebala kupiti tvrtka koja na računu ima nekoliko tisuća kuna i pet zaposlenih. Sve bi vjerojatno prošlo bez problema, da se nije umiješala javnost i političke stranke, između ostalih i SDP, koji su upozorili na još jedan pokušaj legalizirane pljačke. Model je jednostavan, gotovo primitivan. Objavi se javni natječaj, pa kad se ponuđači jave, onda ih se pozove da nadopune svoje ponude. Ponude se onda nadopunjavaju i nadopunjavaju sve dok unaprijed određeni kupac, u ovom slučaju tvrtka „Chemoderm“ ne izbije na prvo mjesto. Naravno da je ovakav način vođenja javnog natječaja u direktnoj suprotnosti sa Zakonom o javnoj nabavi i naravno da su za legalnost postupka odgovoran Upravni odbor, a njega čine upravo spomenuti ministri.
Dobro, da je ovaj fantastični četverac već trebao odstupiti već sam obrazložio i u jednom od prijašnjih postova; da su sva četvorica lišeni svakog osjećaja odgovornosti jer to nisu učinili, i to je posve jasno, ali da će pokazati toliku dozu drskosti, da i nakon što je otkriven korupcijski skandal u Fondu, nastave s mutnim poslovima, e, pa to je stvarno izvan pameti.
Na potezu je sada Državno odvjetništvo, kojemu je i podnesena kaznena prijava i bit će zanimljivo vidjeti hoće li u tom tijelu skupiti dovoljno snage i hrabrosti da krenu u istragu četvorice moćnika.

06.09.2007. u 09:49 • 16 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.