Kiru pojela noć

Rođen sam u drugoj polovici prošloga stoljeća, godine 1957., 13. srpnja u Pakracu. Do toga da sam na svijet došao u pakračkoj bolnici došlo je zapravo posve slučajno jer su majku iznenada, u sedmom mjesecu blagoslovljena stanja, uhvatili trudovi dok je bila u posjetu svojim roditeljima u Daruvaru, pa su je hitno prebacili u najbližu zdravstvenu ustanovu. Djetinjstvo sam proveo u Zagrebu dijeleći sudbinu ostalih zagrebačkih mališana, što znači da sam prostor za igru pronalazio u dnevnom boravku prostranog stana u Draškovićevoj ulici ili u skučenim i mračnim dvorištima okolnih zgrada.

Osnovna škola donijela je nove prijatelje, a druženje s nekima od njih nastavljeno je i u gimnaziji. Ostali smo u kontaktu pa i danas, poslije toliko godina, razmijenimo pokoji mail ili se vidimo na proslavama godišnjice mature. Studentski dani bili su, iz današnje perspektive, najljepše razdoblje života. Studij filozofije i komparativne književnosti otvarao je nove i začudne vidike nudeći zadovoljenje intelektualne znatiželje nesazrela mladića. U to studentsko doba, 1979. godine, prijatelj me nagovorio da se zajedno prijavimo na audiciju za spikera Radio Zagreba za koju je saznao u oglasu dnevnih novina. Njemu se nije išlo samom, a meni se nije išlo uopće, ali sam pristao radi njega, pa smo se tamo pojavili u zakazano vrijeme i na moje ogromno iznenađenje, uspješno prošli i primljeni na posao.

Spikirao sam do završetka faksa, a onda prešao u novinarske vode i to najprije u obrazovnom, a od 1990. u informativnom programu gdje su mi dali da pratim rad tek osnovanih stranaka. Tu je došlo do mog prvog doticaja sa SDP-om i Ivicom Račanom. Stranci sam se priključio 1997., a na listi SDP-a izabran sam za zastupnika u Hrvatski sabor na parlamentarnim izborima 2000. Tako sam postao političar što sam, eto, i danas.

Oženjen sam Silvom, nekad također novinarkom, danas communication managerom u velikoj i uglednoj tvrtki. Imamo Doru, najljepšu, najbolju, najslađu djevojčicu od trinaest godina, u koju sam ludo zaljubljen. Trajno patim zbog toga što nemam slobodnog vremena biti s njom onoliko koliko bismo to željeli i ona i ja, ali to je valjda priča svih zaposlenih roditelja. Kada je bilo više vremena, pisao sam kazališne tekstove, a na scenu kazališta „Kerempuh“ u Zagrebu postavljeno ih je pet. Evo naslova: „Domovnica d.d.“, „Ratni profiteri u Hrvata“, „Vježbanje demokracije“, „Pljuska“ i „Sud nebeski“. Svaka je doživjela velik uspjeh i preko stotinu izvedbi. Nadam se da vrijeme pisanja nije zauvijek prošlo i da će mojih susreta s kazališnom publikom biti još.

subota, 30.06.2007.

Predsjednik Sabora Vladimir Šeks započeo je raspravu o točki dnevnoga reda Osnivanje saborskog istražnog povjerenstva zbog izjava ministra Kirina u četvrtak, pola sata prije ponoći.
To samo po sebi spada u prvorazredne političke skandale i pokazuje koliko je ova tema neugodna za Kirina, Vladu i saborsku većinu koja tu Vladu podržava.

Da bi se uopće na dnevni red saborske sjednice moglo staviti osnivanje saborskog povjerenstva, potrebno je prethodno dokazati postojanje javnog interesa. SDP je to dokazao i raspravu je u interesu javnosti trebalo voditi pred javnošću. No, Šeks je Kirina gurnuo duboko u noć i obavio ga tamom da ga se što manje vidi i čuje.

Priča o Kirinu ima svoju komičnu i svoju tragičnu stranu. U Saboru je dobila i svoju farsičnu, jer je čista politička farsa tako važnu temu raspravljati u kasnim noćnim satima do pola dva ujutro.

Osnivanje Povjerenstva nismo zatražili zbog Kirinovih duhovitih prostodušnosti kojima mjesecima uveseljava cjelokupnu javnost jer je to stvar HDZ-a. Očito nemaju nikog boljeg pa da ga stave za ministra. Njihova stvar. Kirin je, takav kakav jest, i sramota Vlade jer: kakav ministar, takva i Vlada.

Osnivanje Povjerenstva nismo tražili ni zbog Kirinovog priznanja da je počinio kazneno djelo opisano u čl. 223. Kaznenog zakona kao Povreda tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti računalnih podataka, programa ili sustava. To je stvar Državnog odvjetništva koje je možda i poduzelo istragu o toj ministrovoj izjavi, samo što to Kirin ne zna kao što ništa nije znao ni o akciji Maestro. Ili su mu zaboravili reći ili mu ne vjeruju pa sve važne stvari koje radi policija pred njim taje.

Osnivanje Povjerenstva predložili smo da se ispita politička odgovornost ministra Kirina zbog njegovih zastrašujućih i prijetećih izjava da je pratio trag servera i da to nije ništa prema onome što će još raditi u predizbornoj kampanji.

Odgovornost je međutim pojam koji ne postoji u političkom rječniku HDZ-a i Vlade. Oni jednostavno ne znaju što znači ta riječ.

To su pokazali i u raspravi o povjerenju Vladi zbog uloge potpredsjednika Vlade i trojice ministara u Upravnom vijeću HFP-a.
Ova četvorice upravljali su leglom korupcije i kriminala, a sada oni sami, Vlada i HDZ odbijaju svaku političku odgovornost.

U raspravi su neprestano izbjegavali temu odgovornosti, dovikivali iz klupa, svađali se kao piljarice, spominjali davno zatvorene teme poput Viktora Lenca, o kojem je uostalom u pol bijela dana bilo osnovano istražno povjerenstvo i u kojem su imali većinu članova, ali koje, unatoč tome, naravno, nije tamo pronašlo ni korupciju ni kriminal. Čini se da soborski zastupnici HDZ-a Sabor shvaćaju kao second hand tržnicu na koju neprestano iznose neke neke svoje iznošene, već pomalo izblijedjele, potpuno demode krpice koje su se nosile prošle političke sezone umjesto da prihvate odgovornost za korupciju i pljačku ovdje i danas.

30.06.2007. u 10:32 • 57 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Kiru pojela noć

E-mail

SDP linkovi

SDP strategije

Blogroll