principi i pragma

Rođen sam u drugoj polovici prošloga stoljeća, godine 1957., 13. srpnja u Pakracu. Do toga da sam na svijet došao u pakračkoj bolnici došlo je zapravo posve slučajno jer su majku iznenada, u sedmom mjesecu blagoslovljena stanja, uhvatili trudovi dok je bila u posjetu svojim roditeljima u Daruvaru, pa su je hitno prebacili u najbližu zdravstvenu ustanovu. Djetinjstvo sam proveo u Zagrebu dijeleći sudbinu ostalih zagrebačkih mališana, što znači da sam prostor za igru pronalazio u dnevnom boravku prostranog stana u Draškovićevoj ulici ili u skučenim i mračnim dvorištima okolnih zgrada.

Osnovna škola donijela je nove prijatelje, a druženje s nekima od njih nastavljeno je i u gimnaziji. Ostali smo u kontaktu pa i danas, poslije toliko godina, razmijenimo pokoji mail ili se vidimo na proslavama godišnjice mature. Studentski dani bili su, iz današnje perspektive, najljepše razdoblje života. Studij filozofije i komparativne književnosti otvarao je nove i začudne vidike nudeći zadovoljenje intelektualne znatiželje nesazrela mladića. U to studentsko doba, 1979. godine, prijatelj me nagovorio da se zajedno prijavimo na audiciju za spikera Radio Zagreba za koju je saznao u oglasu dnevnih novina. Njemu se nije išlo samom, a meni se nije išlo uopće, ali sam pristao radi njega, pa smo se tamo pojavili u zakazano vrijeme i na moje ogromno iznenađenje, uspješno prošli i primljeni na posao.

Spikirao sam do završetka faksa, a onda prešao u novinarske vode i to najprije u obrazovnom, a od 1990. u informativnom programu gdje su mi dali da pratim rad tek osnovanih stranaka. Tu je došlo do mog prvog doticaja sa SDP-om i Ivicom Račanom. Stranci sam se priključio 1997., a na listi SDP-a izabran sam za zastupnika u Hrvatski sabor na parlamentarnim izborima 2000. Tako sam postao političar što sam, eto, i danas.

Oženjen sam Silvom, nekad također novinarkom, danas communication managerom u velikoj i uglednoj tvrtki. Imamo Doru, najljepšu, najbolju, najslađu djevojčicu od trinaest godina, u koju sam ludo zaljubljen. Trajno patim zbog toga što nemam slobodnog vremena biti s njom onoliko koliko bismo to željeli i ona i ja, ali to je valjda priča svih zaposlenih roditelja. Kada je bilo više vremena, pisao sam kazališne tekstove, a na scenu kazališta „Kerempuh“ u Zagrebu postavljeno ih je pet. Evo naslova: „Domovnica d.d.“, „Ratni profiteri u Hrvata“, „Vježbanje demokracije“, „Pljuska“ i „Sud nebeski“. Svaka je doživjela velik uspjeh i preko stotinu izvedbi. Nadam se da vrijeme pisanja nije zauvijek prošlo i da će mojih susreta s kazališnom publikom biti još.

utorak, 12.06.2007.

Krupna ideološka pitanja kao što su pravo manjina ili suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu su, na sreću, iza nas. HDZ je u oba ova pitanja radikalno promijenio svoju prijašnju politiku, pa mu danas u Saboru parlamentarnu većinu osiguravaju i zastupnici SDSS-a i pripadnici drugih manjina, a suradnja s Haagom je upravo idilična. Izručili su sve dostupne, a za neko vrijeme nedostupnim Gotovinom su organizirali hajku dok i on nije postao dostupan. Carla del Ponte je otvoreno i jasno pohvalila Sanadera i rekla da bez njegove izravne pomoći ne bi bilo ništa od hvatanja najpoznatijeg bjegunca.
No, jedno krupno pitanje ostalo je neriješeno - pravo Hrvata iz Bosne i Hercegovine da sudjeluju na izborima u Hrvatskoj u 11. izbornoj jedinici na listi za dijasporu. HDZ ostaje nepokolebljiv u obrani ovog njihovog prava i time postavlja jasnu razdjelnicu prema svima onima koji se tome protive.
Ovdje postoje dvije mogućnosti pristupa problemu: prvo, principijelno rješenje po kojem se bosanske Hrvate ne može smatrati dijasporom, odnosno iseljeništvom, jer oni dijaspora jednostavno nisu. Nisu jer nisu. Svi oni koji tvrde da jesu, morali bi odgovoriti na jednostavno pitanje kad su se to oni iselili i odakle su se iselili. A svi znamo da takvog iseljenja nije bilo, nego da ljudi već više od tisuću godina žive tamo i da predstavljaju jedan od tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine. Svaka druga politika pretvara ih u manjinu u njihovoj domovini i objektivno slabi njihov položaj. Uostalom, posljedice pogrešne politike HDZ-a prema njima, kada se Bosnu i Hercegovinu proglašavalo jedinstvenim geopolitičkim prostorom s Hrvatskom i kada se govorilo da za to postoje povijesni i nacionalni razlozi, oni najbolje osjećaju sami jer ih je trenutno u Bosni i Hercegovini polovica manje nego ih je bilo prije rata. Hoće li se dakle biti principijelan i logičan, onda je posve jasno da bosanski Hrvati nisu iseljeništvo i da ne bi trebali imati pravo glasati na listi za dijasporu.
Drugi mogući pristup problemu možemo nazvati političko-praktičnim. Koristimo li se njime, tada se vodi računa jedino o tome koliko koja stranka može dobiti saborskih mandata s te liste, pa, ako može, onda se grčevito bori za to da takva lista opstane i da s nje ostvaruje politički ekstra profit, tj. da u trenutku kada počinje gubiti povjerenje građana koji žive u Hrvatskoj, taj gubitak glasova nadoknađuje bosanskom zalihom.
Nadam se i vjerujem da polako ali posve sigurno dolazi vrijeme kada se više neće moći ostvarivati nikakva politička pragma koja bi išla na štetu političke principijelnosti. Drugim riječima rečeno, nadam se da će birači u Hrvatskoj svojim odazivom na izbore i na kraju, svojim izborom pokazati koje vrijednosti više cijene.

12.06.2007. u 11:13 • 49 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

principi i pragma

E-mail

SDP linkovi

SDP strategije

Blogroll