Krupna ideološka pitanja kao što su pravo manjina ili suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu su, na sreću, iza nas. HDZ je u oba ova pitanja radikalno promijenio svoju prijašnju politiku, pa mu danas u Saboru parlamentarnu većinu osiguravaju i zastupnici SDSS-a i pripadnici drugih manjina, a suradnja s Haagom je upravo idilična. Izručili su sve dostupne, a za neko vrijeme nedostupnim Gotovinom su organizirali hajku dok i on nije postao dostupan. Carla del Ponte je otvoreno i jasno pohvalila Sanadera i rekla da bez njegove izravne pomoći ne bi bilo ništa od hvatanja najpoznatijeg bjegunca.
No, jedno krupno pitanje ostalo je neriješeno - pravo Hrvata iz Bosne i Hercegovine da sudjeluju na izborima u Hrvatskoj u 11. izbornoj jedinici na listi za dijasporu. HDZ ostaje nepokolebljiv u obrani ovog njihovog prava i time postavlja jasnu razdjelnicu prema svima onima koji se tome protive.
Ovdje postoje dvije mogućnosti pristupa problemu: prvo, principijelno rješenje po kojem se bosanske Hrvate ne može smatrati dijasporom, odnosno iseljeništvom, jer oni dijaspora jednostavno nisu. Nisu jer nisu. Svi oni koji tvrde da jesu, morali bi odgovoriti na jednostavno pitanje kad su se to oni iselili i odakle su se iselili. A svi znamo da takvog iseljenja nije bilo, nego da ljudi već više od tisuću godina žive tamo i da predstavljaju jedan od tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine. Svaka druga politika pretvara ih u manjinu u njihovoj domovini i objektivno slabi njihov položaj. Uostalom, posljedice pogrešne politike HDZ-a prema njima, kada se Bosnu i Hercegovinu proglašavalo jedinstvenim geopolitičkim prostorom s Hrvatskom i kada se govorilo da za to postoje povijesni i nacionalni razlozi, oni najbolje osjećaju sami jer ih je trenutno u Bosni i Hercegovini polovica manje nego ih je bilo prije rata. Hoće li se dakle biti principijelan i logičan, onda je posve jasno da bosanski Hrvati nisu iseljeništvo i da ne bi trebali imati pravo glasati na listi za dijasporu.
Drugi mogući pristup problemu možemo nazvati političko-praktičnim. Koristimo li se njime, tada se vodi računa jedino o tome koliko koja stranka može dobiti saborskih mandata s te liste, pa, ako može, onda se grčevito bori za to da takva lista opstane i da s nje ostvaruje politički ekstra profit, tj. da u trenutku kada počinje gubiti povjerenje građana koji žive u Hrvatskoj, taj gubitak glasova nadoknađuje bosanskom zalihom.
Nadam se i vjerujem da polako ali posve sigurno dolazi vrijeme kada se više neće moći ostvarivati nikakva politička pragma koja bi išla na štetu političke principijelnosti. Drugim riječima rečeno, nadam se da će birači u Hrvatskoj svojim odazivom na izbore i na kraju, svojim izborom pokazati koje vrijednosti više cijene.
Post je objavljen 12.06.2007. u 11:13 sati.