Službeno imperijalno priopćenje nakon emitiranja ROTS-a na HTV-u sinoć
ponedjeljak , 04.03.2013.
Ističe se često katastrofalna gluma Haydena Christensena, i to je na prvi pogled i opravdano. Međutim, niti jedan glumac, a kamoli tako mlad i s nevelikim iskustvom, ne bi mogao išta dobro izvući iz nereda u koji ga je stari George smjestio. Prvo, lik je užasno neodređen; mi na neki način bi trebali u ROTJ-u, pa čak i na kraju ESB-a, suosjećati s Darth Vaderom, i navijati za njegovo iskupljenje. Ali, iz posve nepotrebnog razloga, od njega se u ROTS-u čini monstruma koji čak i djecu-padawane ubija i to sve zbog Padme, da bi na kraju i nju krenuo daviti, iako je ljubav prema njoj bila jedini motiv zbog čega se preokrenuo (njegovi motivi najblaže rečeno su nejasni). Drugo, svi likovi u prequelima su toliko površno razvijeni, da se ne možemo ni na koji način poistovijetiti s njima niti katarzično doživljavati dramatične trenutke u kojima se oni nađu (što bi trebala biti osnova osnove dramskog ili filmskog posla). Ovaj se film ne može smatrati niti rutinskim, jer ne zadovoljava niti minimum onoga što je potrebno da zaintrigira gledatelja. Čak je bilo filmova s Jean Claude Van Dammom u kojima je gledatelj osjećao za likove. Dijalozi su posebna priča: kombiniraju se 2 obrasca koja uključuju: 1) sjedenje i razgovor i 2) šetnju i razgovor. Ključne dijelove misterija u filmu protagonisti će saznati ovako - konferencijiski. Nema jurcanja po Zvijezdi smrti, naguravanja u hibernacijskoj komori Cloud Cityja, ili bilo kakvih situacija u kojima se narativ predočava kroz DJELOVANJE i dramu, a ne samo kroz divanjenje. Ovi dosadni i neinventivni dijalozi se smjenjuju s "rojevima piksela", tj. akcijskim scenama koje opet ne možemo proživljavati (glumci očito neprirodno koreografiraju pred zelenim ekranom i to se tako jasno vidi u završnoj montaži!) niti u njima strepiti za bilo koga: niti za Klonove, jer se čine potpuno potrošnom robom, niti za Jedije, jer se tako rutinski rješavaju droida (pogotovo na početku na Grievusovom brodu) da su više komične epizode nego prijetnja. Isto tako, ton filma je šizofreničan - početna akcijska scena će se iz nečega što graniči s parodijom (sa svim duhovitim dosjetkama i gegovima), iznenada pretvoriti u turobnu i morbidnu scenu egzekucije Dookua - mislim čemu takvo vrludanje? I zbog čega je trebalo napraviti iznimku i baš ovaj film iz jednog obiteljskog serijala pretvoriti u PG-13 s tolikim sakaćenjima i masovnim ubijanjima, a da opet nikakav efekt koji bi spasio film nije postignut? Dakle, jedan veliki promašaj kojeg doista Hayden Christensen nije mogao popraviti, kao što ni u EPI nije mogao ni daleko iskusniji Liam Neeson.
komentiraj (0) * ispiši * #
