Ljetna zavičajna čežnjaKad popuste vrućine i umor obuzda ljetne ložače I kad preživimo novi nalet praznih riječi pustim sokacima I dobro je da se stiša sve i odu sa trga loši sijači neobrađenih poljana Svakako opet opipati svoje lice Provjeriti u podrumu svoje svijesti Jesmo li to još mi Ima li u vodenom odrazu svog lika nekog čudnog sjaja Za svaki slučaj umiti lice i udahnuti duboko Osloniti se na tišinu Tišina je odavno prezrela rđave pjevače Negdje u kasno popodne kad se sjene produže Poželim da te ugledam iza oblaka prašine Pri prolasku nekog starog autobusa sreće Kao kad se vraćaš s ekskurzije Ili možda s fakulteta, kao Selma Dolaziš s osmjehom kojeg su upamtila davna proljeća I koferom što prkosi vremenu od stoljeća sedmog Tek tada prepoznajem svoj zavičaj |
< | kolovoz, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |